„Odlučnost i mala doza ludila da vjerujete u ono što radite“ poruka je Miloša Miloševića, CEO i direktora kreative Studija za interaktivni dizajn – fleka, onima koji su prisustvovali 55. po redu Digitalizuj.me događaju održanom 23. aprila u prostorijama Omladinskog centra u Podgorici.
Predavanje „Ovđe to -ne- može“ priča je o sopstvenom preduzetničkom iskustvu koje pokazuje da su zajednička vizija, vjera u svoj rad i ideju, ali prvenstveno znanje i kreativnost neophodni faktori za uspjeh.
Miloš počinje predavanje prisjećajući se svojih gimnazijalskih dana. Još tada znao je da želi da se bavi dizajnom. Po povratku iz Velike Britanije, gdje je završio dio srednjoškolskog obrazovanja, otvara prvi Studio za dizajn sa željom da zaradi novac kako bi obrazovanje nastavio u inostranstvu. Godinu dana kasnije, upisuje studije digitalnog dizajna na Evropakom Institutu za dizajn u Milanu (IED), gdje i počinje njegova nevjerovatna karijera.
Kao student bavio se freelance poslovima, a kasnije je, po završetku studija, bio i predavač na Institutu. Život u italijanskoj prijestonici mode, donio mu je i angažman na projektima priznatih modnih brendova. Miloš postaje dio Odjeljenja za specijalne projekte kompanije Prada. Radio je na grafičkim projektima na nivou cijelog svijeta – kreirao izloge „od Holivuda do Tokija“ i imao priliku da se upozna sa grafičkim standardima istaknutog brenda.
Kako moda nije bila njegov fah, a želja za radom na projektima koji se tiču efektivnog grafičkog i digitalnog dizajna velika, javlja se ideja za pokretanjem vlastitog studija. Zajedno sa kolegom pokreće Makkiadesign. Uslijedile su saradnje sa svjetski priznatim kompanijama i „rad na svim meridijanima“.
Vraća se u Crnu Goru i 2008. godine nastaje Studio za interaktivni dizajn – fleka.
Prilagoditi se crnogorskom poslovnom ambijentu, kaže, nije bilo lako, ali inostrano iskustvo i korijeni sa Cetinja pomogli su mu da se brzo adaptira na novo poslovno okruženje.
U početku nizali su se više ili manje uspješni projekti, ali i kreirale ideje za koje su, kako kažu, vjerovali da će promijeniti svijet.
Jedna od takvih bila je i Mosquito – servis koji je korisnicima nudio mogućnost da otkriju nova mjesta i prate aktuelna dešavanja u svojoj okolini. Ludo zaljubljeni u ideju da animiraju korisnike i okupe ih oko zajedničkog, dinamičnog i relevantnog izvora informacija, Miloš i članovi njegovog tima „nijesu imali kad da se zaustave i razmisle“.
Uloženi trud i napori nijesu bili dovoljni da se ova progresivna ideja pokaže kao adekvatan poslovni model. Nakon dvije godine napornog rada, Miloš donosi odluku da prekine sa razvojem platforme Mosquito koju, u tom trenutku, mentalitet, okruženje i stepen razvoja poslovnog ambijenta ne podržavaju. I ako bi se možda ova priča smatrala neuspjehom, dalji rad tima pokazao je da je u pitanju bila jedna od najboljih poslovnih, ali i životnih lekcija.
Danas, kada pratite zvaničnu online turističku kampanju Crne Gore, koristite aplikaciju za beskontaktno plaćanje telefonom – Moj Novčanik, ili posjećujete sajtove vodećih crnogorskih kompanija kakve su Bemax, Glosarij ili Telenor, znajte da je to rezultat rada ovog uigranog crnogorskog tima, koji je angažovan i na brojnim regionalnim, međunarodnim i inostranim projektima kakvi su Jelen Pivo, Noor Oman, Maxima, ali i mnogi drugi.
Na pitanje da li je poslovno okruženje u Crnoj Gori podsticajano za razvoj sopstvenog biznisa, Miloš jasno odgovara da iako je značajan pomak ostvaren, prostora za dalji napredak ima, te da su inicijative dobrodošle premda će sve to biti manje važno „ako ne bude ljudi koji budu vjerovali da će ono što će oni napraviti biti vrijedno“.
Autorka: Tamara Perović
