Nakon što je prvi Spark.me dan prevazišao sva očekivanja, učesnici su sa nestrpljenjem isčekivali da vide šta se sprema drugog dana konferencije. Iako smo mislili da nas, nakon takvog početka, teško šta može dodatno zadiviti i iznenaditi, nova grupa govornika, kao i organizatori, su nam pokazali da je prerano donositi takve zaključke.
Kao i dan ranije, konferencija je otvorena u 10:00 časova, mada su ljudi stizali ranije da, uz jutranju kafu, sumiraju do tada stečene utiske, kako sa prvog dana konferencije, tako i sa koktel/rock žurke održane na bazenu hotela Splendid prethodne noći (da vidite fotografije sa žurke – kliknite ovdje).
U 10:00 časova sala je bila još jednom ispunjena do poslednjeg mjesta, a na scenu je, uz prethodnu najavu o tome koliko je truda i upornosti uloženo da baš taj profesor dođe u Crnu Goru i prisustvuje konferenciji, izašao prvi predavač. Profesor Pankaj Ghemawat, koji je 1991. godine bio najmlađi profesor ikada zaposlen na Harvardu, a 2008. godine je bio najmlađi “guru” na The Economist listi najvećih menadžment mislilaca svih vremena, pričao je na temu Globalizacija Crne Gore. Uz mnoštvo zanimljivih grafikona, od kojih je jedan čak prikazao kulturne afinitete Crne Gore na osnovu glasova dobijenih na Evroviziji, profesor Ghemawat je predočio koje su prepreke naše države na putu ka potpunoj globalizaciji. Naglasio je da je najveći problem migracija ljudi, kao i to što se, kao država, previše oslanjamo na zemlje sa prostora Balkana, a premalo na ostatak svijeta. Savjetovao nas je da učimo strane jezike, istražujemo, proširimo svoje vidike i razumijemo različitosti u ljudima i kulturama , ako želimo doprinijeti razvoju i globalizaciji Crne Gore. Profesor Ghemawat je ispraćen gromoglasnim aplauzom publike koja ja bila zahvalna na prilici da sluša predavanje ovog svjetski poznatog stručnjaka.
Odmah za njim na scenu je izašao malo manje formalni Timo Vuorensola, finski filmski reditelj. On nas je upoznao sa svojim filmom Iron Sky (Nazis on the Moon) i objasnio kako se pri stvaranju filma može iskoristiti crowdfunding i crowdsourcing, to jest, kako se publika za publika može iskoristiti za određene djelove produkcije, i kako je ta interakcija dobra jer istovremeno pruža priliku ljubiteljima filma da budu dio snimanja i produkcije, a njemu kao reditelju znatno smanjuje troškove. “Storytelling” iliti pričanje priča, koja je bila jedna od ključnih riječi ovogodišnjeg Sparka, je razlog zašto se Timo bavi upravo ovim poslom.
Nakon Tima, i dvadesetominutne pauze za kafu, uslijedilo je predavanje “Viagra for your Brain”. Dave Birss, koji za sebe kaže da mijenja uloge – nekad piše, nekad daje savjete, a nekad stvara i kreira nove stvari, na samom početku izlaganja postavio je par pitanja koja su publiku natjerala da preispita neke od svojih svakodnevnih navika. Da li rješenje problema na poslu tražite zatvoreni u kancelariji za vrijeme radnog vremena konstantno razmišljajući o problemu? Da li mislite da ne treba da odete na piće i opustite se jer će to onemogućiti šansu da riješite problem? Ne treba to da radite! Kreativnost nema radno vrijeme, a najkreativniji smo kad smo relaksirani i odmorni. Tako da, priuštite sebi da prilikom rješavanja bilo kojeg problema ugodite sebi i relaksirate se, jer to je najbolji način za donošenje konstruktivnog rješenja! Ne treba da se trudimo da djecu i mlade učinimo kreativnim, jer oni to jesu. Društvo treba da se postara da ne sputava i “ubija” tu kreativnost prisutnu kod djece još neupoznate sa svijetom. Dave je iskoristio dobijeni .ME domen kao prostor za postovanje 50 inspirativnih ideja i savjeta kako “jače” misliti i doći do rješenja problema.
Ovaj Škot je, nakon brojnih pitanja publike, kao i velikog aplauza, na sceni bio smijenjen od strane pet uspješnih startapera koji su za predstojeću panel diskusiju sjeli na binu (ne na stolice, već na pod) i stavili do znanja publici da predstoji totalno opušten razgovor koji je moderirao Ivan Brezak Brkan iz Netokracije. Tokom panel diskusije pričali su o startupovima i tome kako ih je lakše učiniti dopadljivim investitorima, tako da ih nagovore da investiraju u njih. Ukazali su na to da je nedostatak sredstava na početku zapravo dobar za ideju jer će se ona razvijati i poboljšati dok ne stignu potencijalni investitori. Konstatovali su da su startup osnivači često nerealni i ne poznaju dobro granice svog startupa i njegovog uticaja na okolinu. Takođe su zaključili da su startupi uvijek bazirani na vrijednostima, jer je to ono što ljudi plaćaju.
Uslijedio je ručak na kom se diskutovalo o svim temama dotadašnjih prezentacija. Pauza od nepunih sat i po bila je potrebna ne bismo li se pripremili za set odličnih predavanja koja su uslijedila nakon ručka.
U 15h su na scenu izašli “Ljepotica i Zvijer”, zapravo Jennifer i Jeffrey Buxton, to jest @RealPoshMom i @RealGeekDad, koji su održali prvo “grupno” predavanje ikada na Spark.me konferenciji. Jennifer Buxton je međunarodni ekspert u oblasti životnog stila, vodi blog za majke zaljubljene u prirodu i hranu, a od nedavno je urednica sajta Meanderburg.com na kom se promoviše turizam Istočne Evropre. Njen suprug, Jeffrey Buxton, je inženjer, inače jako zainteresovan za aero i astronautiku. Njih dvoje su pričali o marketingu sa drugačijih aspekata. Jennifer, kao i par predavača prije nje, je istakla značaj pričanja priče, jer je priča ta koja se prodaje (“ljepotica” iz naslova). Primjer Coca-Cole koja ne prodaje piće već osjećaj radosti i topline je bio odličan primjer njene priče u praksi. Jeffrey, iako prilazi marketingu sa tehnološke strane (on je pričao o “zvijeri”, to jest SEO-u), bio je saglasan sa tim da – ako ne postoji dobra priča iza proizvoda, nikakva tehnologija tu ne može pomoći.
Nakon ovog para uslijedilo je jedno vrlo energetično i inspirativno predavanje Marvina Liaoa koji nam je predstavio surovu realnost sa kojom su suočeni svi osnivači startupova. Marvin Liao radi u američkoj kompaniji 500 Startups , koja investira u startupove i nudi im mentorstvo tokom ranih faza razvoja. Marvin je naglasio da, kao kompanija, nikad ne investiraju u ljude kojim je jedino stalo da zarade novac, već da investiraju isključivo u ljude koji čvrsto stoje iza svoje ideje i vjeruju u nju. Prenoseći nam savjete i iskustva osnivanja startupova iz Silikonske Doline, naglasio je kako je bitan sistemski rast startupa – nakon jednog korisnika treba povećati broj na 10 korisnika, zatim 100… i tako treba “dodavati po jednu nulu”.
Sledeći predavač, Hjortur Smarason, je svoje predavanje počeo pričom o trendu migracija ljudi iz sela u gradove. Na njegovom predavanju, moderator je bila Dijana Vučinić. Hjortur je sa publikom podijelio podatke koji pokazuju da će, samo u Africi, u narednih 35 godina, 700 miliona ljudi preći iz sela u gradove – što znači da će grad veličine Njujorka morati da bude izgrađen na svakih 35 godina. Ovaj čovjek koji je u Crnu Goru doputovao sa krajnjeg sjevera Evrope, iz Islanda, sa mjesta gdje sunce ne izalzi po dva mjeseca, a onda, kad izađe, pravi se žurka u tu čast gdje se svi okupe i jedu palačinke, poznat je i kao jedan od Divljana u seriji Game of Thrones. Hjortur je izašao na scenu i rekao da je njegovo cilj da isprovocira naš način razmišljanja, i to mu je pošlo za rukom. Pričao je tome da je najbolja ideja ona koja iza sebe ima najbolji tim. Rekao je da je jako bitno da čovjek poznaje sebe i svoje granice da bi uspio u onome što radi. Pomenute migracije, kazao je, treba preokrenuti u našu korist, treba ih posmatrati kao ljude koji mijenjajem mjesta stanovanja kreiraju mrežu ljudskih resursa i međusobno se povezuju. Balkan, na kome skoro da nema jezičkih barijera, treba da iskoristi ove migracije i poveže ljude raznim inovacijama.
Uloga da svojim predavanjem zatvori konferenciju pripala je profesoru J.B. Kassarjianu. Vjerujem da niko to ne bi uradio bolje od njega. Ono što je učinilo posebnim ovo predavanje je priča sedamdesetdevetogodišnjaka koji je pričao o mudrostima života. Profesor strategije i organizacije, školovan na Harvardu, J.B.M. Kassarijan, kazao nam je da je “strategija izbor između onoga što treba i onog što NE TREBA da radite. Ako ne znate gdje ste krenuli, svaki put će vas odvesti tamo.” Tokom svog veoma ispunjenog života o kom nam je u toku svog predavanja pričao, profesor Kassarjian je shvatio da ne možemo mijenjati mišljenje drugih ljudi, već im možemo samo predstaviti drugi ugao gledanja na stvari. Crtajući na tabli objasnio je da u životu su sve veća i učestalija odstupanja onoga što očekujemo od realnosti. Iako ubjedljivo najstariji u sali, profesor Kassarjian je pričao sa energijom mladića u najboljim godinama, a svi su pomno slušali svaku riječ koju je ovaj profesor izgovorio. Rekao nam je da je prednost starenja ta što čovjek nauči kako da pojednostavi stvari; kako treba da naučimo da korigujemo sami sebe i kako treba da naučimo da pitamo za oproštaj, ne za dozvolu da nešto uradimo. Profesor Kassarjian je na konstataciju američkog psihologa Carla Rogersa da su “činjenice naši prijatelji”, odgovorio da je uloga činjenica da nas probude i da nas vrate u realnost. Činjenice koje je iznio ovaj profesor, koji je, ako je suditi po komentarima i tvitovima, ponio titulu omiljenog predavača na konferenciji, su nas sve definitivno vratile u realnost i podsjetile na prave vrijednosti i prioritete koje treba imati u životu.
Što se predavanja tiče, konferencija je bila zvanično okončana. Preostalo je samo još proglašenje pobjednika startup takmičenja. Svi smo bili spremni da još jednom čujemo tri finalne ideje, a potom i odluku žirija koji se sastojao od Nataše Đukanović, Marvin Liaoa i Hjortur Samarasona, o tome ko će dobiti nagradu i otići na prestižno startup takmičenje u San Francisku. Sudije su za pobjedničku ideju izabrali ideju Coprix media (ideja za realizaciju i sprovođenje edukacije u školama). Međutim, oni nijesu jedini koji će svoju ideju prezentovati na TechCrunch Disrupt SF Startup Alley takmičenju – momci iz Coprix media su odlučili da drugu kartu za San Francisko dodijele svojim kolegama iz Budo finder tima (ideja za platformu koja vas može uputiti na lokacije klubova borilačkih vještina kao što su aikido i kendo, ali i dati preporuke o mjestima na kojima možete nabaviti opremu za ove sportove), kako bi otišli zajedno i znanje stečeno na takmičenju kasnije prenijeli na naše područje.
Razočarani što su dva dana predviđena za konferenciju prošla tako brzo, morali smo da se rastanemo. Preostaje nam da čekamo da vidimo šta će sjajna ekipa organizatora Spark.me konferencije pripremiti za iduću godinu, s obzirom na to da su postavili jako visok standard ove godine.
Vi do tada napravite listu stvari koje NE želite da radite, dajte sebi vremena i budite svjesni kako sebe, tako i svoje okoline. Stanite iza svojih ideja i naučite kako da ispričate pravu priču na pravi način!
Vidimo se na sledećem Spark.me! 🙂
Autor: Jelena Vujisić
03.06.2015.
Atmosfera sa drugog dana Spark.Me donesena na savrsen nacin! Jako zanimljiv, objektivan uvid za sve koji nisu mogli prisustvovati. Bravo Jelena!