Fantomska prijetnja – Koliko je ACTA važna za ekonomiju?
Pokušajmo da na trenutak (ako je to uopšte moguće!) zanemarimo kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao što su sloboda izražavanja i privatnost komuniciranja (o ovome je Nataša već pisala), i sagledajmo koliko je ACTA važna za ekonomiju jedne države. Da bi u potpunosti mogli da razumijemo sve pozitivne i negativne ekonomske efekte potpisivanja ACTA, neophodno je da znamo kako je uopšte došlo do ovog trgovinskog sporazuma.
Praksa da države zaključuju međunarodne ugovore kojima se štite autorska prava je stara više od jednog vijeka. Bernska konvencija o zaštiti književnih i umjetničkih djela, poznata kraće kao Bernska konvencija, je međunarodni ugovor koji uređuje zaštitu autorskih prava, koji je potpisan 1886. godine u Bernu (Švajcarska). Međutim, zaključivanje dva ugovora 90-ih godina XX vijeka predstavlja prekretnicu u međunarodnoj borbi za zaštitu autorskih prava.
Ugovor o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine (Sporazum TRIPS), koji je potpisan 1994. godine, je postavio zaštitu autorskih prava kao uslov za članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (STO). Državama koje nijesu željele ili nijesu bile sposobne da zadovolje međunarodne standarde za zaštitu autorskih prava je, kao posljedica, prijetila mogućnost uvođenja trgovinskih sankcija.
Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO Ugovor o autorskom pravu), koji je potpisan 1996. godine, je povećao minimalne uslove za zaštitu autorskih prava. Od država se prema novom ugovoru očekivalo da, na primjer, uvedu zabranu upotrebe sistema za zaobilaženje digitalne zaštite autorskih prava.
Relativno otvorena struktura Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu (WIPO) kao jedne od specijalizovanih agencija Ujedinjenih nacija, kao i činjenica da odluke u ovoj organizaciji moraju biti donesene konsenzusom kroz proces pregovaranja, je značila da velike kompanije koje su vlasnici autorskih prava, u prvom redu Holivudski studiji i farmaceutske kompanije, nijesu, kroz međunarodne ugovore iz 1994. i 1996. godine, dobile sve ono što su tražile.
Iz tog razloga, SAD i EU su odlučile da pokrenu proces koji će rezultirati jačom zaštitom autorskih prava, ali tako što će zaobići WIPO, STO i uobičajene multilateralne sporazume. Tako je SAD zaključio više bilateralnih trgovinskih sporazuma sa državama kao što su Koreja, Australija i Čile. Iako su formalno sklopljeni kao sporazumi o slobodnoj trgovini, ovi ugovori zahtijevaju od država da prihvate strožije sisteme za zaštitu autorskih prava.
Pregovori oko ACTA predstavljaju samo nastavak ovakvih nastojanja od strane SAD i EU. Umjesto da se odvijaju u relativno otvorenom procesu u okviru WIPO, pregovori oko ACTA su vođeni u tajnosti od strane malog broja, uglavnom, bogatih država. Zemlje u razvoju koje bi, očekivano, imale najviše prigovora na ovakav sporazum, nijesu bile ni pozvane da učestvuju. Takođe, nevladine organizacije i najšira javnost nijesu imali nikakav uvid u proces pregovaranja. Plan je bio da se konačna verzija sporazuma predstavi ostatku svijeta po principu “uzmi ili ostavi”.
Ekonomija jedne države može, u današnjem svijetu, ostati konkurentna jedino ako svoj uspjeh zasniva na neopipljivim resursima – idejama, kreativnosti, znanju, inovacijama, kvalitetu i brendu. Neopipljiva imovina čini oko 70% ukupne vrijednosti 500 najvećih američkih preduzeća. Upravo su autorska prava, patenti, žigovi i trgovinske tajne neke od stvari koje se tretiraju sporazumima o zaštiti intelektualne svojine. Ukoliko investitor procijeni da njegovo ulaganje u preduzetnički poduhvat u nekoj državi nije sigurno, jer se inovacija ne može adekvatno zaštititi autorskim pravima, sigurno će odustati od tog poslovnog poduhvata. Efikasna zaštita intelektualne svojine je neophodna za uspjeh savremenih ekonomija, i milioni radnih mjesta širom svijeta zavise od nje. Zbog velikog broja falsifikovanih proizvoda koji postoje na tržištu, zaštitom autorskih prava se garantuje bezbjednost potrošača. Većina ozbiljnih ekonomista će se složiti sa prethodnim tvrdnjama u vezi sa pozitivnim ekonomskim efektima zaštite autorskih prava.
Sa druge strane, isključivanje zemalja u razvoju iz pregovaračkog procesa oko ACTA i zaobilaženje WIPO, pokazuje jasnu spremnost da se izbjegne jedan od osnovnih ciljeva Ujedinjenih nacija, a to je razvoj na globalnom nivou. Mogući negativni ekonomski efekti ACTA na zemlje u razvoju su katastrofalni – ograničen pristup medicinskim i farmaceutskim proizvodima, ograničen pristup novom znanju i manji izvoz. ACTA ima negativne efekte i na ekonomije razvijenih država. Umjesto deklarisane borbe za zaštitu autorskih prava, drakonskim kaznama i nedovoljno jasnim pravnim normama se postiže upravo suprotno – guši se inovativnost i preduzetnička aktivnost.
ACTA ima neproporcionalno visoke negativne efekte po preduzetnike, jer povećava barijere za ulazak u industriju, što otežava osnivanje i poslovanje startup kompanija. Istovremeno, cementira poziciju sadašnjih velikih igrača na tržištu, zbog činjenice da njihovi prevaziđeni poslovni modeli jednostavno ne funkcionišu u doba internet ekonomije. Istraživanja su pokazala da, ukupno gledano, velike kompanije u poslednjih 30 godina nijesu stvorile niti jedno novo radno mjesto u SAD. Svi novi poslovi u SAD su bili rezultat preduzetničkog napora, tj. rada preduzeća koja su postojala manje od pet godina. Kako bi izgledale današnje ekonomije razvijenih država, a samim tim i naši životi, da neko u jednom trenutku nije osnovao Microsoft, Apple, Google, eBay, Amazon.com, Skype ili Facebook?
Značaj zaštite autorskih prava za konkurentnost savremenih ekonomija je nesporan, ali zaključivanje međunarodnih trgovinskih sporazuma kojima se zaobilazi VIPO, kao agencija Ujedinjenih nacija, nije pravi put. Ovakav proces me podsjeća na scenario prve epizode kultnog naučno-fantastičnog serijala, Rat zvijezda – Fantomska prijetnja. A svi znamo kako se ovaj filmski spektakl završava…
Autor: Vladimir Vulić
Photo credits: Ars Technica
23.03.2012.
“Ekonomija jedne države može, u današnjem svijetu, ostati konkurentna jedino ako svoj uspjeh zasniva na neopipljivim resursima – idejama, kreativnosti, znanju, inovacijama, kvalitetu i brendu. Neopipljiva imovina čini oko 70% ukupne vrijednosti 500 najvećih američkih preduzeća.”
Ovo bih rekao da je vise karakteristicno za USA pa za EU a ostatak svijeta ima opipljive resurse. I nije ni cudo sto ekonomska kriza drma najvise ove dvije grupe.
I izvanredan tekst covjece.
Tacno da znacaj autorskih prava ima veliki uticaj an ekonomiju jedne drzave ali je donesen da upotpuni interes najvecis.
Za mene je ACTA nista manje i nsita vise od geta iz vremena drugog svjetskog rata u Njemackoj.