Najbolje petorke NBA timova – 6. dio

Posted By Marko Tufegdzic on May 9, 2015 | 0 comments

Nakon što sam u prethodnom postu završio sa predstavljanjem ekipa iz istočne konferencije, od ove nedelje “na radaru” se nalaze ekipe iz zapadne konferencije najjače lige na svijetu. Pa da počnemo…

Memphis Grizzlies

Ekipa osnovana 1995. godine, jednom je igrala finale konferencije bez učešća u finalu lige. Prvih šest sezona je nastupala u Vankuveru, ali se kasnije seli u Elvisov grad. 🙂

Plejmejker: Na poziciji organizatora igre nalazi se trenutni plej, Michael Conley. Svih osam sezona je proveo u ekipi koja ga je draftovala kao četvrtog pika na jakom draftu 2007. godine. Taj draft je razdvojio Michaela i njegovog prijatelja i saigrača Grega Odena. Njih dvojica su kroz srednju školu i koledž izgubili samo 11 mečeva. Potiče iz sportske porodice, njegov otac je osvajač zlatne medalje u troskoku na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine. Michael je prije svega poznat kao sjajan defanzivac i neko ko nije veliki “potrošač lopti”. Conley je prvi i jedini igrač ekipe koji je svoje mjesto našao na naslovnici časopisa “Sports Illustrated“. Poznat je takođe i kao veliki humanitarac i kao neko ko pomaže srednjoj školi i koledžu koje je pohađao i za koje je nastupao. Ako vas slučajno izazove na kuglanje, odbijte! 🙂 Njegov prosjek je preko 200, što je gotovo na nivou profesionalaca. Trenutno je prvi asistent, kradljivac lopti i četvrti poenter u istoriji ekipe.

Michael Conley na naslovnici prestižnog sportskog magazina Sports Illustrated

Bek: Na poziciji beka nalazi se još jedan defanzivni specijalac – Tony Allen. Ekipi se pridružio 2010. godine, nakon odlaska iz Bostona. Na odlasku iz Bostona je izjavio da tamo nije dobio pravu priliku, jer su na njegovim pozicijama bili Pierce i Allen. Tony je po pravilu zadužen za čuvanje najboljih protivničkih igrača. Navijači ekipe iz Memphisa su mu dali nadimak “The Grindfather” zbog njegovog načina igre. Tri puta je biran u najbolje defanzivne petorke lige i on se savršeno uklapa u sistem košarke koji se forsira u ekipi. Trenutno je treći najbolji kradljivac lopti u istoriji ekipe.

Krilo: Treći pik na draftu 1996. godine, Shareef Abdur-Rahim, zauzima poziciju krila. Još jedan igrač koji potiče iz ultra siromašne porodice. Nakon uspješne prve godine na koledžu i nakon dosta premišljanja, ipak odlučuje da se prijavi na draft gdje je biran kao treći pik. Već u svojoj ruki sezoni postavio je sebe na lidersko mjesto u ekipi. Ekipa je u tom periodu nastupala u Vankuveru. Samo u toj prvoj sezoni nije imao prosjek od 20 poena. Pored nespornih košgeterskih sposobnosti, bio je i sjajan skakač, imajući u vidu da je igrao na poziciji krila. Shareef spada u onu kategoriju igrača koji nisu u potpunosti ispunili očekivanja koja su se postavila pred njih. U meču protiv Dalasa 7.12.1999. godine, postao je drugi najmlađi igrač u istoriji lige koji je stigao do 5.000 poena. U karijeri je zabilježio jedan nastup na All Star meču. Osvajač je i zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine.

Krilni centar: Problematični i nikad shvaćeni Zach Randolph dobija svoje mjesto pod samim košem. Još kao tinejdžer je nekoliko puta privođen i završavao u popravnim domovima. I na koledžu je nastavio sličnim putem, ali to ga nikada nije sprečavalo da uvijek dođe do svog učinka od 15+ koševa i 10+ skokova. Nakon što u Portlandu  višu nisu htjeli da trpe njegovo ponašanje i probleme koje je pravio, trejdovali su ga. Nakon kratkih epizoda u Clippersima i Knicksima, skrasio u se u Grizzlisima. Očigledno da mu odgovara sistem igre koji forsira ova ekipa i koji je nešto sasvim suprotno do onoga što igra većina NBA ekipa. Već u prvoj sezoni u dresu Grizzlisa je dobio poziv da učestvuje na All star vikendu, a tu čast je dobio i 2013. godine. U šest sezona koliko je proveo u ekipi Zach samo jednom nije imao dabl dabl učinak (2011/2012). Te sezone je odigrao svega 28 mečeva usled povrede. Trenutno je prvi skakač i šesti strijelac u istoriji ekipe.

Tyson Chandler pokušava da zaustavi Zacha

Centar: Jedan od najboljih evropski igrača u istoriji lige Pau Gasol, zauzima mjesto na centarskoj poziciji. Čovjek koji nema “izdefinisan” gotovo ni jedan mišić igra na vrhunskom nivou duže od jedne decenije. Draftovan je na draftu 2001. godine kao treći pik. Iako je u Španiji fudbal sport broj jedan, Pau se oduvijek zanimao za košarku. Nakon što se njegov idol iz djetinjstva Magic, objavio da se povlači iz košarke zbog HIV virusa, Gasol je planirao da upiše medicinu kako bi našao lijek za taj virus. Pau je atipična zvijezda, koju više zanimaju umjetnost i istorija nego pravljenje skandala. U ekipi je proveo nepunih sedam sezona, i najbolji je strijelac u istoriji ekipa, kao i najbolji bloker i drugi skakač. Pau je jedan od onih igrača koji su osvojili gotovo sve što su mogli da osvoje, fali mu samo zlatna medalja sa Olimpijskih igara. Zabilježio je i pet nastupa na All Star mečevima, tri puta je biran u najbolje petorke lige.

Honorable mentions: Marc Gasol, Rudy Gay, Shane Battier, James Posey

Portland Trail Blazers

Ekipa koju “bije” najviše malera u istoriji lige, uz Benficu*, a vjerovatno i namjalerozniji sportski kolektiv na svijetu je Portland Trail Blazers… 🙂 Osvojili su jednu titulu davne 1977. godine, a pored toga su igrali još dva finala. Čak četiri puta su imali pravo da biraju prvog pika na draftu, svaki put su “kupili” centra i svaki put to nije bio dobar izbor.

Plejmejker: Nakon malo dvoumljena ipak sam se odlučio za Damiana Lillarda. Nakon odličnih igara na koledžu Weber State, Lillard je biran kao šesti pik na draftu 2012 godine. Već u prvoj sezoni je pokazao da će biti jedan od nosioca igre ekipe iz Oregona. Dobitnik je nagrade za najboljeg rukija godine. Nakon samo dvije godine uradio je ono što nikad nikome u istoriji lige nije pošlo za rukom. Učestvovao je na svih pet događaja koji se organizuju u sklopu All Star vikenda, a dvostruki je pobjednik u takmičenju u plejmejkerskim vještinama. Iako je svega tri sezone u ligi, Damian je zabilježio dva nastupa na All Star mečevima. Ovo još više dobija na značaju kada se uzme u obzir konkurencija na ovoj poziciji. Damian posjeduje onaj pravi “killer instict” a to se vidi u svakom njegovom pogledu i zbog toga mu je zagarantovan uspjeh gdje god bude igrao. U dosadašnjoj karijeri bilježi prosječno nešto preko 20 poena i nešto preko šest asistencija po meču. Za kraj jedan savjet: NE provocirajte Lillarda putem društvenih mreža, a pogledajte i zašto: primjer 1, primjer 2

Damian Lillard

Bek: Iako je veći dio karijere proveo na mjestu plejmejkera, odlučio sam se da Terry Porter zauzme mjesto na bekovskoj poziciji. Baš kao i Lillard, i Terry je igrao na nižerazrednom koledžu, ali to ga nije spriječilo da se vine među NBA zvijezde. Na pripreme američke reprezentacije 1984. godine pozvano je oko 70 igrača. Svi su bili iz NCAA lige, samo je Porter bio iz treće divizije koledž košarke. Biran je kao 24. pik prve runde, iako su mu projekcije predvidjale mnogo bolji plasman. U dresu Portlanda proveo je deset godina prosječno ostvarujući blizu 15 poena. Terry je lider ekipe po broju asistencija. Takođe vlasnik je jednog zanimljivog rekorda. U finalnom meču protiv Pistonsa 1990. godine, Porter je pogodio 15 vezanih slobodnih bacanja, i to je rekord kada su u pitanju finalni mečevi. Zabilježio je i dva nastupa na All Star mečevima.

Krilo: Vjerovatno i najbolji igrač u istoriji ekipe, Clyde Drexler zauzima poziciju krila. Veći dio djetinjstva proveo je u Houstonu što je kasnije uticalo na njegov izbor koledža. Intresanto je da se njegovo “naselje” zvalo Saut Park. 😀 Prvi sport koji je počeo da trenira bio je MMA, po njegovim riječima upravo mu je treniranje borilačkih vještina pomoglo da shvati neke stvari i usadilo mu disciplinu koja je neophodna da bi dosegao visine. Na koledžu je igrao zajedno sa jednim od najbolji centara svih vremena, Olajuwonom, i činjenica je da se nakon treće godine koledža prijavio za draft sa nadom da će ga Houston “pokupiti”. Međutim na njegovu žalost to se nije dogodilo i kao 14. pika su ga draftovali Trailblazersi. Proveo je deset godina u dresu ekipe iz Oregona i uspio da ih dva puta povede do finala lige, ali bez titule. Na samom kraju karijere je ispunio san i zaigrao za Houston sa kojim je došao do titule prvaka. Deset puta je igrao na All Star mečevima i pet puta je biran u najbolje petorke lige. Jedan od rijetkih igrača čiji je dres povučen u dva kluba. O njegovom nadimku i stilu igre najbolje govori sledeća rečenica

The Glide is not just a nickname, it is what Clyde Drexler does on a basketball court.

Krilni centar: LaMarcus Aldridge posjeduje kvalitete koji polako izumiru u modernoj košarci, prije svega mislim na post igru. Na njegovu žalost na teži način je shvatio da se sam mora izboriti za sve u životu. Otac je bio alkoholičar i jedini način da se izvuče iz teškog života je da bio uporan rad. Nakon što je u srednjoj školi bio poprilično dominantan odlučio je da se 2004. godine prijavi na draft, ali nakon razgovora sa O´Nealom ipak je odlučio da upiše koledž. Nakon dvije godine provedene na koledžu biran je kao 2. pik na draftu 2006. godine. U prvoj sezoni je morao da igra na poziciji centra, koja nije njegova prirodna i to mu je najslabija sezona u karijeri. U dosadašnjoj karijeri bilježi prosjek od blizu 20 poena po meču i 8,4 skokova. Zabilježio je i četiri nastupa na All Star mečevima, i 2 puta je biran u najbolje petorke lige. Veliko je pitanje gdje će nastaviti karijeru, jer želi da dođe do titule, a Portland mu to vjerovatno ne može pružiti. Trenutno je prvi skakač i drugi strijelac u istoriji ekipe. U slobodno vrijeme voli da svira klavir. Ne mogu sebe da natjeram da zamislim kako izvodi djela vrhunskih kompozitora. Njegov saigrač, Brandon Roy je jednom rečenicom opisao LaMarcusovo shvatanje košarke i uopšte života:

LaMarcus hates the word ‘soft.’ Hates it. I learned that real quick.

Centar: Iako Bill Walton vjerovatno nije ispunio sva očekivanja koja je i on sam imao, ali je najbolji centar u istoriji ekipe. Sa svega 17 godina je nastupio za reprezentaciju SAD-a Svetskom Prvenstvu koje se održalo u Jugoslaviji. Jedna druga reprezentacija je tada osvojila svoje prvo zlato (ko zna zna). Član je najdominantnije generacije u istoriji koledž košarke, njegova generacija sa UCLA koledža je vezala nestvarnih 88 pobjeda. Dobitnik je i nagrade za najboljeg amaterskog sportistu SAD-a. Logično, Portland ga je birao kao prvog pika na draftu 1974. godine. Na početku NBA karijere doživio je veći broj manjih povreda i odigrao je samo 60-ak mečeva. U trećoj sezoni  predvodio je ekipu do jedine titule prvaka lige. Sjajno je započeo i četvrtu sezonu, ali su uslijedile nove povrede i završio je svoju misiju u Portlandu. Bill je odigrao manje od 500 mečeva u ligi u deset sezona koliko je igrao. Na All Star vikende je biran dva puta, takođe je dva puta biran u najbolju defanzivnu petorku ima i po jednu titulu MVP finala i MVP regularne sezone.

Honorable mentions: Brandon Roy, Geoff Petrie, Maurice Lukas, Clifford Robinson, Rasheed Wallace

Minnesota Timberwolves

Jedna od meni najmilijih ekipa u ligi nikada nije igrala ni finale konferencije. Vrlo lako bi se to moglo promijeniti jer su u grad stigli mladi vukovi željni uspjeha, a čopor predvodi jedan iskusni vuk.

Plejmejker: Stephon Marbury zaslužuje da nađe svoje mjesto u prvoj petorci, iako je odigrao manje od 200 mečeva u dresu Minnesote. Stephon je ispunio ono što čak trojica njegove braće prije njega nisu, da zaigra u NBA ligi. Veći dio djetinjstva proveo je na terenima u blizini njegove kuće, često se kaže da je počeo da vodi loptu prije nego što je počeo da hoda. Koliko je bio “uobražen” govori i činjenica da se drao na trenere protivničkih timova, da u igru uvedu nekog ko može da ga čuva. 🙂 Odlučio se za Georgia Tech koledž. Interesantno je da je upravo Marbury predložio tadašnjem treneru ekipe da angažuju Garnetta, međutim KG nije položio testove i saradnja je odložena. Draftovan je od strane Bucksa kao četvrti pik, ali je odmah trejdovan za Allena koji je draftovan od Minnesote. U Minnesoti su želelji da spoje njega i Garnetta, i da oni budu novi duo koji će da hara ligom. Na žalost po ljubitelje košarke u gradu nakon dvije eliminacije u prvim rundama plej ofa, trejdovan je u Netse. Poznat je kao neko ko je veliki novac dao u dobrotvorne svrhe. Trenutno nastupa za Beijing Duckse koji se takmiče u kineskoj ligi.  Legendarna je njegova izjava:

I could play ball all day. That’s all I want to do.

Bek: Na bekovskoj poziciji je Isaiah Rider. Kao i mnogi profesionalni sportisti i Isaiah se u srednjoj školi bavio bejzbolom i košarkom. Odlaskom na koledž odlučio se za košarku. Još jedan u nizu talenata koji nisu ispunili ni djelić onog što im je predviđeno. Već tokom karijere često je optuživan za nasilničko ponašanje i za Minnesota ga je draftovala kao 5. pika na draftu 1993. godine. Već u prvoj sezoni je uvršten u najbolji tim novajlija. U prvoj sezoni je pobijedio i u takmičenju u atraktivnom zakucavanju koje se održava u sklopu All Star vikenda. Interesantno je da je on to i najavio u momentu kada je izabran na draftu. U dresu minesote bilježio je prosjek od 18,8 poena po meču. I nakon preranog završetka karijere (sa 30 godina) , nastavio je sa burnim životom. Uhapšen je 2007. godine sa određenom količinom kokaina i ovog puta je morao da odleži zatvorsku kaznu.

Krilo: Poziciju krila zauzima Wally Szczerbiak. Interesantno je to da je rođen u Madridu. U tom periodu njegov otac Walt je pomagao Realu da dođe do tri titule prvaka Evrope. Njegov otac i dalje drži rekord po broju postignutih koševa na jednom meču u španskoj ligi (65). Wally je već u drugom razredu srednje škole pokazao o kakvom se talentu radi. Prosječno je bilježio preko 35 poena i 15 skokova. Upisuje koledž Miami, i završava kao drugi strijelac u istoriji ovog koledža. Na draftu 1999. godine kao šestog pika draftovala ga je Minnesota. Možemo reći da je Wally bio jedan od malobrojnih saigrača na koje je KG mogao da se osloni u svojim pohodima. U Mineapolisu je proveo šest i po godina i ustoličio sebe kao jednog od najboljih šutera u ligi. Zabilježio je i jedan nastup na All Star meču. Wally je trenutno četvri strijelac, sedmi skakač i osmi asistent u istoriji ekipe.

Krilni centar: Bez ikakve dileme, ovo mjesto zauzima Kevin Garnett. Jedan od onih slučajeva kada je igrač veći od same ekipe. Šta reći o velikom Kevinu, a da nije toliko puta ispričano? Jedan od najvećih igrača XXI vijeka. Već kao ruki je u svlačionici  “ogradio” svoj prostor i da bi neko pričao sa njim, morao je prvo da “pokuca” na imaginarna vrata. Bukvalno je na svojim plećima nosio ekipu 12 godina, ali se dalje od finala zapada nije moglo. Jedan je od samo tri igrača koji su predvodili ekipu u pet najvažnijih statističkih kategorija u jednoj sezoni. Njemu je to pošlo za rukom u sezoni 2002/2003. Prvi je igrač u istoriji lige koji je trejdovan za čak sedam igrača!!! I sa Bostonom je došao do potpuno zaslužene titule, jer bi bila nevjerovatna šteta da se ovakav igrač oprosti bez titule. Kevin je 2008. godine postao najmlađi igrač u istoriji lige koji je odigrao 1000 mečeva, nakon dvije godine rekord je oboren od strane Bryanta. Kevin je takođe prvi igrač u istoriji lige koji je imao šest vezanih sezona sa učinkom 20 poena, 10 skokova i 5 asistencija. Takođe, jedini je igrač u istoriji koji je lider u svih pet statističkih kategorija jedne ekipe. Takođe je jedini igrač u istoriji lige koji je od ugovora zaradio preko 300 miliona dolara. Pored toga što je rođeni pobjednik borac i šampion, Kevin je šampion i trash talka. 🙂 Zabilježio je 15 nastupa na All Star mečevima, devet puta je biran u najbolje petorke lige i 12 puta u najbolje defanzivne petorke. Na enormno zadovoljstvo ljudi iz cijelog grada Kevin se vratio tamo gdje je sve i počelo, u svoju Minnesotu. Krug se zatvorio.

Centar: Zbog nedostatka kvalitenih “petica” Kevin Love zauzima mjesto u prvoj petorci ekipe. Kevin potiče iz sportske porodice: njegov otac je takođe igrao u NBA ligi, a majka je uspješna triatlonka. Kevin je studirao na UCLA koležu, košarkaška sekcija ovog koledža je najtrofejnija ekipa u istoriji američke koledž košarke. U ekipu je stigao na draftu 2008. godine. Interesantno da je biran od strane Grizlisa, ali je odmah trejdovan za OJ Mayoa. U dresu Minesote proveo je šest godina prosječno ostvarujući 19,2 poena i 12,2 skoka po meču. Karakteriše ga i odličan šut za tri poena, to ga je dovelo do titule u brzom šutiranju trojki 2012. godine. Najbolju partiju karijere je odigrao protiv Knicksa 2010. kada je ostvario 31 poen i 31 skok. I postao prvi igrač jos od Mosesa Malonea koji je na istom meču imao minimum 30 poena i 30 skokova. Ipak i pored izvanrednih brojki, ne može stati u istu ravan sa Garnettom, jer nikada nije poveo svoju ekipu do plej ofa. Dušebrižnici bi rekli da Love i ne igra odbranu i da vodi računa samo o sopstvenoj statistici.

Honorable mentions: Nikola Peković, Tom Gugliotta, Sam Cassell, Sam Mitchell

Sledeće sedmice pišemo o nove tri ekipe.

* Nakon što je rukovodstvo Benfice odbilo da poveća platu tadašnjem treneru Belli Guttmannu, on ih je “prokleo”. Kletva je glasila “Benfika ni u narednih 100 godina neće osvojiti evropski trofej”. U početku to niko nije shvatao ozbiljno, ali vremenom kletva je počela da “djeluje”. Čak osam puta su igrači portugalskog kluba gubili finala evropskih takmičenja.