Kako bez greške detektujem sajber đubre

Razvio sam poseban sistem triangulacije za vrednovanje onlajn sadržaja. Previše bolno iskustvo čitanja sve više sadržaja koji obiluju olako nanešenom informacijom koja se čak urušava pod sopstvenom gravitacijom je izoštrilo moje šesto čulo, koje bez greške detektuje sajber đubre.

Za moj ukus, veliki broj lajkova, mnoštvo prosleđivanja dalje i horde retvitova nijesu baš indikator najboljeg kvaliteta, jer je ipak u pitanju samo jedna dimenzija doživljaja. Mislim da su druge dimenzije skrivene dublje, upravo u onim uzastopnim utiscima koji se nadmeću u ranom startu i smjenjuju tokom cijelog doživljaja sadržaja, bez obzira da li se radi o čitanju tekstova, gledanju fotografija ili video materijala. Pokušaću da vam približim.

Prvi utisak

Za mene se prvi utisak stvara na osnovu toga koliko duboko treba da uronim u razumijevanje sadržaja, a sa ciljem da što prije dođem do smislene poente. Što dublje ronim, to mi sve više ponestaje vazduha, pa moram priznati da i vjerovatnoća da odustanem prije kraja raste. Ovdje ključnu ulogu igra naslov doturenog sadržaja, a to se dešava uglavnom preko Twittera. Ukoliko mi naslov nije dovoljno privlačan, onda sam već pronašao idealni razlog da odustanem od sadržaja. Dešava se najbrži drop ikada, i najednom me preplavi olakšanje što uštedjeh sebi vrijeme.

Osjećaj koji podstiče taj prvi utisak mjerim u gigatronskim minutima izdržljivosti koliko treba duboko da ronim na skali od 1-10. Ovo nije skala koja mjeri nešto što je dobro ili loše, već u startu samo klasifikuje da li je vama namijenjen sadržaj kojeg ste se dohvatili. Mjera od 1m na skali znači da bi i djeca shvatila poentu i da se radi o veoma pitkom sadržaju, a čista 10-tka bi značila da morate da budete svestrani doktor nauka da ukapirate informaciju.Kada mi više puta izostane prvi utisak i očitavanje sa skale nije moguće, onda odmah isključujem opciju da je do mene, nego je uvijek do drugog. Ne šali se, nikad ne priznaj! Mora da je autor sadržaja pripadnik svojevrsne većine u manjini, te zbog čega ne može biti shvaćen u mom univerzumu.

Idemo dalje, sve se povezalo oko prvog utiska, mali je već stasao dovoljno – postoji par nanosekundi u sivim ćelijama mozga (što bi trebalo biti vječnost za mozak). Pri tome i dalje nijesam odustao od sadržaja, mislim da sam ulovio poentu i već sasvim sigurno znam koliko mi je bilo naporno ili lagano da izronim nazad. U tom procesu oporavka, tek nakon što uhvatim prvi značajniji gigatronski udisaj i nanovo se presabiram, tada mi gotovo uvijek ovaj dosadašnji prvi utisak izblijedi i nameće mi se samo jedno pitanje.

Drugi utisak

Koliko je argumentacija sadržaja bila jaka?

Kod mene se radi o različitim pragovima tolerancije prema iznešenim argumentima. U zadnje vrijeme zbog naglog porasta nekvaliteta i očaja mase, gotovo da i nemam ikakve tolerancije. Ako je postavljena argumentacija neobojena po prirodi, to mi je u neku ruku sadržaj miliji. Ukoliko je argumentacija pristrasna, to sadržaj postaje manje efektan za mene. Dižem štit.

Ovo sad već novo obličje utiska na vidiku, drugi po redu, bih mogao opisati sa nijednim, jednim, dva ili tri slova ‘B’ u zavisnosti od stepena uvjerljivosti argumentacije. Tri slova ‘B’ u mom sistemu vrednovanja bi značila: ‘B B Bullshit’.

Otvaram tweet, naslov je malo nejasan, biće zbog onih 140 karaktera pa prifalilo, ali ipak odlučujem da mu dam šansu, jer ne sadrži fore tipa 10 koraka da postaneš bolji menadžer… 5 načela da uspijete … Ohhh… prijatnog li iznenađenja … postoji abstrakt! Oduševljeno počinjem da čitam, ostalo mi je svega 9.5 gigatronskih minuta zaliha kiseonika, i već sam uveliko zadovoljan što vjerovatnoća da neću zažaliti do kraja stranice raste… Pih! Treći pasus i neprovjerena informacija. Laž bre! Već se čuje prigušeno ‘B’…‘B’…. u smjesi kao alergijskog kašljucanja u lijevu stisnutu šaku. PAH! I omače se pod pritiskom vrlo jasno ‘Bullshit!’, jer u sledećoj rečenici vidim PR smeće “Award-winning”, “Leading-edge”, “Exciting”, “Ground-breaking” … ah očajnog li pokušaja beskorisnog kićenja, nadodavanja mesa kad riječi zafali …. Cmd+Q.

Pauza

Ono kad mi takav novostvoreni utisak već u svom niskom poletu nadjača i odgurne pređašnji utisak tamo neđe potpuno u sjenku sjećanja. Ono kad o prvom utisku mogu da pričam samo uz malu sigurnost doživljaja i veće nepovjerenje prema sebi. Ono kad se javlja latentna emocija prema sadržaju.

Ono kad momenat naglo jača, kada je za novi utisak sve u igri. Ono kad ne razmišljam više objektivno, samokritično, već mi se čini da je i sebična mržnja katkad dobra opcija. Tada je već vrijeme za novu smjenu utisaka. To je faza prije nego što postanem otvoreno podložan tuđem uticaju čitajući ponekad šareniš od komentara ispod. Dalji utisci ne bi više bili sasvim moji. Postaje kompleksno.

Treći utisak

Poslednji, ali sasvim moj, treći po redu utisak u samo mojoj lančanoj rednji, bih mogao vrednovati sa 3 smajlija – ljut, neutralan, osmijeh.

Ljut smajli (što je u startu oksimoron, ali znate na šta već mislim), bi značio da najvjerovatnije samo razmišljam o izgubljenom vremenu kojeg sam tako uzaludno utrošio na već u mojim očima obezvrijeđen sadržaj, i gdje su već formirane predrasude duboko uklesane i masne poput Arial Black fonta. Znojim se i jako se kajem što ga otvorih. Vjerovatnoća da postanem jedan od onih, hejtera, je naglo porasla.

Neutralan smajli je za one koji nemaju nikakav stav u životu, ne bih se zadržavao ovdje previše. Ili jesi ili nisi…. lav.

Osmijeh smajli znači da je utisak ipak stasao uz ocjenu sjajno. Nova informacija je bila vrijedna ovako gladnog apsorbovanja sa moje strane. Šanse su prilično dobre da promijenim neke poglede, a autor sadržaja po mom skromnom mišljenju ima talenta. Pročitaću i njegovo naredno remek djelo.

Uh. Kraj.

Sad se na kraju pitam da li bi nam svijest bila drugačija kada bi društvene mreže makar približno vrednovale kvalitet sadržaja prije no što se on počne valjati po Internetu. Onda bi se posve sigurno kretali u drugim dimenzijama saznanja, a u treću dimenziju bismo ulazili i bez CineplexX naočara (One naočare koje kao zaboravite da pri izlasku iz bioskopa vratite u sakupljačku korpu. Znam, vidio sam te.).

Dakle, sadržaj koji volim da pratim – ~5m, No Bullshit. 🙂

Autor: Đorđe Zeković, osnivač Zeko.me

 

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

2 Comments

  1. Dobar vodic za snalazenje u mutnim sajber vodama! 🙂

    Post a Reply

Vaše mišljenje: