Aleksandar Jaredić – 2.000 riječi o čovjeku čije fotografije govore mnogo više
Slučajno sam naletjela, prije par mjeseci, na neke slike sa vjenčanja. Znate onaj osjećaj kada ne možete da prestanete da klikate i gledate dalje. Kad osjetite da nečije slike pomjeraju granice, jer su na neki način, koji ne može olako da se definiše, “edgy”, originalne i, što je najvažnije, hvataju jedinstveni trenutak u vremenu. Prosto sam mogla da osjetim emociju – ljubav i bliskost onog slikanog para, toliko da sam skoro...
Tvit tamo, tvit ovamo i eto ti #HranaUP :)
Pjevati o Lukšiću je zabavno, ali – Twitter zajednici u Crnoj Gori nedostaje društveni aktivizam, nedostaju konkretne akcije poslije kojih bi građani mogli da shvate kolika je moć društvenih medija, poručio je Vladimir Vulić skromnoj (po broju korisnika) 🙂 crnogorskoj Twitter zajednici 8. februara. I samo dva dana kasnije, stigla je i prva konkretna akcija – tviteraši iz Podgorice su uspjeli da prikupe namirnice namijenjene...
Lajkova količine milion od fanova vrste vernih: Izmjerite uspjeh Facebook fan stranice preko Socialnumbers!
Za sve one koji su, sticajem nesrećnih okolnosti (loše vrijeme, ranije preuzete obaveze, invazija vanzemaljaca) bili spriječeni da prisustvuju trećem okupljanju Digitalizuj.Me pokreta, podsjećanje da je bilo riječi o marketingu odnosno biznis strani društvenih mreža. Jednu od glavnih uloga na predavanju svakako je igrao Facebook, odnosno Facebook fan stranice – o kojima je iscrpno govorio Srđan Erceg, izvršni direktor HUGE Media,...
Ti meni serdare, ja tebi vojvodo!
Mi, nas skoro 42% građana Crne Gore, koji “visimo” na Facebooku, i još neki procenat na Twitteru koji ne znamo koliki je, smo definitivno postali medij za sebe, kao što reče Srđan Vukčević na Digitalizuj.Me panel diskusiji. Osim onih Facebook korisnika, koji samo gledaju, i koji se baš i ne mogu nazvati medijima, ima onih koji lajkuju i stidljivo komentarišu pa i onih koji dijele i nešto više od svojih slika. Oni daju na uvid svoj...
Dok strujni udar drma Crnu Goru, vi igrajte eRepublik! :)
Evo se i ovaj ispitni rok završava tako da konačno mogu da odahnem, da ne moram više da se pravdam ni sebi ni drugima da mi je u stvari dosadno i da jednostavno volim da bježim od realnosti u vrijeme ispita. Moje bjekstvo naravno, nije u prirodu, nego u virtuelni svijet. Šta više, kako jednom Vanja Vulić reče, ponekad se zapitam da li da batalim offline život. Prepoznajete li se ovdje? Uglavnom, posle jednog pokušaja prije par godina...
