Policija Masačusetskog tehnološkog instituta (MIT) je 06. januara 2011. godine uhapsila 25-ogodišnjeg Erona Švorca zbog sumnje da je provalio u sistem akademskog žurnala JSTOR i sistematski krao članke. Državni tužilac SAD ga je optužio za dvije onlajn prevare (prevare koje su obavljene onlajn ili preko pošte su nadležnost državnog tužioca i pod federalnom jurisdikcijom su u SAD) i 11 kršenja Akta o kompjuterskim prevarama i zloupotrebama (CFAA) za šta mu je bila zaprijećeno kumulativnom kaznom do milion dolara odštete i 35 godina zatvora…
Prije toga, Švorc je 2009. godine pomogao u osnivanju Komiteta za progresivnu promjenu i intezivno radio kao onlajn aktivista. Godine 2010. je postao član istraživačkog tima na Harvardovom institutu za institucionalnu korupciju i osnovao onlajn grupu Demand Progress, koja je poznata po borbi protiv SOPA – Stop Online Piracy Act. SOPA bi, da je izglasana, zajedno sa srodnim zakonima u Evropi uništila slobodni internet, i sve ono na šta smo navikli da internet donosi. SOPA bi blokirala pristup materijalama koji su osnova za nastanak sadržaja koji generišu korisnici (user-generated content) – upravo ono što internet čini dinamičnim i interesantnim. Posle dvije godine suđenja, i neuspjelih pregovora advokata sa državnim tužiocem, Švorc se objesio. U junu 2013. godine je posthumno primljen u Aleju slavnih na Internetu. Jasno je da je zbog zalaganja za građanski aktivizam i svojih akcija protiv SOPA postao simbol borbe protiv upravljanja internetom na načine koje krše prava privatnosti.
SOPA (i PIPA) su nazivi predloga zakona koji su trebali da uvedu praćenje sadržaja na internetu, kojima su zakonodavci stali u zaštitu velikih kompanija čija su bogatstva ugrožena kopiranjem i neovlašćenom distribucijom. Međutim, ovi zakoni su teško mogli ući u zaštitu jednih, bez ulaženja u prava drugih. Izglasavanje ovog zakona izazvalo je prošle godine lavinu nezadovoljstva aktivista u borbi protiv kontrole na internetu. Mjere koje su bile predviđene ovim zakonima su duboko sezale u privatnost naših podataka i ozbiljno podrivale smisao sadržaja generisanog od strane korisnika (više o SOPA i PIPA možete pročitati ovdje, a više o ACTA ovdje). Vlasti SAD i EU do danas nisu našle adekvatan način da zaštite autorska prava jednih, ne ulazeći u privatnost drugih.
Najveći problem je što je u međuvremenu, zbog raznih akcija ljudi kao što su Edvard Snouden i Džulijan Asanž došlo do “curenja” važnih dokumenata u kojima su otkriveni nevjerovatni podaci koji više podsjećaju na špijunske filmove iz doba Hladnog rata nego na realnost. A sve to zvuči toliko poznato da nismo čak ni iznenađeni. Amerikanci špijuniraju Njemce, Britanci prate Amerikance, Australijanci imaju tajnu službu koja je upućena u sve i svašta i slično…
U članku koji je britanski dnevni list, Guardian, objavio u novembru 2013. godine pod nazivom NSA files: decoded brojne važne ličnosti su objasnile značenje dokumenata koja su izašla na vidjelo zahvaljujući Snoudenu. Nije u pitanju samo šta je u tim dokumentima, nego sama pomisao da svaka od ovih vlada prati neke druge vlade, presluškuje… Da američka Državna bezbednosna agencija (NSA) ima zapise o komunikacijama milijardi ljudi, od SMS-ova i emailova, do podataka o tome gdje su surfovali i što su radili onlajn. Vjerovatno da i sve slične agencije imaju takve zapise. Svi odavno znamo – ili barem osjećamo, da je naša privatnost isparila upotrebom interneta, društvenih mreža i mobilnih telefona. Međutim, jedno je to osjećati i ne mariti za to, a drugo je stvarno znati da je to tako. Nakon svega ovoga, mnogi su shvatili da bi SOPA bila samo legalizacija aktivnosti ovakvih službi, a da je demokratija postala neodbranjiva kategorija.
Svjedoci smo masovnih protesta u Ukrajini, Bugarskoj, Turskoj i Bosni i Hercegovini i medijskoj cenzuri i (pokušaju) upravljanja sadržajem na internetu, u kojem smo o protestima saznavali djeljenjem blog postova, slika i statusa preko Fejsbuka i Tvitera. Čini nam se da mediji nisu toliko moćni koliko su nekad bili, jer smo svi mi postali medij i neko ko može da prenese informaciju da su slika, status ili komentar izbrisani. I još se smijemo nečijoj paranoji o prisluškivanju mobilnih telefona i naloga na društvenim mrežama… A onda se samo sjetimo da se američki predsjednik Obama izvinjavao njemačkoj kancelarki, Angeli Merkel, što su je prisluškivali.
Koalicija aktivističkih grupa, kompanija i onlajn platformi danas obilježava dan aktivizma u borbi protiv masovnog kršenja prava privatnosti na internetu – 11. februar je proglašen za Dan kada uzvraćamo udarac (The Day We Fight Back). Današnji dan je Dan kad svi treba da shvatimo da moramo da se borimo u eri slobodnog interneta za slobodu komunikacije, bez obzira da li tu dijelimo političke informacije, privatne poruke ili industrijske tajne. Ovaj protest se održava ne samo u čast Erona Švorca, nego u čast nekoga ko je započeo borbu protiv cenzure, i protiv kršenja ličnih prava i pobijedio u prvoj bici protiv SOPA, kao prvog akta koji je dozvoljavao ograničavanje ljudskih sloboda na internetu. Tome je i posvećena današnja cover photo na Digitalizuj.me Fejsbuk nalogu.
Kako kaže Nevil Roj Singam, predsjednik globalne tehnološke kompanije ThoughtWorks u kojoj je Švorc radio pred smrt – “Eron nam je pokazao da biti tehnolog u XXI vijeku znači spriječiti upotrebu tehnologije protiv javnog interesa. Vrijeme za stvaranje globalnog tehnološkog plemena za borbu protiv masovnog nadgledanja je sada.”
Napomena: Fotografija i dio teksta je preuzet iz saopštenja za javnost pokreta The Day We Fight Back.
