Uticaj medija na stvaranje javnog mnjenja i promjenu medijskog ekosistema kao efekat pojave digitalnih medija

Prvo da se podsjetimo šta je to javno mnjenje.

“Javno mnjenje je mišljenje o nekom značajnom društvenom pitanju (političkom, ekonomskom, pravnom, sportskom i sl) koje je rašireno tj. dominantno u javnosti neke veće socijalne grupe u određenom trenutku.”

U formiranju javnog mnjenja posebno važnu ulogu imaju upravo mediji.

Јеdаn оd nаčinа dа shvatimo ulogu i znаčај mеdiја u nаšim živоtimа јеste dа zamislimo živоt bеz mеdiја. Mediji igraju značajnu ulogu u današnjem društvu obezbjeđujući, na različite načine, širok opseg informacija. Oni snažno utiču na stavove u zajednici, na vjerovanja i ponašanje, igraju vitalnu ulogu u politici, ekonomiji i društvenoj praksi i kao takvi prodiru u sve sfere društva. Već dugo mediji nisu samo posrednici koji prenose neki sadržaj, već su zapravo oformili vlastitu socijalnu sredinu i postali dio našeg vlastitog prirodno-umjetničkog okruženja.

Kada govorimo o promjenama u društvu možemo reći da su mediji njihov nezaobilazan činilac, ali i da promjene u društvu utiču na samu ulogu medija. Mediji uz pomoć medijskih sadržaja doprinose formiranju stavova pojedinaca i određivanju njihovog ponašanja kroz poistovjećivanje sa situacijama koje su medijski predstavljene.

Možemo reći da mediji pomažu pojedincu da nađe svoje mjesto u društvu i bolje se orijentiše u stvarnim društvenim situacijama. Sredstva masovnog komuniciranja imaju svoj uticaj i na mišljenja, stavove, sistem vrijednosti, stil života, i ponašanje publike.

Pojavom digitalnih medija uticaj na javno mnjenje sve je veći. Gotovo da ne postoji situacija u kojoj nismo izloženi porukama medija. Ali koliko smo zapravo svjesni da nam se plasiraju pažljivo kreirani sadržaji čija funkcija nije uvijek da nas informišu i obavijeste već da nam nametnu mišljenja i stavove?

Digitalni mediji, pored lakog informisanja i dijeljenja informacija imaju i svoj negativan uticaj na medijski ekosistem. Nije se lako odbraniti od sadržaja koji su nasilni i neprikladni jer svi imaju mogućnost da iste kreiraju i plasiraju široj publici. Posledica toga je duhovno nasilje koje često za sobom nosi strašnije posledice nego fizičko nasilje. Istraživanja pokazuju da su posebno ugroženi adolescenti, koji su svakako osjetljiva grupa, ali i da su oni sve svjesniji nasilja na internetu i da isto sankcionišu.

Kada se osvrnemo da naše najmlađe, bajke su uveliko zamijenili crtani filmovi koji predstavljaju iste junake i situacije koje su nekada nalažene u bajkama i pričama za djecu. Kako djeca imaju manju sposobnost da kritički vrednuju medijske sadržaje, moramo ih smatrati odjetljivom publikom i s posebnom obazrivošću paziti kakav je mogući uticaj medija na njih.

Napredak u zaštiti djece od neprimjernih medijskih sadržaja je nesporan. Sve je više pravnih uredbi i etičkih kodeksa koji propisuju da se određene vrste medijskih sadržaja ne objavljuju, da budu označene kao neprimjerne ili da budu djeci nedostupne.

Primjer je emitovanje pomenutih sadržaja u vrijeme kada se pretpostavlja da djeca spavaju, ili instaliranje posebnih čipova koji će spriječiti pristup neželjenim sadržajima na televiziji ali i na internetu.

U prirodi ljudi je potreba za ubjeđivanjem, dijelom zbog toga jer smo svi u nešto ubijeđeni i želimo da i osobe u našem okruženju prihvate naša ubjeđenja. Zato ubjeđivanje kao vrstu društvenih odnosa ne smijemo zanemariti. Ono je dio našeg svakodnevnog iskustva, bilo da mi utičemo na stavove drugih, ili da drugi pokušavaju da utiču na naše stavove. Pojavom digitalnih medija moć ubjeđivanja je još veća, i nemamo svi iste mogućnosti da druge ubijedimo u ono u šta vjerujemo ili ne vjerujemo.

Moramo istaknuti da su mediji ti koji sve više utiču na formiranje moralnih normi i upoznavanje sa moralnim djelovanjem u društvu. Kroz razne medijske sadržaje mladi danas upoznaju društvo, pa i sebe same, stiču osnovne principe i pravila socijalizacije.

Mi kao korisnici medija treba da naučimo iste da koristimo, moramo naučiti kako da čitamo novine, gledamo serije, filmove, emisije, a da nam stvaralac poruke ne “podvali” ideju koju ne želimo. То је rаzlоg dа kritički primаmо mеdiјskе pоrukе.

Ova publikacija je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave. Njen sadržaj je isključiva odgovornost Digitalizuj.Me i ne odražava nužno stavove Evropske unije niti Ministarstva javne uprave.

Author: Miodrag Račić

Miodrag Račić je student Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici i zaljubljenik u sve što ima veze sa tehnologijom i inovacijama.

Share This Post On

Vaše mišljenje: