Posted By Miodrag Račić on Jul 28, 2020 | 0 comments

Svjedoci smo da su danas mediji svuda oko nas i da su dio naše svakodnevice. Imaju uticaj na jako veliki broj ljudi, samim tim jako je velik njihov uticaj na odrastanje i socijalizaciju djece i adolescenata. Mladi ljudi su izloženi raznim vrstama medijskih sadržaja, počevši od muzike koju slušaju na omiljenom radiju, časopisa za mlade u kojima čitaju o svojim omiljenim glumcima i muzičarima, serija i filmova koje prate kako na TVu tako i preko interneta, a pored svega navedenog najveći dio svog slobodnog vremena provode na društvenim mrežama.

Mnoga istraživanja su pokazala da su djeca i adolescenti posebno osjetljiva grupa medijske publike jer nemaju dovoljno razvijene emocionalne, moralne ni kognitivne sposobnosti, pa mediji oblikuju njihovo razmišljanje, ponašanje i način komunikacije kroz razne vrste medijskih sadržaja koje im svakodnevno plasiraju.

Tri glavne funkcije medija su informisanje, obrazovanje i zabava, samim tim jako je bitno da znamo da ocijenimo istinitost, pouzdanost i relevantnost medijskog sadržaja.

U zavisnosti od dobi djeteta ono poseže za različitim vrstama medijskih sadržaja koji mogu biti u jednoj od pomenutih funkcija medija. Tako na primjer srednjoškolac koji piše stručni rad iz nekog predmeta informiše se ne samo korištenjem osnovne litarature, već koristi razne vrste medijskih sadržaja kao što su stručni časopisi, elektronske knjige i članci, YouTube tutorijali, govori sa konferencija, online predavanja i slično.

Ako govorimo o mlađoj publici, na njih veliki uticaj imaju medijski sadržaji u vidu crtanih, animiranih i dokumentarnih filmova, zabavne emisije koje djeci i roditeljima služe za opuštanje, a starijim osnovcima posebno su zanimljive video igre kojih ima sve više.

Već naslućujemo da je jako širok opseg medijskih zadržaja i da njihov uticaj može biti pozitivan ali i negativan.

Pozitivan uticaj imamo u situaciji kada se razni ponuzdani sadržaji koriste u službi informisanja i edukacije, bilo da je u obliku časopisa, videa, fotografija ili različitih vrsta edukativnih igrica kroz koje i djeca i odrasli na zabavan način mogu naučiti mnogo novih informacija i vještina.

Moramo napomenuti da se pozitivna uloga medija ogleda i u raznim humanitarnim akcijama koje se organizuju baš uz pomoć njih i kroz razne vrste medijskih sadržaja akcije se brzo prošire do velikog broja ljudi.

Negativan uticaj medija je, nažalost, takođe prisutan u raznim oblicima medijskih sadržaja. Opet možemo razmotriti televizijske emisije, crtane filmove, sportske prenose, muzičke spotove, oglase, video igre i slično. U svim navedenim medijskim sadržajima dešavaju se propusti pa imamo veliki broj primjera da se nasilje promoviše u sadržajima koji su primarko namijenjeni djeci.

Iz prethodnih blog postova ovog serijala zaključili smo da se pod medijskom pismenošću podrazumijeva upravo sposobnost osobe da prepozna i razumije određeni sadržaj i da na osnovu toga donese kvalitetnu i informiranu odluku. Bilo da se radi o tekstu, fotografijama, videu ili nekom drugom formatu u kojem je prenesena informacija, razumijevanje osnovnih formi direktno utiče i na kvalitet postupaka na osnovu tih informacija.

Slijede tri pitanja koja biste uvek trebali postaviti sebi prilikom ocjenjivanja pouzdanosti vijesti:

Ko je tvorac informacije?

Prvo pitanje u otkrivanju da li je nešto lažna vijest je analiza osobe koja ju je stvorila ili analiza organizacije koja stoji iza nje. Prilikom procjene vijesti, posebno onih koje postoje na Internetu, važno je sagledati sledeće:

Da li poznajemo osobu koja je kreirala sadržaj?
Da li u dijelu teksta postoji kratak osvrt na iskustvo osobe koja ga je kreirala?
Da li su lako dostupni podaci o organizaciji za koju se kraira sadržaj?
Ime organizacije za koju je sadržaj kreiran i sajt na kom je sadržaj plasiran?
Ukoliko URL sadrži “~” vjerovatno se radi o ličnom sajtu.
Provjerite kako se završava URL adresa, sajtovi čije se adrese završavaju sa: .gov, .edu, .mil, i .org su pouzdaniji nego sajtovi čije se adrese završavaju sa: .com, .net, i slično.
Potražite na internetu još informacija o autoru.
Provjerite da li autor ima profile na društvenim mrežama.
Pretražite elektronske biblioteke kako bi pronašli još materijala od istog autora.

Šta je poruka?

Drugo pitanje u određivanju da li je nešto lažna vijest je analiza same poruke i razumijevanje onoga što se prenosi.

Kakav je sadržaj poruke?
Da li se ista vijest može naći na više mjesta?
Da li se na više mjesta koriste različiti izvori?
Da li se web stranica redovno ažurira?
Koji je datum objave?
Provjerite izvore priče i njihovu stručnost.
Ukoliko postoje citirani dijelovi oni daju veću autentičnost i vjerodostojnost.
Da li je vijest činjenica ili je više mišljenje?
Kakav je format poruke?

Zašto je tekst kreiran?

Treće pitanje u utvrđivanju da li je nešto lažna vijest je ispitivanje zašto je poruka nastala. Razmotrite sledeće:

Možete li reći šta je motivacija za pisanje poruke?
Da li je poruka kreirana radi sticanja profita?
Da li je vijest zapravo reklama?
Da li izvori plaćaju za objavu?
Da li je autor plaćen?
Ukoliko je za sadržaj navedeno da je sponzorisan, to znači da pojedinac ili organizacija plaćaju za prikazivanje sadržaja.

Relevantnost infomacija koje dobijamo kroz medijske sadržaje možemo provjeravati na više načina. Prvi je da se dobro informišemo na više različitih mjesta i uporedimo informacije do kojih smo došli, a pored tog načina postoji veliki broj sajtova koji će to uraditi umjesto nas.

Neki od njih su:

Možemo zaključiti da je uvijek dobra ideja da informacije provjerimo prije nego ih podijelimo sa drugima lično ili na društvenim mrežama.

Ukoliko ste propustili, pročitajte i ostale tekstove na temu medijske pismenosti i to:

Ova publikacija je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave. Njen sadržaj je isključiva odgovornost Digitalizuj.Me i ne odražava nužno stavove Evropske unije niti Ministarstva javne uprave.