Once you go Android…

Baš kao što sam poslije dužeg vremena počela da uviđam prave prednosti interneta, tako sam kasnila i sa inovacijom zvanom Android platforma (pa ja sam bila pravi primjer kako neko ne bi trebao da se odnosi prema tehnologiji). 🙂 Ali da se vratimo na početke. Poslije prvobitnog svjetskog takmičenja “ko će imati manji telefon” proizvođači su (srećom) shvatili da je više zaista više i da kupcu ništa ne znači što mu je telefon veličine upaljača. Naravno, tokom godina sam izmijenjala veliki broj telefona ali samo jedan sam voljela toliko da ga uvrstim u ovu priču i imenujem po modelu i proizvođaču. Nokia N97. Kamera od 5mpx, ekran od 3.5 inča i OVI store su tada bili dovoljni aduti da puna srca tvrdim kako meni ništa preko toga ne treba. I #ekipa mi je svjedok jer smo o tome polemisali na prvom #TweetUpPg (oh, sjećanja). 🙂 Onda je ono malo drugara, koji već nisu, pokupovalo nove igračke i uživalo u sadržajima sa android marketa. Naravno da je i mezimče ubrzo moralo da vidi o čemu se tu radi! 🙂 Prije nego što pređem na malo ozbiljniji dio ove priče, želim da kažem kako je ova Nokia i dalje u mom vlasništvu, da poslije svega radi besprijekorno i da odgovorno tvrdim kako je jedno od najljepših dizajnerskih rješenja qwerty-touch kombinacije.

Tek kad sam prešla na Android bila sam spremna da kažem kako bih se prije odrekla kompjutera nego telefona. Nevjerovatna moć na dlanu. “Slide to unlock” i u svom ste custom-made svijetu koji kreirate i mijenjate iz dana u dan, ako vam je po volji. Ja zaista nisam geeketa ali možda zbog toga ovakve promjene mogu i više da me oduševe. Ovo su neke od prednosti koje ja uvijek naglašavam u odnosu na symbian:

Raspoređenost po kategorijama, automatsko apdejtovanje, nekoliko homeskrinova na kojima možete urediti aplikacije kako vam odgovara i opcija da bilo koju aplikaciju možete skinuti i preko računara zbog integrisanosti sa mailom. Neprocjenjivo. Zatim, na Symbianu me ništa nije nerviralo kao otvaranje linkova preko default browsera iako sam uvijek koristila Operu. Taj problem je sa androidom riješen. Brzina otvaranja stranica je primijetno veća a bookmarksi sa slikom su više nego korisni.

Suma summarum, nije poenta u vizuelnom doživljaju, iako je i on prijatniji. Čak ni u lakoći korišćenja, mada je neuporediva. Za ovakve tehnološke napretke prvo što stavljam kao kriterijum je koliko nam život čine jednostavnijim. Nije isto kad vam stigne poruka koju MORATE odmah pročitati jer vam “iskoči” ma šta god da radite ili kad vam se elegantno u gornjem lijevom ćošku samo pojavi pisamce a ovakvih primjera je bezbroj. Sitnice zaista život znače i to bi mogao biti jedan od slogana za android. A pošto je Nataša Đukanović prije neki dan napustila Android tabor u korist iOS, možda će u nekom od sledećih postova opisati svoje utiske o toj tranziciji. 🙂

Autor teksta: Nataša Đurđić, @mmmatryoshka

zp8497586rq
Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On