Posljedice lažnih vijesti – efikasno kreiranje panike i deepfake sadržaj

Ako ste gledali seriju „The Big Bang Theory“, sjetićete se epizode u kojoj je jedan od glavnih likova, nesuđeni MIT doktorand Hauard Volovic, u emotivnom rastrojstvu nakon raskida sa Lesli Vinkl. Dok manično prati njen Fejsbuk profil, nailazi na status u kom Lesli objavljuje kako ga je ostavila. Iznerviran, želi da pronađe način da kaže svima kako je on taj koji je ostavio nju, što zbunjuje njegovog druga i kolegu, Raža, jer je Lesli napisala istinu. Vidno revoltiran i uvrijeđen, Hauard izgovara: „Istini nije mjesto na Internetu“.

U 2020. godini potpuno smo svjesni da je Hauardova izjava bila sasvim na mjestu. U moru vijesti najrazličitijeg sadržaja, koje nam se plasiraju kako putem tradicionalnih tako i putem online medija, sve je više onih koje su lažne. Imali smo priliku da vidimo i/ili pročitamo na koji je način širenje lažnih vijesti u doba pandemije COVID-19 prijetilo da nanese više štetnih posljedica od samog virusa. Zbog toga je jako bitno da se upoznamo sa konceptom lažnih vijesti (fake news), prepoznamo načine da utvrdimo istinitost sadržaja koji nam se plasira, ali i da se detaljno informišemo o posljedicama koje lažne vijesti nerijetko ostavljaju za sobom.

Lažne vijesti u vrijeme pandemije virusa – efikasno kreiranje panike

Kada konzumiramo neki sadržaj, treba da budemo sigurni u njegovu istinitost, relevantnost i pouzdanost. U tome nas sve češće spriječavaju lažne vijesti, odnosno namjerno plasirane dezinformacije ili teorije zavjere koje se šire preko tradicionalnih i/ili online medija. Da se odmah poslužimo konkretnim i relativno svježim primjerom. Kada je korona virus zvanično „ušetao“ i na našu teritoriju, životi su nam se promijenili u par dana. Prinuđeni da veći dio vremena provodimo kod kuće, bili smo na meti raznoraznih vijesti od kojih je, ogromna većina, bila lažna.

Mogli smo da čujemo i pročitamo apsolutno sve – od „5 sigurnih znakova da imate korona virus“, preko „3 sastojka koja ima svako domaćinstvo liječe koronu“, do informacija o skrivanju broja oboljelih, preminulih i slično. Slična situacija je bila i u svijetu. Sjetimo se situacije u Iranu, gdje je, prema izvještaju vlade Irana, od 20. februara do 7. aprila ove godine od trovanja alkoholom preminulo više od 700 ljudi, jer su vjerovali da je metanol zapravo lijek za korona virus. Prije nego što unaprijed osudimo ljude koji su povjerovali u ovakvu vijest, sjetimo se da je snaga (a samim tim i posljedice) lažnih vijesti mnogo veća nego što se isprva čini.

Poruke sadržine: „Drug mog kolege, čija žena radi u Kliničkom centru, kaže da i kod nas postoje pozitivni slučajevi, ali da će zvanično objaviti za tri dana“, ili „Nezvanična informacija, od mog rođaka koji radi u Upravi policije, jeste da će Podgoricu zatvoriti u petak, ali to će objaviti tek u četvrtak“ našle su svoj put do, maltene, svih građana Crne Gore. Ne samo putem društvenih mreža, već i preko SMS poruka ili preko Viber konverzacija. Činjenica da veliki broj nas nije detaljno upućen u koncept lažnih vijesti dovela je do njihovog procvata u eri pandemije virusa. Brzina prenošenja lažnih vijesti, pogotovu putem online kanala i medija, ide na ruku lakom kreiranju panike. Panika sa sobom nosi niz poteškoća i pritisaka koji, izuzetno u vrijeme pandemije virusa, mogu da ostave (i nažalost, nerijetko jesu) ozbiljne posljedice. Lažne vijesti u kriznim situacijama dovode do narušavanja povjerenja u zvanične institucije – državu, ljekare, farmaceute. Dodatno, one pogoduju izgradnji lažnog osjećaja sigurnosti (vijesti o „učinkovitim, prirodnim“ ljekovima), čime nas dovode u neposrednu opasnost.

Myth busters. Image created by Redgirl Lee. Submitted for United Nations Global Call Out To Creatives – help stop the spread of COVID-19.

Navoručenije: informacije koje stoje iza nepouzdanih izvora (bilo da je riječ o medijima ili o tekstualnim porukama), nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo. Konkretno u slučaju pandemije korona virusa, provjereni izvori sa relevantnim i tačnim informacijama jesu zvanični nalozi i vebsajt Svjetske zdravstvene organizacije, Instituta za javno zdravlje Crne Gore, Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti Crne Gore i Vlade Crne Gore. Sve vijesti o pandemiji, koje dolaze iz nekih drugih izvora, potrebno je preispitati i nikako ne širiti dalje, ukoliko nismo u potpunosti sigurni da je informacija tačna i provjerena.

Šta je deepfake sadržaj?

Postoji nekoliko osnovnih razloga zbog kojih lažne vijesti jako brzo dobijaju na popularnosti. Prva je, naravno, brzina prenošenja informacija preko online medija. Zatim sljede karakter same vijesti, koji je nerijetko senzionalistički i u skladu sa trenutno gorućim temama, kao i nedovoljna upućenost ljudi u fake news koncept.

Prema istraživanju UNICEF-a i AEM-a, 51% roditelja i 62% djece nikada nisu čuli za termin „fake news“, a još veći procenat njih na zna značenje koje stoji iza ovog pojma. Upravo zato, ne možemo dovoljno naglasiti značaj poznavanja ovog fenomena. Postoji više kategorija lažnih vijesti, kao što su „click-bait“, propaganda, satira, zavaravajući sadržaj, nemarno novinarstvo i pristrasne vijesti, a o kojima više možete pročitati u ovom tekstu.

Sada, kada smo bolje upoznati sa lažnim vijestima i posljedicama koje mogu imati, preći ćemo na njihov sve popularniji oblik, tzv. deepfake. Kombijacija riječi „deep“ (duboko) i „fake“ (lažno) predstavlja naprednu tehnologiju, zasnovanu na vještačkoj inteligenciji, pomoću koje se stvara potpuno novi (najčeće video) sadržaj, sa ciljem da prikaže nešto što se nije zaista desilo. No, da se ne bismo gubili među vrtoglavim definicijama, poslužićemo se YouTube videom. Poznati holivudski impersonator (osoba koja imitira poznate glumce i pokušava da vjerodostojno prenese njihove facijalne ekspresije, boju glasa i poznate refenrence), Džim Meskimen, koristeći aplikaciju DeepFaceLabs napravio je ovaj interesantan video .

Kao što možete vidjeti, video je zabavnog karaktera i njegov krajnji cilj je naša ocjena kvaliteta Meskimenove izvedbe, odnosno imitacije poznatih glumaca. No, ne možemo a da ne primjetimo koliko je postalo lako kreirati deepfake sadržaj te je neminovno postaviti pitanje kako da znamo čemu uopšte više možemo vjerovati. Iako je koncept lažiranja fotografija odavno poznat i široko rasprostranjen (Photoshop, Facetune), video je (do 2017. godine) bilo mnogo teže izmijeniti na način da prikaže nešto što se nije dogodilo. Pošto se deepfake sadržaj kreira uz pomoć vještačke inteligencije, koja iz minuta u minut napreduje i postaje sve savršenija, a korisnička osnova sve jednostavnija, došli smo do toga da svako može izmijeniti lica u videu, odnosno kreirati deepfake sadržaj. A to je, sve su prilike, alarm za uzbunu.

Popularizacija ove forme lažnih vijesti, od 2017. godine nadalje, dovela je do toga da je danas zaista teško prepoznati šta je stvarno a šta nije. Nadmoć videa u odnosu na tekstualni sadržaj uveliko doprinosi ovom problemu. Samo razmislite – mnogo ćete teže povjerovati u nešto što je rekla neka javna ličnost ukoliko to pročitate nego ako to zaista vidite. Dodatno, nekada je lažna vijest toliko šokantna ili upečatljiva (bilo u video, bilo u pisanoj formi), da i ako znate ili saznate da vijest nije istinita, ostaće vam dugo u pamćenju a, nakon nekog vremena, nećete ni moći da se sjetite da li je u pitanju dezinformacija ili najčistija istina. E, u tom grmu i leži opasnost! Uz sve to, kreiranje deepfake sadržaja omogućeno je svakom, preko softvera dostupnog za besplatno preuzimanje. Kako znamo da nemaju svi ljudi u online svijetu dobre namjere, tako nam opasnosti ove vrste tehnologije postaju sve jasnije.

Krajem 2017. godine, korisnici aplikacije Reddit (nazvani deepfakes), koristili su deepfake tehnologiju kako bi u javnost plasirali lažne pornografske snimke poznatih ličnosti. Pošto znamo koliko ovi lažni video snimci mogu izgledati vjerodostojno, jasno je kakvu su pometnju deepfakes izazvali. Razlozi za plasiranje ovakvog sadržaja su mnogobrojni: od plasiranja deepfake videa radi novca, slave, do korišćenja istih u cilju osvete, poniženja, pa čak i u političke svrhe. Softver iza deepfake tehnologije izučava govor tijela određene osobe, njenu facijalnu ekspresiju, pokrete i slično, što pomaže u kreiranju ove forme lažnih vijesti. U istraživanju koje je objavio Samsung AI centar iz Moskve, zajedno sa Skolkovo institutom za nauku i tehnologiju, objašnjeno je da je deepfake video moguće kreirati uz pomoć jedne statične fotografije. Ukoliko se ovakva vrsta sadržaja plasira u cilju zabave i ne prelazi određene granice, nema razloga za strah. No, kada postane alat za laganje i narušavanje tuđe privatnosti, onda imamo ogroman problem.

Opasnosti deepfake sadržaja

Osnovna opasnost deepfake sadržaja jeste činjenica da ljudi bez razmišljanja prihvataju da su stvari prikazane video sadržajem istinite. Za razliku od teksta ili fotografije, čija se vjerodostojnost češće dovodi u pitanje, video sadržaj karakteriše određeni kredibilitet koji proističe iz činjenice da ga je (bilo) mnogo teže izmijeniti.

Druga opasnost je generalno narušavanje kredibilnosti video sadržaja – ljudi neće vjerovati ničemu, jer ne uspijevaju da razlikuju lažnjak od originala. Ili, ukoliko gledaju nešto što je u skladu sa njihovim stavovima i uvjerenjima, pogotovu ako je u pitanju govor osobe u koju imaju povjerenja, ljudi će biti spremni da povjeruju u istinitost video sadržaja iako postoji realna sumnja u njegovu vjerodostojnost. Ovo može imati realne i ogromne posljedice, posebno ako se (lažni) govor sastoji iz segmenata netrepljivosti, poziva na sukobe, širenje mržnje prema onima koji ne zastupaju iste stavove.

Treća (nažalost, ne i poslednja) opasnost jeste narušavanje ljudskih prava i sloboda. Zamislite da neko kreira deepfake video sa vašim likom (čak i da je zabavnog karaktera), korsteći vaše fotografije i ne tražeči vaš pristanak. Osim što su vam jasno narušena prava i slobode, suočavate se i sa problemom dokazivanja vjerodostojnosti (odnosno nedostatka iste) sadržaja, objašnjavate porodici/prijateljima o čemu je riječ, suočavate se sa osjećanjima neprijatnosti i poniženja koja ničim niste zaslužili.

Iako ćete, ploveći internetskim okeanom, pronaći veliku količinu zabavnog deepfake sadržaja, bitno je da ne zaboravite na opasnosti od istog. Suočeni sa stvarnošću koja je istkana od mnogobrojnih niti lažnih vijesti, važno je konstantno preispitivati sve što gledamo i slušamo. Zapitajte se da li poznajete osobu (ili medij) koja je kreirala sadržaj, možete li pronaći relevantne podatke o autoru, kakva je poruka sadržaja koji se plasira, da li se ista vijest može pronaći kod više različitih izvora i slično. Čak i bez deepfake sadržaja, u vremenu kada svako može pisati na internetu šta god želi, ne smijemo svaku informaciju koju pročitamo automatski smatrati činjenicom. Zabavni sadržaj je jedna stvar, ali kada su u pitanju ozbiljne i, posebno, zlonamjerne informacije, važno je pronaći kredibilne izvore i ne povjerovati u sve što vidimo ili pročitamo. Što bi Alastor Ćudljivko, profesor Odbrane od mračnih vještina (Poterovci među vama će se odmah sjetiti 😊) rekao, a što izuzetno važi za pristup lažnim vijestima i deepfake sadržaju na internetu: „Stalni oprez!“

Ova publikacija je nastala okviru projekta „Bezbjednost na internetu u doba COVID–19 pandemije“, koji realizuje Digitalizuj.Me, uz podršku UNICEF-a i Telenora. Imajući u vidu da se sve više društvenih aktivnosti seli u onlajn okruženje, projekat ima za cilj da, kroz niz edukativnih programa i sadržaja, podigne svijest o rizicima na internetu i pruži adolescentima znanja i vještine neophodne za sigurno korišćenje tehnologije.  

Author: Anja Drobnjak

Anja Drobnjak je Content and Campaign Manager u Alicornu i ponosni član Spark.me i Digitalizuj.Me timova.

Share This Post On

Vaše mišljenje: