WMF u Rovinju – Mjesto susreta regionalnih medija

Prvi put u Istri, prvi put u Rovinju, prvi put na Weekend Media Festivalu. Trostruki debi bio je za mene više nego uspješan – nakon prevaljenih oko 800 kilometara od Podgorice do Rovinja, našao sam se u medijskom centru, događaju koji okuplja na hiljade ljudi na razne načine povezane sa mas medijima: novinari su tu bili na margini, glavni su bili direktori, čelnici jakih kompanija, dizajnerske i marketinške kuće što mi je, moram priznati, i odgovaralo.

Po dolasku u Rovinj i ulasku u nekadašnji kompleks Tvornice duhana Rovinj, koji se sada nalazi na ulazu u taj grad u, naravno, modernističkom zdanju, jasno mi je bilo šta me čeka u naredna dva i po dana: dosta ljudi, ali i piva i hrane po kojem je ovaj kraj poznat.

Weekend Media Festival održava se u specifičnom ambijentu starog fabričkog kruga Tvornice duhana Rovinj (TDR), u samom srcu Rovinja. Nakon samog ulaska u Akreditacijski ured, gdje smo dobili akreditacije, tag-narukvice i materijal, dočekalo me je i iznenađenje, potpuno prijatno – flajer sa najavom koncerta beogradske grupe Partibrejkers, prve večeri Festivala.

Svirka beogradskih rokera je, ipak, naišla na mlaku reakciju oko hiljadu okupljenih te večeri.

“O, medijaneri… o, dizajneri, o, avlijaneri”, u svom stilu je prokomentarisao kamernu atmosferu frontmen “brejkersa” Cane Kostić.

Konceri su, može se reći, jedan od centralnih događaja na rovinjskom festivalu, jer cijeli dan faktički prolazi u iščekivanju noćnog provoda u krugu fabrike, gdje je postavljena bina i vrlo dobro ozvučenje. Nakon koncerata, žurka se seli u unutrašnjost jedne od zgrada gdje se provod odvija u atmosferi diskoteke.

Druge večeri koncert je održala odlična zagrebačka rock grupa Pips, Chips & Videoclips, koja je uspjela da zagrije okupljene u prilično hladnoj noći, drugoj po redu u okviru Festivala. Treće, završne noći, koncert je imao Rambo Amadeus, tip o kojem ne treba posebno trošiti riječi. Kako je bilo na tom koncertu, ne znam, jer smo tog dana napustili Rovinj i hitali rodnoj Crnoj Gori, gdje su nas čekale druge obaveze.

Kad pomenuh obaveze… povod kojim smo ja i glavni urednik “Vijesti” Mihailo Jovović bili na Festivalu je regionalni medijski projekat Biznis plus, jedinstveni servis biznis vijesti regiona na jednom mjestu. Da ne bih davio o detaljima, svi koje zanima mogu se besplatno registrovati na adresi www.biznis-plus.com i do 1. novembra svakog jutra dobijati newsletter na svoj e-mail. Newsletter sadrži desetak najrelevantnijih informacija iz šest država, nekadašnjih republika SFRJ. “Vijesti” su partnerski medij iz Crne Gore.

Zbog obaveza sa kolegama iz ostalih ex-YU republika, nijesam imao priliku da prisustvujem svakom panelu za koji sam bio zainteresovan. U svakom slučaju, ono što nijesam smio da propustim jeste panel na kojem su o novinarstvu raspravljali dva novinarska maga iz Hrvatske i Srbije – direktor televizije Al Jazeera Balkans, Goran Milić i direktor Radio-televizije Srbije, Aleksandar Tijanić.

Milić je predstavljen kao najbolji televizijski novinar Balkana, a Tijanić kao najcitiraniji i najotrovniji jezik novinarstva. Govorili su pred skoro hiljadu ljudi, dakle, dupke punoj hali bivšeg TDR, a teme su se smjenjivale vrlo brzo – od prošlosti do sadašnjosti, od Tuđmana i Miloševića do Obame i Sirije… Najviše polemije izazvalo je pitanje da li su Hrvatska i Srbija normalne zemlje, a najviše je bilo humora.

Ipak, najjači utisak na mene imala je upadljiv pesimizam Tijanića, koji tvrdi da regionu tek predstoje mračna vremena. Ne ekonomski, već u društveno-moralnom smislu. On tvrdi da je subkultura koja je vladala 90-im godinama iznjedrila potpuno novu generaciju kojoj je ta naopaka filozofija jedino što znaju.

“Čim svane, na Balkan padne mrak i to je ono što me plaši”, poručio je Tijanić.

Čuo sam nešto i od panela na kojem je gost bio kontroverzni vojvođanski političar Nenad Čanak, koji je samo dva dana kasnije izazvao skandal prebijanjem izvjesnog gospodina u Novom Sadu, o čemu je svako ko prati dnevne vijesti, već informisan.

Iako beskrajno duhovit, zasmetalo mi je vulgarno poređenje jednog srpskog političara sa izmetom, nakon čega sam sa kafom u ruci potražio neki drugi kutak na Festivalu.

Vrlo zanimljiv panel imao je naziv “Pogled preko plota”, u kojem su gosti iz svih ex-YU država predstavili svoja medijska tržišta šest država SFRJ. Tema su bili TV rejtinzi, stanje marketing tržišta, sponzorstva… Situaciju crnogorskog medijskog spektra opisao je biznismen Velibor Zolak iz Budve, koji je na osnovu meni nepoznatih podataka i istraživanja, zaključio koliko vrijedi tržište oglašavanja u Crnoj Gori. Čini mi se da je pomenuo cifru od 120 miliona eura godišnje. Ono što mi je zasmetalo u njegovom obraćanju bilo je širenje prevaziđenih stereotipa o Crnogorcima kao lijenom narodu i slično, iako je to publici bilo beskrajno zabavno.

Ipak nijesam siguran koliko su prisutni na tom panelu shvatili Zolakovo objašnjenje zašto “Pobjeda” izlazi uprkos svim ekonomskim i tržišnim pravilima:

“Nijeste umrli ako ne izađete u ‘Pobjedi’”, bio je komentar Zolaka koji je čitulje prepoznao kao jedini razlog postojanja najstarijeg crnogorskog dnevnika.

U svakom slučaju, Weekend Media Festival sjajna je prilika da mediji predstave svoje projekte, vide šta to priprema konkurencija, koji su trendovi i, na kraju ali ne najmanje bitno, zabava koje je bilo u litrima. 🙂

Autor: Rajko Milić, novinar ND “Vijesti”

 

Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: