Da li znamo šta je privatno na internetu?

Uvijek kada instalirate novu aplikaciju na nekom od uređaja, od vas se traži da potvrdite da ste saglasni da dozvolite pristup kameri, video/audio podešavanjima, a nerijetko i vašoj lokaciji. To je samo par klikova u zamjenu za besplatnu aplikaciju koja vam je prijeko potrebna. Čini se kao izuzetno dobra nagodba, zar ne?

No, kao što je čuveni pisac naučne fantastike, Robert Hajnlajn, primijetio u svom genijalnom djelu „Luna je opaka ljubavnica“, ne postoji besplatan ručak. Ovom metaforom pokušava se objasniti da samo zato što nešto niste platili, ne znači da je besplatno. Ako se sada vratimo na instalaciju aplikacije koju ne plaćamo, postavlja se pitanje šta to mi kompaniji (koja je vlasnik preuzete aplikacije) pružamo zauzvrat.

https://www.economist.com/babbage/2012/12/10/difference-engine-nobbling-the-internet

Privatnost, privatnost, privatnost!

Pravo na privatnost je jedno od fundamentalnih ljudskih prava i jednako važi i u online svijetu. Nažalost, uz dinamičan progres interneta i načina na koje ga možemo koristiti, došli smo do tačke u kojoj privatnost u virtuelnom svijetu zvuči gotovo kao oksimoron. Šta to zapravo znači?

Ako pretpostavimo da većina ljudi kojima ste okruženi (porodica, prijatelji, drugari iz razreda i škole) ima nalog na bar jednoj društvenoj mreži, mislim da nećemo biti daleko od istine. Društvene mreže su, rapidnim razvitkom, oblikovale čitave nove zajednice unutar beskrajnog internetskog svemira. I mi smo, poput ostalih homo sapiensa modernog doba, pronašli svoje mjesto unutar njih.

Internet je promijenio (i dalje mijenja) način na koji živimo i radimo na bolje, to je nesporno. Ta promjena, nažalost, dolazi uz iznimno visoku cijenu – našu privatnost. Privatnost na internetu podrazumijeva nivo privatnosti i bezbjednosti ličnih podataka objavljenih u virtuelnom svijetu. Internet privatnost je veoma širok pojam koji obuhvata različite faktore, tehnike i tehnologije koje se koriste za zaštitu osjetljivih i privatnih podataka, kao i kanala komunikacija.

https://www.information-age.com/why-privacy-concerns-will-hinder-trust-internet-things-123460065/

No, nema te (dosadne) definicije koja će bolje objasniti neki pojam od jednostavnog ali slikovitog primjera. Kada upoznajete novu osobu (oči u oči, u realnom svijetu), da li ćete joj već pri prvom upoznavanju otkriti neke lične podatke, kao što su adresa stanovanja, vaš broj telefona, fotografije iz djetinjstva ili iz najnovijeg provoda? Hoćete li podijeliti sa njom šta ste prethodnog dana ručali, na kojoj lokaciji i sa kim? Sigurna sam da je odgovor negativan.

Hajde sada ovaj primjer da prenesemo na društvene mreže. Ukoliko vam profil (na bilo kojoj mreži) nije zaključan, ili podešavanja privatnosti nisu na visokom nivou, bilo ko (ko vam nije prijatelj) može izvući većinu ovih informacija prostom provjerom vašeg naloga. Objavljivanje stvari i događaja iz ličnog života, koje bi u realnosti većina ljudi zadržala za sebe ili podijelila sa najbližima, postalo je jedna vrsta trenda kada je u pitanju virtuelni svijet. Iako ovo ne mora biti loše, mora se postaviti granica. Da bi se to uradilo, potrebno je da postanemo svjesni zbog čega je važna privatnost na internetu, a ko nam je sve ugrožava, i na koje načine.

Kome su potrebni naši podaci?

Svaka aktivnost na internetu ostavlja digitalni trag. Bilo da kreiramo sadržaj na društvenim mrežama, instaliramo aplikaciju, posjećujemo neki vebsjat, igramo online igru, ili koristimo internet pretraživač kao što je Gugl. Ono što za nama ostaje jesu informacije – lične, koje sami podijelimo, ali i one koje nesvjesno ostavimo, poput našeg „ponašanja“ na nekom vebsajtu (koje tekstove čitamo, na koji način obavljamo online kupovinu, na koje oglase kliknemo i slično).

Sve što podijelite na internetu nikada nije u potpunosti privatno. Čak i aplikacije za razmjenu poruka, kao što su Whatsapp ili Facebook Messinger, nisu u potpunosti pouzdane. Komunikacija može biti presretnuta, poruke skrinšotovane. Zapitajte se koliko ste puta i sami iskoristili opciju skrinšot kako bi ste prepisku sa nekim podijelili sa licima koja nisu bila akteri iste. Na ovaj način se bespogovorno kompromituje privatnost osobe čije se poruke trajno bilježe, dijele sa drugim osobama ili, nerijetko, i javno objavljuju. Zbog toga je jako bitno da poštujete dva glavna postulata – prvi: nikada, nikada, nikada nemojte dijeliti značajne lične informacije (u bilo kom formatu) putem društvenih mreža i drugih online alata komunikacije. Takođe, uvijek vodite računa o tome šta i kome šaljete, imajući na umu da je sve što možda ne biste voljeli da vidi iko drugi osim osobe kojoj pišete, je vjerovatno bolje ostaviti za konverzaciju uživo. Drugi postulat nalaže da nikada ne ugrozite nečiju privatnost skrinšotovanjem i dijeljenjem privatnih poruka sa drugim osobama ili grupom ljudi, znajući da osoba o čijim se porukama radi to ne bi željela.

https://medium.com/crowdforce-series/data-collection-in-4-simple-steps-5a89044597ef

Vratimo se na činjenicu da ne postoji besplatan ručak. Kao što smo zaključili, sve naizgled besplatne usluge, kompanije naplaćuju prikupljanjem naših podataka. Sjetićete se da gotovo svaka internet stranica traži vašu saglasnost jer koristi kolačiće (cookies), datoteke koje sa vebstranice prikupljaju podatke o vašem ponašanju na toj stranici – koje tekstove čitate, kakav sadržaj vas interesuje, koliko dugo ste se zadržali na sajtu, da li ste kliknuli na neki od oglasa i slično. Kada se ponovo vratite na isti vebsajt, sadržaj na njemu će biti prilagođen vašim interesovanjima (onome što su kolačići saznali o vama prilikom prve posjete). Ovo zapravo i ne zvuči loše. Umjesto da se zamarate pretragom predmeta vašeg interesovanja, sajt će sam to učiniti za vas. Pitanje je: na koji način i zbog čega? Prikupljeni podaci se najčešće koriste za analizu i kreiranje ličnih, socio-psihiloških profila korisnika, za ciljano plasiranje proizvoda ili usluga prilagođeno individualnim karakteristikama i potrebama korisnika, ali i za prodaju drugim kompanijama ili trećim licima.

Lični podaci podrazumijevaju ime i prezime, adresu stanovanja, fotografiju, e-mail adresu, IP (Intenet Protocol) adresu, lokaciju, podatke koji služe za analizu profila korisnika, pol, godine, radna sposobnost, finansijsko stanje, lična interesovanja, potrošačke navike itd. Ovo je ogromna količina podataka koju neko može imati o nama, iz prostog razloga što svijest o privatnosti na internetu i dalje ne nadmašuje prednosti koje misimo da imamo u trenutku kada olako klikamo „da“ na sve što nas određeni vebsajt/aplikacija pita.

Zloupotreba ličnih podataka, što u komercijalne što u institucionalne svrhe, nije novost. Na primjeru kompanije Facebook možete shvatiti do kojih razmjera ovo ide, ali i koliko su podaci bitni za sve kompanije koje žive od interneta. Osim aktivnih (podaci koje sami korisnici ostavljaju) i pasivnih (podaci koje korisnici nesvjesno ostavljaju, npr.preko kolačića), kompanije se služe i trećom vrstom podataka koja predstavlja kombinaciju prve dvije. Postoje algoritmi za analizu aktivnih i pasivnih podataka korisnika, a rezultati te analize svrstavaju se u novu, zasebnu grupu.

Glavni cilj prikupljanja ovolikog broja informacija o korisnicima jeste profit, odnosno prodaja proizvoda ili usluga. Facebook jeste besplatna platforma, koja živi od prodaje oglasnog prostora kompanijama širom svijeta. Stoga, podaci koje Facebook posjeduje o svakom korisniku (u januaru 2020, Facebook je imao 2,45 milijarde korisnika) su itekako značajni za kreiranje oglasa koji će ciljati osobe za koje je najvjerovatnije da će kupiti određeni proizvod ili uslugu.

Osim targetiranja sa ciljem prodaje, nerijetko je da naši podaci služe u druge, manje lijepe svrhe. Sajberkriminalci će prevrnuti svaki kamičak interneta kako bi došli u posjed podataka koji im mogu poslužiti za različite malverzacije. Fišing napadi, e-mailovi ili poruke sa sumnjivim fajlovima ili linkovima, samo su neki od načina koji mogu poslužiti trećim licima da dođu do podataka kao što su broj kreditne kartice, pasoša, adresa stanovanja i slično. Pomisao na to da neko koga ne poznajemo i ko može biti lociran bilo gdje na zemljinoj kugli posjeduje naše lične podatke je i više nego jeziva.

https://mytechdecisions.com/network-security/phishing-email-scam-texas/

Kako zaštititi privatnost na internetu?

Prvo i osnovno, samo zato što se od vas traže određeni podaci, to ne znači nužno da treba da ih ustupite. Ako se, na primjer, pridružujete nekoj društvenoj mreži, vrlo jednostavno možete ograničiti kako količinu podataka koju dajete (od ličnog imena do lokacije, godišta, broja telefona i slično) tako i osobe kojima će ti podaci biti vidljivi. Pri kreiranju e-mail naloga, nema potrebe da ispunjavate svako polje u kome se traže informacije o polu, datumu rođenja itd. Ograničite se na pružanje informacija koje su zaista neophodne da biste koristili određenu virtuelnu uslugu.

Prilikom posjete vebsajtovima, vodite računa o tome da samo oni, a nikako treća lica, prikupljaju neophodne podatke preko kolačića. Ovo možete uraditi tako što ćete podesiti svoj internet pretaživač da automatski odbacuje kolačiće trećih strana. Tako se izrazito smanjuje mogućnost krađe podataka i različitih malverzacija, koje se najčešće dese preko nekih lažnih oglasa koji su prikazani na internet stranici koju ste inicijalno posjetili.

Vodite računa o „jačini“ lozinki koje koristite. Pobrinite se da one zaista štite vaše podatke i nikako ne koristite iste lozinke više puta. Takođe, nikada ne koristite korisničko ime sa jednog naloga kao lozinku na drugom, jer povećavate šansu da neko preuzme vaše naloge. Kreirajte lozinke tako da se sastoje od kombinacije velikih i malih slova, kao i brojeva, kako bi vaši nalozi bili što je moguće bolje zaštićeni.

Ukoliko se pitate da li je sadržaj koji dijelite sa naloga na društvenim mrežama previše ličan, zastanite i pogledajte malo profile drugih ljudi, kako onih sa liste prijatelja, tako i onih koji nisu na njoj. Sve ono što vi možete pronaći o njima online (datum rođenja, fotografije, lokacija) mogu i oni o vama. Imajte na umu da jednom kada su vaše fotografije postale dio virtuelnog svijeta, imate vrlo malo kontrole nad njihovom upotrebom. Podesite privatnost na društvenim mrežama tako da imate koliku-toliku kontrolu nad sadržajem koji plasirate. Ukoliko niste sigurni da je nešto vrijedno objave, naučite da se zaustavite. Dodatno, obavezno se odjavite sa svih naloga nakon što završite sesiju, bilo da se radi o društvenim mrežama ili raznim stranicama na kojima imate profil. Nikada naloge ne ostavljajte aktivne, jer tako predstavljaju još lakšu metu za različite napade.

https://www.icsa.org.uk/ireland-blog/data-protection-a-matter-of-trust

Kada kliknete na link koji vas vodi ka nekoj internet stranici, provjerite da li počinje sa https a ne http. Dodatno „s“ garantuje da je vebstranica sigurna i kriptovana (vidjećete i zatvoreni katanac – nekad je pored a nekad u donjem desnom uglu prozora). Obavezno brišite kolačiće redovno (ukoliko niste sigurni kako, Google će vam začas pokazati).

Pametno koriščenje interneta podrazumijeva sprovođenje svih dostupnih mjera zaštite, kako na strani servera i provajdera internet usluga, tako i na strani nas, korisnika, pri ostavljanju povjerljivih informacija i ličnih podataka, pogotovo ako smo konektovani preko javne nezaštićene bežične mreže ili javnog računara.

Da budemo jasni – nemoguće je ostati neprimjećen na internetu (većina nas to i ne želi). To znači da je ujedno i nemoguće u potpunosti zaštititi i kontrolisati našu privatnost. Ali, ne smijemo previdjeti značaj i ulogu privatnosti na internetu, i moramo postati svjesni koliko je ona bitna. Zbog toga je potrebno usmjeriti pažnju na pametno i oprezno ostavljanje podataka (sve ono što ne bismo rekli neznancu nema potrebe da dijelimo ni sa nepoznatim ljudima u online svijetu), upravljanje aplikacijama (uslovi korišćenja su detaljan i dosadan dokument, kome sitna slova ne idu u prilog, ali je bitno da znate koje podatke dajete na uvid kompaniji iza aplikacije) ali i ostalim uslugama. Na ovaj način, količina i vrsta podataka koja ostaje za nama u virtuelnom svijetu i koja je dostupna svima, može da se svede na prihvatljivu i sasvim podnošljivu mjeru. Navoručenije – užvajte u blagodetima interneta ali uvijek imajte na umu da vaša privatnost nema cijenu i stoga je niko neće štititi osim vas samih.

Ova publikacija je nastala okviru projekta „Bezbjednost na internetu u doba COVID–19 pandemije“, koji realizuje Digitalizuj.Me, uz podršku UNICEF-a i Telenora. Imajući u vidu da se sve više društvenih aktivnosti seli u onlajn okruženje, projekat ima za cilj da, kroz niz edukativnih programa i sadržaja, podigne svijest o rizicima na internetu i pruži adolescentima znanja i vještine neophodne za sigurno korišćenje tehnologije.  

Author: Anja Drobnjak

Anja Drobnjak je Content and Campaign Manager u Alicornu i ponosni član Spark.me i Digitalizuj.Me timova.

Share This Post On

Vaše mišljenje: