Digitalizuj.me vol. 32 – Dragan Močević: Porodične firme – stub razvoja ekonomije Crne Gore

Posle novogodišnje pauze (koja je malo duže trajala), nama je, na 32. Digitalizuj.me događaj (u saradnji sa Nikšićkim pivom) u goste došao, po treći put, Dragan Močević, i objasnio nam kako to porodične firme utiču na ekonomiju jedne države.

Pitanje važnosti porodičnih firmi za ekonomiju regiona, pokrenulo je udruženje gradjana Pro Educa, a oni promovišu Long Life Learning koncept, odnosno učenje u toku celog života. U početku su organizovali seminare iz korporativnog upravljanja, poslovne edukacije, a već pet godina se bave problemom porodičnih firmi.

Svi mi imamo zablude o tome šta su, u stvari, porodične firme, a Dragan nam je objasnio da su to one firme u kojima jedna porodica (fizičko lice) ima više od 25% vlasništva. Zanimljivo je da ove firme, bez obzira na svoju veličinu, zapošljavaju 50% svetske populacije. U Evropi oni čine 75% svih preduzeća, a u Americi ove firme generišu čak 50% GDP-a, i zapošljavaju oko 63% radne snage. Kod nas ova preduzeća kreiraju preko 65% GDP-a i, što je mnogo bitnije, skoro sva nova radna mesta.

IM7 09Do sad ste se sigurno zapitali – pa gde je, onda, tu problem?

Često možemo čuti od osnivača kompanija: “Ja sam je stvorio, ja ću je i uništiti”, medjutim, država ne bi smela to da dopusti, jer kompanija je pravno lice koje državi puni budžet. Dakle, i država i osnivač imaju odgovornost. Dragan nam je rekao da, u svom višegodišnjem iskustvu, još uvek nije sreo preduzetnika koji mu je rekao da ima jasan plan nasleđivanja. Koliko je plan nasleđivanja važan govori i primer kompanije Ferrero i skoro preminuli vlasnik Michele Ferrero. Oni su pre par godina imali krizu u kompaniji, kada je  Pietro Ferrero (njegov sin) kojeg su spremali da preuzme kompaniju, iznenada umro u 47. godini života. Akcije kompanije su pale na berzi, i nastavile su da padaju, sve dok porodica Ferrero nije predstavila svog novog naslednika.

Većina  porodičnih firmi na prostoru bivše Jugoslavije nastala je između devedesetih i dvehiljaditih godina, dakle, one se još uvek nalaze u prvoj generaciji, i krajnje je vreme da pređu u drugu generaciju. Još jedan, dodatni izazov sa kojim se susreće naš region je nasleđe socijalističkog sistema, odnosno, činjenica da mi nemamo nikakvu tradiciju u rukovođenju privatnim firmama. Prema zapadnim istraživanjima, 28% firmi pređe iz prve u drugu generaciju, 8% doživi transfer u treću generaciju, a samo 2-3% doživi transfer u treću generaciju (svi veliki brendovi koje poznajemo nalaze se u trećoj ili četvrtoj generaciji).  Sada se zapitajte ako je ovakav postotak na zapadu, kakav je kod nas?

Dragan nam je objasnio i koliko je testament bitan za jednog preduzetnika, i koliko se sami preduzetnici boje pisanja istog, jer tek u tom momentu postanu svesni svih problema koje njihova firma ima. Problemi porodičnih firmi nemaju nikakve veze sa biznisom, računovodstvom, sa revizijom – ovo su isključivo psihološki problemi u glavama vlasnika kompanija. Ako vas zanima šta je najsigurnija formula za uništenje porodične firme, ali i kako rešiti ove probleme pogledajte snimak Draganovog Digitalizuj.me predavanja:

Hvala našem jaranu Draganu na odličnom predavanju, a nas uskoro očekuje novo Digitalizuj.me predavanje. Stay tuned! 🙂

Author: Jovana Vulić

Jovana Vulić je administrativna menadžerka u UNICEF Laboratoriji inovacija za mlade “Kreaktivator” i zauvijek najmlađa članica Digitalizuj.Me ekipe. :) 101% Geek, voli Despicable.Me priču i Minion je u timu Spark.me konferencije. Jednog dana će promijeniti svijet i vratiti se da živi u Boku. Do tada se odlično snalazi na društvenim mrežama i piše svoj (eat) food blog eatwithjo.me.

Share This Post On

Vaše mišljenje: