Nakon što sam u prethodnom postu predstavio najbolje petorke Milwaukeea, Orlanda i Miamija, u ovom postu ću vam predstaviti najbolje petorke za poslednja tri tima iz Istočne konferencije.
Charlotte Hornets
Ovo je najmlađa ekipa u ligi, osnovana 2004. godine. Do sada bez značajnijih rezultata i bez učešća u finalu lige ili konferencije, oni su ekipa koja ima samo dva nastupa u plej ofu. Trenutni vlasnik ekipe je Michael Jordan.
Plejmejker: Iako je samo četiri sezone član ekipe, Kemba Walker zauzima svoje mjesto na poziciji pleja. Jedan od razloga je taj što jednostavno nisam mogao da stavim košarkaškog Ailtona, Raymonda Feltona, u prvu petorku. Nakon uspješne koledž karijere na Connecticutu i osvojene NCAA titule 2011. godine, Kemba se seli u NBA. Biran je kao 9. pik na tom dosta jakom draftu. U dosadašnjoj karijeri prosječno bilježi nešto preko 16 poena po meču kao i 5,7 asistencija. Jasno je da Kemba vjerovatno nikada neće postati elitni plejmejker, i neko ko će sam vući ekipu i postati “franšizni” igrač, ali će biti više nego solidan klupski igrač. Dobitnik je i Bob Cousey nagrade 2011. godine.
Bek: Gerald Henderson zauzima mjesto najboljeg beka. Gerald je kao tinejdžer obećavao mnogo više nego što je do sada postigao u karijeri. Kao dokaz tome govori podatak da je 2006. godine predstavljao tim Sjedinjenih Američkih Država na Nike Hoop Summitu protiv tima ostatka svijeta. Pored njega u timu Amerike je bio i Kevin Durant. Taj tim ostatka svijeta predvodili su Milenko Tepić i Điđi Datome. 🙂 Veliki plus, a možda i opterećenje, je to što je njegov otac trostruki osvajač šampionskog prstena. Sjajnu priliku da se dodatno usavrši je dobio igrajući na Dukeu kod legendardnog Coach K. Gerald je biran kao 9. pik na draftu, i svih šest sezona karijere proveo je u Charlottu. Prosječno bilježi oko 12 poena i nešto preko 3,5 skokova po meču. Trenutno je treći strijelac u istoriji ekipe.
Krilo: Bez ikakve dileme, najbolji igrač ekipe u dosadašnjoj istoriji ekipe je Gerald Wallace. Draftovan je od strane Kingsa, na draftu 2001. godine, nakon samo jedne sezone provedene na koledžu. U tom periodu nije mogao da se izbori za mjesto u timu, tako da su ga se Kingsi odrekli nakon par sezona, da bi pojačao Charlotte prilikom formiranja ekipe 2004. godine. Ono što je oduvijek odlično radio je bila odbrana – uvijek je čuvao najboljeg protivničkog igrač i pokušavao da ga “guši”. Wallace je takođe poznat i po atraktivnim zakucavanjima i to ga je dovelo do dva nastupa na takmičenju u zakucavanjima. Predvodio je ligu po broju ukradenih lopti 2006. godine, a 2010. godine je igrao na All star meču. Interesantno da je on prvi i jedini igrač u istoriji ekipe kome je to pošlo za rukom. Najbolji je strijelac, kradljivac lopti i igrač sa najviše odigranih mečeva u istoriji ekipe, a takođe je i drugi skakač i bloker.
Krilni centar: Nisam znao za koga da se odlučim jer je zaista mali broj kvalitetnih igrača na poziciji krilnog centra nosilo dres ove ekipe. Na kraju izbor je pao na sadašnju vedetu ekipe Al Jeffersona. “Big Al” je draftovan od strane Bostona direktno iz srednje škole 2004. godine. Godinu dana kasnije je donešeno pravilo da igrači ne mogu diretno iz srednje škole da se draftuju. Koliko je Al bio talentovan govori podatak da je prvi srednjoškolac koga je Boston birao na draftu. Gdje god da je igrao, znalo se šta može da se dobije od njega: 18-20 poena i 8-10 skokova svako veče. U ekipi Hornetsa je tek dvije godine, ali sasvim dovoljno da bude deklarisan kao nosilac igre i kao neko ko će da bude uzor mlađim igračima u ekipi. U svojoj prvoj sezoni u Hornetsima je odigrao vjerovatno i sezonu života, sa prosjekom od 21.8 poena i 19,8 skokova po meču. Te godine je izabran u treći najbolji tim NBA lige.
Centar: Što se pozicije centra tiče, nije bilo neke prevelike dileme. Emeka Okafor vjerovatno nije ispunio očekivanja ali je svakako najbolja petica u istoriji ekipe. Njegovo puno ime i prezime glasi Chukwuemeka Ndubuisi Okafor, a “Chukwuemeka” na Igbo jeziku (koji se govori u Nigeriji, odakle su njegovi preci) znači “Bog je dobro uradio”. Okafor je i kroz srednju školu i kroz koledž bio prije svega dominantan bloker. U prvoj sezoni proglašen je za najboljeg rukija, ispred saigrača sa koledža Bena Gordona. Kao i veliki broj talentovanih centara u tom periodu, i Okafor se susreo sa brojnim povredama koje su ga sprečavale da se pokaže na pravi način. U dresu Hornetsa proveo je pet sezona, prosječno ostvarujući dabl-dabl učinak, 14 poena i 10,7 skokova kao i 1,7 blokada po meču. Najbolji je skakač i bloker u istoriji ekipe.
Honorable mentions: Stephen Jackson, DJ Augustin, Brevin Knight, Raymond Felton
Chicago Bulls
Plejmejker: Nakon što se Jordan povukao sa košarkaških terena, ljubitelji košarke u gradu nebodera su sa nestrpljenjem očekivali nekog ko će im povratiti slavu. Konačno su to dočekali sa Derrickom Roseom. Momak koji je rođen u Chicagu je od djetinjstva bio predodređen za velike stvari i odmah je pokazao svoj talenat. Iz tog razloga starija braća mu nisu dozvoljavala da svoj talenat “brusi” na terenima u komšiluku jer su oni bili mjesto gdje su se okupljali neki ne baš fini momci. 🙂 Nakon dominacije u srednjoj školi, Rose odlazi na Memphis koledž kod legendarnog trenera Johna Caliparia. Interesantno je da je Calipari u periodu od 2008. do 2012. godine izbacio čak tri prva pika na draftu (Rose, Wall, Davis). Nakon što su postali prva ekipa u istoriji NCAA lige koja je stigla do 38 pobjeda u jednoj sezoni, Memphis je u dramatičnom meču izgubio od Kansasa. Rose je jedini igrač u istoriji Bullsa pored Jordana koji je na prvom meču u ligi postigao dvocifren broj poena, u prvoj sezoni je dobio nagradu za najboljeg rukija godine. Takođe, on je izjednačio rekord Jabbara po broju poena u prvom meču u plej ofu (obojica su kao rukiji postigli po 36 poena). Rose je najmlađi igrač u istoriji lige koji je došao do nagrade za najkorisnijeg igrača lige, a ovo je priznanje dobio sa nepune 23 godine. Na veeeliku žalost svih ljubitelja košarke, Rose je doživio dvije teške povrede zbog kojih je u tri sezone odigrao manje od 50 mečeva. Još uvijek se nije vratio na nivo od prije povrede, i pitanje je da li će ikada više? Ljubitelji košarke u Chicagu se nadaju da je upravo on taj koji će vratiti slavu Bullsima i odvesti ih do sedme titule.
Bek: Ovo je, naravno, najednostavniji izbor od svih. Šta reći o najvećem? Igrači su i ranije mijenjali košarku kao sport, ali mislim da niko nikada nije toliko uticao na nju kao njegovo Leteće Visočanstvo Michael Jordan. Smijem se usuditi da kažem da je Jordan bio veći i od košarke kao sporta? Ne znam. 🙂 Jordan je takođe direktno iz srednje škole prešao u NBA. Biran je kao treći pik na vjerovatno najjačem draftu u istoriji 1984. godine. Pored napadačkih kvaliteta koji su ga ustoličili na pijedestal, MJ je bio i vrhunski defanzivac. Čak tri puta je predvodio ligu po broju ukradenih lopti, a devet puta je biran u najbolju defanzivnu petorku lige. Pored toga, 10 puta je predvodio ligu po broju poena, što naravno nikad nikom nije uspjelo. To su samo mali djelovi onoga što je postigao. Nike godinama nakon završetka njegove karijere lansira nove modele iz kolekcije sa njegovim imenom “Air Jordan“. Moj favorit su ove poslednje, bile bi savršene da nije ovo malo crvene boje. 🙂 Njegove patike koje je nosio u meču protiv LAL su prije par data prodate na aukciji za 71.000 američkih dolara.
Krilo: Jordanova druga polovina bio je Scottie Pippen, jer svakom je potrebna i druga polovina da bi postigao najveće stvari, pa i velikom Jordanu. Scottie je odrastao u malom gradu Hamburgu, kao najmlađi od 12-oro djece. Pored košarke bio je talentovan i za bejzbol, ali po ugledu na Dr J, odlučio se za košarku. Na početku svoje koledž karijere igrao je plejmejkera zbog “nedostatka” centimetara. Draftovan je od Seattlea, ali nikada nije zaigrao za njih, jer je odmah trejdovan u Bullse. Od samog starta Jordan ga je uzeo “pod svoje”, njih dvojica su konstatno trenirali “1 na 1” nakon završetka redovnih treninga. Vrlo brzo Pippen je izrastao u jednog od najboljih defanzivaca lige na spoljnim pozicijama. U prilog tome ide i činjenica da je 10 puta biran u najbolje defanzivne petorke lige, a pored toga biran je i osam puta u najbolje petorke. Zabilježio je i sedam nastupa na All star mečevima. Nakon prvog povlačenja Jordana, Pippen je preuzeo glavnu riječ i u napadu, ali titule su izostale. U sezoni 1994-1995 predvodio je ekipu po broju poena, skokova, asistencija, blokada i ukradenih lopti. To je tek drugi takav slučaj u istoriji lige, a prvi je bio Dave Cowens 1977. godine. U ligi je proveo 17 sezona i čak 16 puta je igrao plej of. Jedini put kada nije igrao plej of bilo je u njegovoj oproštajnoj sezoni 2003-2004 kada se vratio u svoje Bullse. Pippen je drugi najbolji strijelac, asistent i kradljivac lopti i treći skakač u istoriji ekipe.
Krilni centar: Nakon što je bio član ljutih rivala Pistonsa i epizode u Spursima, Dennis Rodman je pojačao Bullse. Doveden je kao neko ko će pomoći Jordanu da dođe do još neke titule. Šta reći za legendarnog “Crva”? Toliko puta su ispričane priče o njegovom burnom životu i vezama sa Madonnom i Carmen Electrom. Njegova tvrdoglavost i temperament su ušle u legendu. Čak ni Phil Jackson nije uspio da ga iskontroliše. Ruku na srce, to što je dolazio u ranim jutarnjim časovima mu nije smetalo da na terenu pruži svoj maksimum. Dennis je bio rado viđen gost u kockarnicama Atlantic Citya. Urbana legenda kaže da je Phil imao ljude koji su imali jedan jedini zadatak – da Dennisa iz njegovih provoda dovedu u jednom komadu, pa makar to bilo u 7 ujutru, samo da dođe u jednom komadu. U dresu Bullsa bio je zadužen samo za dvije stvari a to je da hvata promašaje i da “zaključa” reket. Jedini je igrač u istoriji lige koji je sedam vezanih sezona predvodio ligu po broju skokova. Čovjek je na promociji svoje autobiografije “Bad as I wanna be” došao obučen u vjenčanicu!!! O kakvom se čudaku radi govori da mu je trenutno jedan od boljih drugova Kim Jong-Un, a svojevremeno je organizovao žurke i sa Đanijem Ćurčićem.
Centar: Na poziciji centra nalazi se Artis Gilmore. On je odrastao u prilično siromašnom okruženju, pored devetoro braće i sestara. Interesantno je da je jedan period hodao gotovo bosonog, jer mu je noga porasla toliko da u lokalnoj prodavnici nisu imali dovoljno velike cipele za njega. Karijeru je započeo u Kentacky Colonelsima, ali nakon spajanja ABA i NBA lige, ova ekipa se gasi i on prelazi u Bullse. Njegova glavna odlika je bila nevjerovatna preciznost, po procentu šuta je najbolji u istoriji NBA lige, sa nestvarnih 59.9%. U dresu Bullsa bilježio je prosječno 19,3 poena, 11,1 skok i 2,1 blokadu po meču. Zabilježio je i šest nastupa na All Star mečevima, a četiri puta je uvršten u najbolje defanzivne petorke lige.
Honorable mentions: Horace Grant, Toni Kukoč, Jerry Sloan, Bob Love, Norm Van Lier, Luc Longey (subjektivno)
Cleveland Cavaliers
Oni su još jedna ekipa bez titule (a iskreno se nadam da neće ni doći do nje, dok u timu imaju “Kralja”). Do sada su zabilježili deventaest nastupa u doigravanju i jedan nastup u velikom finalu.
Plejmejker: Mark Price makar za sada odnosi prednost nad Irvingom. Nakon uspješne karijere na Georgia Techu, Price odlazi u NBA ligu. U dresu Clevelanda proveo je devet sezona, od čega su sedam nastupali u doigravanju. Za Price se često kaže da je najbolji izvođač slobodnih bacanja u istoriji lige, međutim, procentualno nije tako – Nash je za 0.04% bolji. 🙂 Mark je takođe član kluba 50-40-90, u koji je samo šest igrača u istoriji lige uspjelo da uđe. Zabilježio je i četiri nastupa na All Star vikendima. Četiri puta je biran u najbolje petorke lige, od toga jednom (1993. godine) u najbolju petorku. Takođe, dva puta je i pobijedio na takmičenju u brzom šutiranju trojki. Mark je drugi kradljivac i drugi asistent u istoriji ekipe. Usled svoje građe, kroz karijeru su ga često mučile povrede tako da je u ligi proveo samo 12 sezona.
Bek: Na poziciji beka nalazi se Austin Carr, vjerovatno prvi super-star u istoriji ekipe. Izabran je kao prvi pik na draftu 1971. godine. Tokom svoje koledž karijere na Notre Dame koledžu, pretvorio se u pravu napadačku mašineriju, sa prosjekom od 34,6 poena po meču. U prve tri NBA sezone bilježio je prosječno preko 21 poen po meču, ali tada je doživio povredu koljena od koje se oporavio, ali nikada se više nije vratio na nivo prije nje. Konstantne povrede su, prije svega ostalog, obilježile nastavak njegove karijere i uslovile ga da provede samo 10 sezona u ligi. Uspio je da zabilježi jedan nastup na All star meču. Njegov dres je povučen pod svodove dvorane. Trenutno radi na klupskoj televiziji kao komentator…
Krilo: Bez ikakve dileme ovo mjesto zauzima LeBron James. I on je “lokalni” momak koji je podigao svoj klub iz prosječnosti i doveo ga na korak od vječne slave. Ove sezone se ponovo vratio nakon što je završio “školovanje”. Zlobnici (a među njima i ja) će reći da se vratio kad je vidio da se u Clevelandu okuplja jedna supertalentovana ekipa, i kada je vidio da Wadeova koljena ne mogu više da izdrže napore. Sva ona fama oko “The Decision” je samo uticala na to da ga još više mrzim manje volim. Sa druge strane, vjerovatno je jedan od najboljih igrača u eri nakon Jordana. Mora mu se odati priznanje sa kakvim saigračima je on došao do finala. Dovoljno je vidjeti da je Booby Gibson bio prvi plej, a Drew Gooden prva četvorka ekipe. LeBron je četvrti igrač u istoriji lige koji je u istoj sezoni predvodio ekipu po broju poena, skokova, asistencija, ukradenih lopti i blokada. To je dovoljan pokazatelj koliko je bio važan i nezamjenjiv dio ekipe. Još jedna stvar koju moram da istaknem je njegov napredak u šutu. Na početku karijere je bio pravi “kamenjar”, a od te svoje prve sezone popravio je šut iz igre i za tri poena značajno (za preko 6-7%). LeBron ima gotovo sva moguća priznanja koja se mogu ostvariti u NBA ligi: Ruki godine, MVP sezone, MVP finala. Nastupe na All star mečevima i najbolje petorke lige se ne mogu ni prebrojati. Koliko god mi to teško da priznam, na kraju njegove karijere govorićemo o njemu kao jednom od najboljih. Po mom mišljenju nije u rangu najvećih, ali jeste jedan stepenik ispod njih.
Krilni centar: Na poziciji krilnog centra nalazi se Larry Nance. Još jedan igrač koji je krajem 80-ih i početkom 90-ih godina XX vijeka nastupao za Cavalierse. Njegovo ime će zauvijek ostati upamćeno kao ime prvog pobjednika takmičenja u zakucavanju, sada već daleke 1984. godine. U finalnom obračunu pobijedio je legendarnog Juliusa Ervinga. Ono što ga je pored moćnih zakucavanja krasilo je i sjajan šut sa poludistance kao i izvandredan osjećaj za blokadu. Zabilježio je tri nastupa na All star vikednima, a jednom je biran i u najbolje petorke lige. U dresu Clevelanda bilježio je prosječno 16,8 poena, 8,5 skokova i čak 2,5 blokade po meču. Njegov dres sa brojem 22 je povučen iz upotrebe.
Centar: Na poziciji centra nalazi se prvi pik drafta 1986. godine, Brad Daugherty. Cijelu karijeru je proveo u dresu Clevelanda. Brad je studirao na jednom od najuspješnijih koledža u Americi – North Carolina. Tokom karijere je zabilježio pet nastupa na All Star mečevima, a jednom je biran i u treću najbolju petorku lige. Nažalost, zbog velikih problema sa leđima, odigrao je svega osam sezona u ligi. Velika je šteta što se povukao u momentu kada je liga obilovala ogromnim brojem vrhunskih centara. U karijeri je prosječno bilježio 19 poena i 9,5 skokova po meču. Pored svega je bio i sjajan asistent, što nam govori podatak da u karijeri nikada nije imao prosjek ispod 3,2 asistencije po meču, što je za centra izvandredan rezultat. Trenutno radi za poznatu američku TV kuću ESPN kao stručnjak za NBA i NCAA košaku, ali i za NASCAR! Takođe se pojavljivao u legendarnom filmu Eddie u kojem je “glumio” veliki broj tadašnjih NBA igrača. Njegov dres sa brojem 43 je povučen iz upotrebe.
Honorable mentions: Zydrunas Ilglauskas, John “Hot Rod” Williams, Word Free, Kyrie Erving, Ron Harper
Sa ovim postom završili smo pregled timova istočne konferencije, a od sledećeg petka počinjemo zapadnu konferenciju! 🙂
Za sam kraj, uživajte u potezima najboljeg igrača svih vremena!