Steve Jobs – najgori menadžer na svijetu i “ludački sjajan” lider


Od propalog studenta do direktora najvrednije kompanije na svijetu

Priča o Steveu Jobsu je priča o propalom studentu iz Silicijumske doline koji je postao preduzetnik i popeo se na vrh tehnološke industrije, doživio da bude istjeran iz svoje kompanije od strane direktora kojeg je on zaposlio, da bi se nakon toga trijumfalno vratio u Apple, koji je bio na ivici bankrota, i za 14 godina ga učinio najvrednijom kompanijom na svijetu! Njegov drugi boravak na čelu Applea, u periodu od 1997. do 2011. godine, je označen kao “najbolji povratak u istoriji biznisa”.

Steve Jobs je jedan od najvećih preduzetnika našeg doba – vizionar koji je redefinisao pojam inovacija na način što je razmišljao unaprijed, mnogo više nego što se zahtijevalo, i to mnogo ranije nego što je bilo neophodno. Njegov preduzetnički uticaj na industriju tehnologije se može uporediti sa uticajem koji su nekada imali Thomas Edison i Henry Ford. Jobs je u potpunosti promijenio izgled četiri različite industrije – personalnih kompjutera, muzike, mobilnih telefona i animiranih filmova. Kako ističe Tim Bajarin, predsjednik konsultantske kuće, Creative Strategies – “Ako pratite lidere u oblasti tehnologije, oni su pravi srećnici ako imaju jedan hit u životu. Steve Jobs je imao Apple II, Macintosh, iPod, iPhone, iPad i Pixar.”

“Dobar Steve” i “Loš Steve”

U biografiji Stevea Jobsa, novinar Alan Deutschman navodi dvije strane Jobsove ličnosti – mogao je da bude “Dobar Steve”, ali je mogao da bude i “Loš Steve”. Dobar Steve je bio briljantan, harizmatičan i u stalnoj potrazi za izvrsnim – alhemičar koji je uspio da pretvori kompaniju koja je bila na samrti u zlato.

Loš Steve je bio mrzovoljan, nepristojan, pakostan, spreman da javno ponižava svoje zaposlene, da preuzima zasluge za stvari koje nije uradio, da daje otkaze zaposlenima koje slučajno sretne na hodniku, da dobija napade bijesa kada stvari ne idu onako kako je on zamislio, da parkira svoj Mercedes na mjesto koje je rezervisano za ljude sa invaliditetom zbog toga što je bilo bliže ulazu u Appleovu poslovnu zgradu, da tri puta vraća hranu u restoranu, jer nije spremljena tačno po njegovom ukusu, da traži u 10 sati uveče da se klavir u njegovoj hotelskoj sobi premjesti, jer je raspored stvari “odvratan”, da godinama odbija da prizna očinstvo nad kćerkom dok su ona i njena majka živjele od socijalne pomoći, da javno prizna da je upotreba halucinogenih sredstava (LSD) bila jedna od dvije-tri najznačajnije stvari koje je uradio u životu, da na operacionom stolu skida masku za kiseonik, jer mu se ne sviđa njen dizajn i traži da isproba još pet različitih modela ili da u poslednjim nedeljama svog života traži da vidi 67 medicinskih sestara kako bi izabrao tri koje mu odgovaraju. Kako navodi Deutschman – “Kada je bio Loš Steve, nije vodio računa o tome koliko će povrijediti nečiji ego ili emocije, sve dok mu je to moglo pomoći da ostvari svoju viziju.”

Kada bi osjetili sav bijes Lošeg Stevea, zaposleni u Appleu su bili spremni da prevaziđu sve lične granice izdržljivosti kako bi udovoljili Jobsovim zahtjevima i povratili, makar na trenutak, njegovu blagonaklonost. Ovaj proces se stalno ponavljao, pa zaposleni nikada nisu bili sigurni u kakvom će raspoloženju sresti Jobsa. Njemu je bilo potpuno svejedno da li ga zaposleni vole ili ga se plaše, sve dok je to davalo željene rezultate. Inženjerima u Appleu je bilo jasno da Jobs od njih zahtijeva fanatično zalaganje, i da ne mogu biti aljkavi u bilo čemu što rade, iako su bili svjesni da Jobs neće biti u mogućnosti da pogleda 99% toga što urade.

Autor zvanične Jobsove biografije, Walter Isaacson, je u popularnoj emisiji “60 Minutes” koja se emituje na američkom TV kanalu CBS, rekao – “Jobs nije bio najbolji menadžer na svijetu. Zapravo, on je vjerovatno bio jedan od najgorih menadžera na svijetu.” Ubrzo nakon Jobsove smrti, na Twitteru su počeli da se pojavljuju izmišljeni nadimci Appleovog osnivača – “Tiranin Steve“, „Zli šef Steve“ i „Mikromenadžer perfekcionista Steve“. Američki novinar koji piše o tehnologiji, David Coursey, je u poznatom poslovnom časopisu, “Forbes”, jednostavno rekao – “Steve Jobs je bio kreten svjetske klase.” Mike Daisey, američki pisac i glumac, je u članku za ugledne dnevne novine, “The New York Times”, napisao – “Pravi Steve Jobs, onaj koji je osnovao Apple kao anarhičnu kompaniju koja promoviše slobodu, čiji su prvi projekti sa Steveom Wozniakom bile piratske kutije i kompjuteri sa slobodnim šemama za sklapanje, bi bio zapanjen budućnošću koju Apple stvara. Danas ne postoji nijedna tehnološka kompanija koja više podsjeća na Velikog brata iz Appleove kultne reklame “1984.” nego sam Apple, što je samo potvrda koliko brzo moć može da vas pokvari.”

Mnogo tekstova je napisano o karakteru i temperamentu Stevea Jobsa. Zbog boljeg razumijevanja Jobsovog načina upravljanja, bilo je neophodno ukratko pomenuti osnovne crte njegove ličnosti, ali će se nastavak ovog blog posta baviti liderskim kvalitetima osnivača Applea.

Appleova filozofija

Kada je u januaru 1984. godine Steve Jobs predstavio na sceni originalni Apple Macintosh kompjuter pred više od 3.000 oduševljenih ljudi, na monitoru ovog računara je bilo ispisano – „Ludački sjajan!“ To je bio izraz koji je Jobs koristio za vrijeme razvoja Macintosha kako bi svom timu objasnio da želi da Appleovi kompjuteri budu ne samo „sjajni“, već da moraju biti toliko dobri da budu „ludački sjajni“.

Prilikom predstavljanja prvog iPoda, Jobs je opisao ovaj proizvod kao kombinaciju tri karakteristike koje, na najbolji mogući način, predstavljaju filozofiju Applea, tj. njegov razlog postojanja – “nevjerovatna tehnologija, legendarna jednostavnost i fantastičan dizajn.“

Steve Jobs nije bio pravi programer ili inženjer, posebno ne na način na koji su to bili Steve Wozniak, Bill Gates i Paul Allen, Bill Hewlett i David Packard ili Gordon Moore i Andy Grove. Međutim, imao je intuitivno razumijevanje tehnologije i dizajna što mu je omogućilo da promijeni način na koji gledamo kompjutere. Članovi originalnog Macintosh tima su često izjavljivali da nisu imali predstave što to znači da kompjuter treba da bude prilagođen korisnikovim potrebama dok im Jobs nije objasnio. Jobs je stalno isticao da tehnologija, sama po sebi, ne znači ništa – “Ono što je važno je da imate povjerenje u ljude – da su vaši ljudi dobri i pametni i da će, ako im obezbijedite alate, napraviti sa njima fantastične stvari. Alati su samo alati – u njih ne možete da imate povjerenje. Oni ili rade ili ne rade. Ljudi su ti u koje imate ili nemate povjerenje.“

Jobs je bio u neprestanoj potrazi za vizijom jednostavnosti. Bio je “laserski” fokusiran, a njegovi zaposleni su imali običaj da kažu da je izgledao kao da ga je nemoguće zbuniti. Ciljevi koje je postavljao pred Apple su uvijek bili jasni. Jobs je često isticao da je jednostavnost teža od kompleksnosti – “Morate naporno da radite kako bi mogli jasno da razmišljate i napravite nešto jednostavnim. Većina ljudi jednostavno ne ulaže dovoljno vremena i energije da bi to postigli.” Jobsova sposobnost da sprovede u djelo svoju viziju jednostavnosti je bila jedinstvena u poslovnom svijetu. Očigledno je da je slijedio misao najpoznatijeg fizičara u istoriji, Alberta Einsteina, koji je rekao – „Napravite sve tako da bude najjednostavnije moguće, ali ne jednostavnije od toga.“ U vremenu u kojem potrošači pate od preopterećenosti svih čula, zbog ogromnog broja informacija, reklama i proizvoda kojima su bombardovani sa svih strana, Appleovi proizvodi su ponudili jasnoću, jednostavnost i smisao. Kao što kažu Jonas Ridderstrale i Kjell Nordström u svom biznis bestseleru, “Funky Business” – “Brendovi su valijum (diazepam, bensedin) za našu dušu – svetionici u ovom haotičnom svijetu.“ Apple je danas osmi najvredniji brend na svijetu i svetionik za milione ljudi širom naše planete.

Proces proizvodnje u Appleu se protivi uobičajenoj praksi koja decenijama preovladava u velikim kompanijama. Proizvodnja svakog Appleovog proizvoda počinje od dizajna. Kompanija se ponaša prema svojim dizajnerima kao prema kraljevima, a sve osobine proizvoda moraju biti uklopljene u njihovu viziju. Umjesto da je sektor dizajna podređen sektoru proizvodnje ili finansija, kao što je to slučaj u većini drugih kompanija, dizajneri u Appleu nemaju apsolutno nikakav kontakt sa finansijama i mogu da razmišljaju o razvoju novog proizvoda bez ikakvih ograničenja u pogledu troškova nabavke i proizvodnje i materijala koji im stoje na raspolaganju. Razlika je i u tome kako u Appleu gledaju na dizajn – “Dizajn nije kako nešto izgleda. Dizajn je kako nešto radi. Kada pogledate bilo koju stvar koju je napravio čovjek – dizajn je njena duša.”

Važan aspekt dizajna, na koji su u Appleu posebno ponosni, je fanatična posvećenost detaljima. I u ovom slučaju, sve polazi od osnivača. Kada preduzetnik sam radi na projektu, a dovoljno je motivisan da uspije, spreman je da radi satima i danima sve dok proizvod ne bude izgledao tačno onako kako je on to zamislio. Preduzetnik ne može da zamisli da izbaci na tržište proizvod koji ima neke nedostatke, bez obzira na to koliko je vremena i energije uložio, jer je u pitanju njegovo ime. Međutim, kako kompanija raste, broj zaposlenih se povećava, projekti postaju veći i komplikovaniji, organizaciona struktura postaje složenija, a broj organizacionih nivoa između preduzetnika i samog proizvoda se povećava. U jednom trenutku, preduzetnik će se naći pred dilemom – da li da nastavi da radi i zahtijeva izmjene sve dok proizvod ne bude savršen ili da se jednostavno pomiri sa situacijom i da prepusti nekom drugom da riješi probleme? Najveći broj preduzetnika odluči da odustane, pa proizvodi od vrhunskih, postepeno, postaju prosječni.

Steve Jobs se nikada nije predao. Zadržao je isti stepen strasti i predanosti kao kada je u garaži svojih roditelja sastavljao Apple I sa Steveom Wozniakom. Što se tiče kvaliteta Appleovih proizvoda, Jobs nije dozvoljavao bilo kakve kompromise. Bio je poznat po svojim ispadima i previše emotivnim reakcijama. Kada je u pitanju razvoj novih proizvoda, kod Jobsa su postojala samo dva odgovora – nešto je bilo ili fantastično ili katastrofalno loše. Sredina nije postojala. I najmanja moguća pogrešna sitnica je izazivala ogroman bijes, a komentari su se ređali na skali od „užasno loše“, preko „umobolno“, do „nesvarljivo“. Način na koji je metal bio ispoliran, oblik glave zavrtnja, nijansa plave boje koja se koristi na kutiji proizvoda su bili tragično loši, sve dok ih poslije nebrojeno mnogo promjena odjednom ne bi proglasio „apsolutno perfektnim“. Postoje razne priče koje ilustruju Jobsovu posvećenost detaljima, a neke od njih su prepričavaju kao legende u Silicijumskoj dolini.

Jednom prilikom, kada je bio nezadovoljan brzinom uključivanja Macintosha, Jobs je upitao svoje zaposlene – „Kada bi to moglo da spasi nečiji život, da li bi pronašli način da smanjite proces podizanja sistema za 10 sekundi?“ Nakon što je dobio odgovor da bi vjerovatno pronašli, Jobs je otišao do table i pokazao da ako pet miliona ljudi koristi Macintosh, i ako im je svakog dana potrebno dodatnih 10 sekundi da bi uključili kompjuter, to bi značilo da bi ljudi godišnje štedjeli 300 miliona sati, što je jednako spašavanju barem 100 životnih vjekova godišnje. Nije potrebno komentarisati da li je ubrzo nakon ovog objašnjenja proces uključivanja Mac računara skraćen.

Kada su Appleovi inženjeri koji su radili na prvom iPodu završili prototip, predstavili su Jobsu svoje rješenje. Jobs se poigrao sa uređajem i odmah ga odbacio uz jednostavno objašnjenje – iPod je bio suviše veliki. Inženjeri su mu objasnili da su morali da osmisle potpuno novi proces proizvodnje kako bi proizveli iPod i kako je prosto nemoguće da ga naprave manjeg. Jobs je, za trenutak, zaćutao, prišao akvarijumu i bacio iPod u njega. Kada je iPod dotakao dno, balončići su počeli da izlaze na površinu. Jobs je pokazao rukom i uzviknuo – „To su balončići vazduha. To znači da unutra postoji prazan prostor. Napravite ga manjeg!“

Pronalazač ili inovator?

Steve Jobs nikada nije bio pronalazač (inventor), a Apple nikada nije bio pronalazačka kompanija i nikada nije prva izbacila na tržište neki proizvod u okviru nove kategorije. Ali, Jobs je bio sjajan inovator, a Apple je jedna od najinovativnijih kompanija na svijetu. Jobs je imao fantastičnu sposobnost da prepozna postojeće ideje i pronalaske koji mogu imati perspektivu, da ih izmijeni i dopuni na način na koji je on smatrao da treba i da im pruži odgovarajuću marketinšku podršku, što im je (uglavnom) obezbjeđivalo uspjeh na tržištu. Prema Jobsu, inovacija je ključna stvar koja pravi razliku između tržišnog lidera i sledbenika.

Jobs je pozajmio ključne karakteristike originalnog Macintosha iz 1984, miša i grafički korisnički interfejs, od inženjera iz Xeroxovog istraživačkog centra u Palo Altou u Kaliforniji (Xerox PARC), nakon njegove čuvene posjete ovom centru 1979. godine. Prvi prenosivi digitalni muzički uređaj je bio dostupan na tržištu još 1996. godine (Audio Highway Listen Up kojeg je napravio Nathan Schulhof), a ubrzo su uslijedili SaeHan/Eiger MPMan, Diamond Rio i HanGo Personal Jukebox. Steve Jobs je smatrao da su svi postojeći uređaji bili užasno loši, pa je Apple 2001. godine predstavio svoj iPod, koji je ubrzo postao apsolutni tržišni lider.

Prvi “pametni” telefoni su počeli da se pojavljuju već krajem 90-ih godina XX vijeka. Apple je predstavio svoj iPhone 2007. godine, čitavu jednu deceniju nakon što su kupcima bili dostupni Nokia 9000 i Ericsson GS88. Jobsov komentar je bio da su svi pametni telefoni koji su bili prisutni na tržištu bili užasno loši, kao što je bio slučaj i sa prenosivim digitalnim muzičkim uređajima prije nego što se pojavio iPod. Ideja za iPad je došla od inženjera Microsofta, koji je bio oženjen sa porodičnom prijateljicom Jobsovih. Ovaj inženjer je nekoliko puta ubjeđivao Jobsa kako će tablični računari promijeniti svijet personalnih kompjutera i kako bi Apple trebalo da licencira Microsoftov softver. Ali, kada je Jobs vidio uređaj, i kada je shvatio da ima elektronsku olovku koja je neophodna da bi uređaj radio, bilo mu je jasno da je ovakav tablet mrtav. Kada je inženjer predstavio uređaj Jobsu po deseti put, ovaj je bio toliko revoltiran da je otišao kući i rekao – “Neka ide dođavola! Pokazaću mu što tablet stvarno može da bude.” iPad je lansiran 2010. godine i odmah postao tržišni lider.

Kupci ne znaju što žele

Jobs nikada nije vjerovao u moć istraživanja tržišta – vjerovao je svojim instinktima. Sada je već legendarno njegovo pitanje – “Da li je Alexander Graham Bell obavio neka istraživanja tržišta prije nego što je izmislio telefon?“ Jobs je bio duboko ubijeđen da će se, ako je njemu nešto dopadljivo, sviđati i kupcima – “Nije posao kupca da zna što on želi. U većini slučajeva, ljudi ne znaju što žele, sve dok im to ne pokažete. Ne možete tek tako da pitate kupce što oni žele i da onda pokušate da im to ponudite. Dok vi uspijete da napravite to, kupci će željeti nešto novo.“

Jobs je dijelio mišljenje dva velikana poslovnog svijeta. Henry Ford, osnivač Ford Motor Company i čovjek koji je svojim inovacijama napravio revoluciju u automobilskoj industriji, je poznat po izjavi – “Da sam pitao svoje kupce što je to što oni žele, jednostavno bi rekli – bržeg konja.” Akio Morita, jedan od osnivača Sonyja, je izjavio da ova japanska kompanija ne pita kupce što oni žele, iz razloga što ne znaju – „Umjesto toga, mi koristimo naše mozgove da bi otkrili što je kupcima potrebno i što će jednog dana poželjeti, a onda se potrudimo da imamo spremno rješenje.“

Zašto zaposliti igrače prve klase?

Menadžeri i kompanije se obično zadovoljavaju angažovanjem prosječnih zaposlenih. Steve Jobs je imao drugačiji pristup – „Za većinu stvari u životu, razlika između najboljeg i prosječnog je oko 30%. Najbolji let avionom ili najbolji obrok mogu biti 30% bolji od prosječnog. Kada sam upoznao Stevea Wozniaka, shvatio sam da je on 25 do 50 puta bolji od prosječnog inženjera. Otkrio sam da postoje ljudi koji su sjajni u određenim stvarima i koje ne možete da zamijenite sa 50 prosječnih ljudi. Oni jednostavno mogu da urade stvari koje ma koliko velika grupa prosječnih ljudi ne bi mogla. Macintosh tim je bio pokušaj da se napravi čitav tim od takvih, vrhunskih ljudi – “igrača prve klase”. Neki su mi prigovarali da će se takvi igrači loše slagati, da će mrzjeti da rade jedni sa drugima. Međutim, shvatio sam da igrači prve klase vole da rade sa igračima prve klase – oni samo ne vole da rade sa igračima druge i treće klase.“

Jobsu je potpuno jasno kako kompanije postaju prosječne i propadaju i kako prave proizvode koji su bezlični i dosadni. Njegova izreka da „igrači prve klase zapošljavaju igrače prve klase, da igrači druge klase zapošljavaju igrače treće klase, a da igrači treće klase zapošljavaju igrače četvrte klase“ u prevodu znači da jedino sjajni ljudi zapošljavaju ljude bolje od sebe. Za tako nešto je potrebno samopouzdanje, ali je to jedini način da se napravi sjajan tim. Osrednji ljudi zapošljavaju kandidate koji su slabiji od njih, kako bi mogli da se osjećaju superiorno. Vremenom, kompanija postaje prepuna ljudi čiji su kvaliteti ispod prosjeka, ali je menadžment zadovoljan, pošto se ne osjeća ugroženim. Proizvodi postaju sve manje kreativni, kupci su sve više nezadovoljni i kompanija ubrzo upada u „spiralu smrti“.

U poslovnom svijetu, ali i u akademskim krugovima, postoji dilema između toga koji je ključni faktor u selekciji novih zaposlenih – da li bi kompanije trebalo da zapošljavaju ljude na osnovu njihovih vještina ili zbog njihovih stavova. Steve Jobs nije imao dilema kada je birao nove ljude za svoju kompaniju – uvijek je u prvi plan stavljao organizacionu kulturu. Jobs je to slikovito opisao – „Glavno pitanje za mene je bilo da li će se oni zaljubiti u Apple, jer ako se zaljube, onda će sve druge stvari doći kao posledica toga. Njihova želja će biti da urade ono što je najbolje za Apple, a ne ono što je najbolje za njih.“ Jobsov stepen fokusiranosti na Apple je bio prosto zarazan – osjećali su ga zaposleni na svim organizacionim nivoima. Zbog toga i nije čudo što je Guy Kawasaki, jedan od zaposlenih u Appleu koji je bio zadužen za marketing originalnog Macintosha i čovjek koji je uveo koncept „poslovnog jevanđelja“ u Silicijumsku dolinu, rekao – “Raditi za Apple… To je kao da idete u Diznilend svakog dana. I još vas plaćaju za to!”

Da li će Apple ostati sjajna kompanija?

Istinski test kvaliteta svakog lidera je odgovor na pitanje što će se desiti sa njegovim preduzećem u budućnosti. Čak i vrhunske kompanije imaju loše periode u poslovanju, a neke i propadnu. Microsoft je dostigao svoju najveću tržišnu vrijednost u istoriji 2000. godine, i u narednih 12 godina cijena njegovih akcija se skoro prepolovila. Za prethodnih 12 godina tržišna kapitalizacija General Electrica se smanjila na samo jednu trećinu. Vrijednost Applea se od 2000. do 2012. godine povećala nevjerovatnih 13 puta, a Apple je danas kompanija sa najvećom tržišnom vrijednošću na svijetu! Steve Jobs je ostavio Apple kao izuzetno dobro pozicioniranu kompaniju. Promijenio je način na koji doživljavamo tehnologiju – napravio je revoluciju u oblasti personalnih kompjutera, u industrijama muzike, mobilnih telefona i animiranih filmova, a na kraju je još jednom promijenio naše shvatanje personalnih računara. Steve Jobs je iznova dokazivao svoju genijalnost, a evo kako je vidio Apple u budućnosti:

“Moja strast je bila da napravim kompaniju koja će trajati i u kojoj će ljudi biti motivisani da prave sjajne proizvode. Proizvodi, a ne profit, su bili naša motivacija. John Sculley je preokrenuo ove prioritete, tako da je cilj Applea postao da pravi što više novca. U pitanju je suptilna razlika, ali na kraju, ta razlika znači sve. Nadam se da će moja zaostavština biti kompanija koja će nešto značiti i narednoj generaciji ili dvije. To je ono što je uspio Walt Disney, što su uspjeli Hewlett i Packard i ljudi koji su osnovali Intel. Svi oni su stvorili kompaniju koja će trajati, a ne samo kompaniju koja će praviti novac. To je ono što ja želim Apple da bude.”

Steve Jobs nije bio anđeo, već vizionar koji je kompanijom upravljao čeličnom pesnicom. Bio je preokupiran mijenjanjem svijeta i nije dozvoljavao da mu sitnice kao što su osjećanja drugih ljudi staju na put. Jobsove želje u vezi sa budućnošću Applea su bile jasne, a eventualni pokušaj da se predvidi što će se u narednim godinama i decenijama dešavati sa Appleom bi u industriji tehnologije bio jednak proročanstvu. Ostaje nam samo da se nadamo da je Jobs svom menadžment timu bio podjednako “ludački sjajan” mentor, kao što je bio i lider.

Autor: Vladimir Vulić

Napomena: Ovaj tekst je originalno pripremljen za specijalni 11. broj časopisa za istraživanje medija i društva, “Medijski Dijalozi”, koji je posvećen Steveu Jobsu

Preporuke za dodatno čitanje:

Deutschman, Alan. The Second Coming of Steve Jobs. Broadway, 2001

Freiberger, Paul and Michael Swaine. Fire in the Valley: The Making of The Personal Computer. McGraw-Hill Trade, 1999

Isaacson, Walter. Steve Jobs. Simon & Schuster, 2011

Lashinsky, Adam. Inside Apple: How America’s Most Admired and Secretive Company Really Works. Business Plus, 2012

Levy, Steven. Insanely Great: The Life and Times of Macintosh, the Computer that Changed Everything. Penguin Books, 1994

Young, Jeffrey S. and William L. Simon. iCon: Steve Jobs, The Greatest Second Act in the History of Business. Wiley, 2006

Photo Credits: Materialize127

 

Vladimir Vulić

Author: Vladimir Vulić

Suosnivač NVO Digitalizuj.Me. Konsultant u oblasti menadžmenta, inovacija i društvenih medija. Programski direktor konferencije Spark.me. Ima 12 godina iskustva kao predavač Strategijskog menadžmenta na Ekonomskom fakultetu Podgorica. Redovan je predavač na konferencijama, a govorio je u mnogim državama širom svijeta, od Perua, preko Češke Republike, do Turske. Teme o kojima govori su biznis strategija, liderstvo, upravljanje inovacijama i promjenama, preduzetništvo i društveni mediji.

Share This Post On

8 Comments

  1. Sjajno! Prosto sam oduševljen člankom. Tema je sjajna, a stil besprekoran. Nemam riječi sem BRAVO! 😉

    Post a Reply
  2. Veoma dobar i fino isprican clanak …
    Recenica “Njemu je bilo potpuno svejedno da li ga zaposleni vole ili ga se plaše, sve dok je to davalo željene rezultate.”
    me podsjetla Deng Ksjaopinga idejno tvorca Kineskih ekonomskih reformi …
    “Nije me briga jeli crna ili bijela macka. Macka je dobra dok lovi miseve” ha ha 🙂
    Kina ima stalan visok ekonomski rast zadnjih dvades godina. Valjda zbog toga.

    Volio bih da Apple traje ali …
    Kada je 1966 umro vodja ruskog svemirskog programa Sergej Koroljev, niko od ostalih se nije imao hrabrosti da nastavi i spusti se na Mjesec.
    Amerikanci su ih prestigli …

    Fordinand Porse je osmislio sjajnu Folsvagen bubu ali posle toga nije bilo nekih izuzetnih inovacija u Folsvagenu

    Kao sto je prije dvije ipo hiljade godina Platon(“drzava’) objasnio prednosti autokratije ako je na njenom celu mudar covjek ali i nestabilnosti i mane takvog sistema.

    Post a Reply
  3. Profesore,
    iz organizacinog ponasanja radimo preznetaciju na temu liderstva i current event tema koju smo izbrali je, kako zamijeniti ili barem upotpuniti prazninu nastalu odustvom njegovog liderstva u kompaniji. Ovo ce svakako posluziti kao podsticaj na nova razmisljanja na tu temu. Odlicno!
    Jelena

    Post a Reply
  4. Vanja druze ovo je jedan od najboljih tekstova o Dzobsu koji sam procitao, a procitao sam ih mnogo 😉 Samo nastavi, ovaj projekat vam je zaista pun pogodak i pravo osvezenje!

    Post a Reply
    • Vladimir Vulić

      Kad pohvala dolazi od takvog majstora, onda stvarno znaci mnogo! Hvala. 🙂 Pozdrav u ime Digitalizuj.Me ekipe! 🙂

      Post a Reply

Vaše mišljenje: