Decembarska to-do lista ili Let It Be

I’m a bit of a fool in Holidays’ time..

Decembar mi je toliko omiljeni mjesec, da sam ja još zvanično u novembru – sa svojim planovima, kalendarom, ljudima. Još uvijek nemam sve uslove za Decembar, onaj pravi, onaj koji zavrjeđuje veliko i najveće početno slovo i uzvičnik radosti na kraju – e, taj Decembar se još čeka! Dok on ne dođe, ja ostajem u ovom hladnom i kišnom novembru koji nije vrijedan više ni jednog jedinog pomena.

A čeka se, oh, šta se sve čeka!

Moj Decembar može, a i ne mora, da ima snijega. Ne smetaju mu hladna predvečerja kad se nos zacrveni, a oči dobiju neki poseban sjaj od šibanja vjetra, i kad ti ni brzo hodanje ne pomaže da se ugriješ. Sa svake strane zovu izlozi malih kafea sa prigušenom svjetlošću, mirnom muzikom i toplim čajevima. U njima se širi miris tih čajeva i svježe pečene kafe i kuvanog vina, i cimeta, tek na vrh kašičice… Tu sjede neki lijepo obučeni ljudi i čuje se žamor glasova i smijeh. Decembar voli Sinatru i The National i Billie Holiday. Decembar voli kad igla gramofona na tren zagrebe ploču, pa se začuje kratko šuštanje, a onda, iz dubine, neki potpuno drugačiji zvuk. Decembar voli jazz. I zvuk poruke kad ti stigne od onog od koga želiš da ti stigne. Decembar voli ogromne vunene šalove i torbe sa lijepo upakovanim poklonima. One poklone koji se pažljivo biraju, za ljude koje poznajete i koje volite, i za koje znate koja nijansa će ih usrećiti – e, te poklone.

decembar

Moj Decembar voli velike, svijetle i crvene izloge pune onih lijepih stvari koje nam, ama baš, ništa ne trebaju ali, oh, kako nam samo trebaju! On voli planove – velike, ogromne, nemogudadišemoduzbuđenja planove. On voli da dramatizuje i da pjeva na ulici i da plače u taksiju i da je tako sav od života i osjećanja i slobode. Mom Decembru pod hitno treba jedna svilena pidžama muškog kroja u tamno zelenoj nijansi sa lijepo krojenom kragnom. I aparat za kafu. I ogromne, nepotrošive količine filter kafe.

Jedan šareni notes za zapisivanje lijepih misli, i magazini, magazini, magazini. Never enough!

Mnogo više od stvari, ovaj moj Decembar želi da šeta ukrašenim trgovima i da se kliza na ledu i da mu zastane dah od visokih jelki koje je gledao uglavnom na slikama. Možda pomalo želi i voz, ali nije sasvim siguran. Želi da mu treba pasoš, to svakako. I barem tri fotke na Instagramu sa hashtagom #sweatherweather.

Mom Decembru treba slobodni vikend, u tamo nekoj brvnari na sjeveru, sa prostranim krevetom i isključenim alarmom. I vina i filmova koliko se može ugurati u tačno toliko i toliko sati sreće (i čokolade)!

Moj Decembar voli zadimljene prostorije i kasne sate i rasprave o filozofiji i politici i poeziji. To na kraju, ionako, sve dođe na isto. Takav Decembar okuplja poznate i nepoznate ljude i obožava francuski, iako ne razumije ništa, sem možda ono najbitnije – Non, je ne regrette rien. 

Moj Decembar je jedan ogromni šareni kliše sastavljen iz filmskih scena, stihova iz pjesama, fotografija iz magazina i redova iz knjiga. Moj Decembar je tako kul da ga to savršeno ne brine, on samo stavi toplu kapu na glavu, nanese još jednom crveni ruž, i ode da dospe još malo ruma u čaj…

Autor: Jovana Živković a.k.a. Izadora Wing 🙂

Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: