Digitalizacija i e-dukacija čine svijet malim!

Digitalizacija, obrazovanje – kako, zašto? Ovim ne mislim na distance learning! 🙂

Priznajem da me je još od malih nogu privlačio svijet kompjutera, i sjećam se da sam mu od početka školovanja posvećivao veliku pažnju. Kompjuteri, operativni sistemi (MS DOS, Windows, Linux), mobilni telefoni (Nokia 3310, pa sve do sadašnjeg iPhonea i njegovog iOS) su, pored standardnih klinačkih stvari (košarka, košarka i još košarke), okupirali moje slobodno vrijeme.

Gdje ovdje dolazi obrazovanje, i kakve veze ima digitalizacija s njim?

Sama digitalizacija se može shvatiti na više načina, ali ja ću pisati o njenoj primjeni u obrazovanju i podsticanju na obrazovanje. Neko će možda misliti da se hvalim u tekstu koji pišem, ali, ko treba da shvati – shvatiće, a hejteri neka hejtuju. Pozdrav za sve! 😉

U vrijeme kada je gotovo sve digitalizovano, uz milione web sajtova i društvenih mreža (Facebook, Twitter, LinkedIn, Google+ su samo neke od njih) moguće je doći do svakakvih informacija, koje mogu podstaknuti na raznorazne ideje. Uvijek sam bio tip koji je volio da razumije kako stvari funkcionišu, a onda sam na osnovu svih tih shvatanja pokušavao nešto da uradim. Kako u početku sa kompjuterima – otvaranje kućišta, gledanje komponenti i kako one funkcionišu, tako i sa muzikom, produkcijom i DJingom, sve do obrazovanja, fakulteta (množina), seminara, konferencija, biznisa.

Takođe me je oduvijek zanimala internacionala, a od pojave prvih društvenih mreža (uključujući MySpace), svijet je postao mali. Zahvaljujući tim putevima komunikacije i upoznavanja ljudi, počeo sam i sam da se bavim DJingom, koji mi je otvorio mnoga vrata i doveo do brojnih poznanstava. Komunicirajući s ljudima putem MySpacea, naučio sam mnogo stvari o muzici i produkciji, što je na kraju i rezultiralo DJ nastupima na mnogim mjestima, kako kod nas u CG, tako i u regionu (EXIT Fest je samo jedan od njih).

U međuvremenu sam, pored muzike, počeo da se interesujem za druge stvari. Kako sam završio srednju ekonomsku školu i upisao Ekonomski fakultet, nastojao sam da, pored standardnog učenja i polaganja ispita, iskoristim svoje studentske dane družeći se i upoznavajući što više ljudi. Nakon prve godine fakulteta, otkrio sam svijet konferencija, seminara, međunarodnih ljetnjih univerziteta, kako kod nas, tako i u regionu (a uporedo, i stipendije za studije u inostranstvu). Tokom istraživanja mora opcija koje su se nudile, Google je postao poznati i pouzdani prijatelj, uvijek tu da riješi polemike i dileme.

Sve te stvari su zahtijevale mnogo dokumentacije, od motivacionih pisama do preporuka. Kako niko u mom okruženju nije znao kako sve to treba da izgleda, pitajući prijatelja Googlea, naišao sam na mnoge savjete i, malo po malo, dolazio do pravog odgovora. Čak su i pisma preporuke u velikoj mjeri zavisila od mene, jer sam ih često pisao u ime profesora koji nisu bili upoznati sa njihovom formom, a njima nosio na potpis i pečatiranja.

Zbog ovog iskustva i danas mnogi ljudi traže moju pomoć pri pisanju motivacionih pisama i slanja pisama preporuke, kao i oko kompletnog procesa apliciranja. Da sebi skratim muke, nedavno sam naišao na jedan mnogo dobar tekst o svemu tome, gdje je svaki detalj odlično napisan! 🙂 Pogodite gdje sam naišao na ovaj tekst… Na Twitteru!

Uvijek sam imao veliko interesovanje da svoje obrazovanje nastavim dalje, u inostranstvu, da vidim šta svijet ima da ponudi i naučim nešto iz tog iskustva. Sve je krenulo od malih stvari, malih događaja. Svaka konferencija, seminar i stipendija su zahtijevali veliku posvećenost, i iziskivali mnogo vremena ka izradi samih aplikacija. U svemu tome internet mi je mnogo pomagao, posebno društvene mreže.

Nakon dobijanja stipendije da svoju 4. godinu fakulteta provedem u Ljubljani, trebalo je naći smještaj i upoznati se sa uslovima koji će me čekati kada se preselim u Sloveniju. Nikada nisam bio tip koji je gubio puno vremena ćaskajući po Facebooku zato što mi je dosadno, nego sam uvijek klikao i gledao kako stvari funkcionišu tamo. Od fan stranica, grupa, profila. Zašto ovo pominjem? Zato što sam par mjeseci prije polaska u Ljubljanu, preko Facebooka našao na par grupa koje su formirali studenti koji dolaze na razmjenu zajedno sa mnom, kao i oni koji su već prošli kroz program. Informacije su bile izuzetno korisne: od cijena smještaja, studentskih domova, hrane, pa sve do noćnog provoda, upoznao sam se pratkičnom stranom života u inostranstvu prije nego li sam i prešao granicu!

Na isti način sam par mjeseci prije dolaska našao i cimere, kao i smještaj. Upravo ovo je jedna od moći Facebooka! Veliki broj ljudi je strahovao kako će da otputuje, kako da se snađe i nađe krov nad glavom, a na tom istom Facebooku na kojem provode sate i sate, nikako da potraže grupu gdje će imati sve servirane informacije. Iste kanale komunikacije sam koristio i kasnije za Mađarsku.

Nakon što sam se već preselio u Ljubljanu i upoznao mnogo ljudi sa svih krajeva svijeta, počeo sam da se angažujem i da odlazim na konferencije. Pitate se kako sam saznao za sve silne događaje? Na isti način na koji sam našao cimere i krov nad glavom u Ljubljani. Jedna mala stvar (seminar, konferencija) je vodila ka drugoj. Pođe se na jednu konferenciju, upozna se mnogo ljudi, formira se grupa na Facebooku i na toj istoj grupi se ostavljaju raznorazne informacije, među kojima i informacije o drugim seminarima, itd.

Ako ne postoji već grupa, postoje ljudi koji dijele informacije o njima, a sve informacije cirkulišu i dijele se, samo je potrebno obratiti pažnju. Na primjer, vidim da 1 prijatelj sa facebooka lajkuje neki fan page, neke tamo konferencije u Sloveniji, na koju i ja onda kliknem i saznam, pa na kraju i sam pođem, a onda tamo saznam za druge, itd.

Važno je napomenuti da su za sve ove stvari SVI mogući troškovi bili pokriveni, što je predstavljao još jedan plus za sva ta putovanja, za koje (ni približno) nisam imao novca!

Na primjer, gledajući News feed na Facebooku, vidio sam da je doktor Vanja izbacio informaciju za stipendiju koju je davala predobra ekipa DoMEna za prestižnu školu menadžmenta na Bledu. Na sličan način sam saznao za brdo stvari, od same CG, Srbije, BiH, Hrvatske, Slovenije, Albanije, Kosova, Mađarske, Austrije, Slovačke, sve preko Rusije, Dubaija i Abu Dhabija u UAE, pa i do Etiopije, itd. Samo je potrebno obratiti malo pažnje i uložiti malo truda.

Ni sam ne znam koliko tona aplikacija sam napisao, i na većinu bio odbijen, ali trud, motivacija i želja za novim saznanjima nikako da prestanu. Web sajtovi, mailing liste, Facebook grupe i fan stranice, Twitter, LinkedIn grupe su neki od mojih izvora, a svakim danom se pronalaze novi.

Praćenje novih tehnologija i upotreba istih mi je u mnogo čemu koristilo! Pomenuo sam u početku iPhone koji posjedujem, i koji mi je u mnogim prilikama neočekivano pomogao. Kako je on povezan sa time, najbolje mogu objasniti na primeru konferencije na koju sam išao, a na koju nisam nosio laptop:

U decembru prošle godine sam išao na konferenciju u Etiopiju, koja je okupila više od 10.000 (deset hiljada) ljudi, na kojoj sam i sam bio prezenter ispred 4.000 ljudi, među kojima u publici nije bilo bijelog lica! 🙂 Što bi Tupac rekao, bilo je, All Eyez on Me! 😀 Prvobitna maršruta je trebala da ima 3 leta: Podgorica-Beč-London-Addis Ababa. Zbog kašnjenja leta iz Podgorice, pri slijetanju u Beč sam propustio let za London. Uhvatila me je panika, ali sam uz pomoć besplatnog wireless interneta na bečkom aerodromu i svog iPhonea uspio da kontaktiram organizatore konferencije (koji su mi pokrili sve troškove učešća) i oni su mi obezbijedili drugi let ka Etiopiji. Pored emaila, za kontaktiranje organizatora konferencije sam koristio i njihovu Facebook stranicu i Twitter, koji su mi izuzetno pomogli.

Kako uvijek želim da saznam i naučim nešto novo, upoznam nove ljude, sami internet odnosno društvene mreže mi u svemu tome jako pomažu. Neko će ih uvijek koristiti za gubljenje vremena, neko u ovakve stvari, a neko za počinjanje ili unaprijeđenje postojećeg biznisa.

Sada u slobodno vrijeme koristim sve dostupne, i još bolje, besplatne servise za komunikaciju sa ljudima koje sam upoznao na svim krajevima svijeta, kako za ćaskanje, tako i za implementaciju različitih projekata. Od razvitka baterije za mobilne telefone, koja radi putem kinetičke energije, sa prijateljima iz Indije, Maroka, Kanade, Omana i Australije, preko lansiranja projekta na našem Balkanu sa prijateljima iz Rumunije, Albanije, Makedonije i Bosne.

Nisam pisao o brilijantnim ljudima koje sam upoznao i šta sam sve naučio, nego sam pisao kako je sve to počelo kod mene, sama digitalizacija, obrazovanje i pokretanje raznih projekata.

Dotakao sam se mnogih tema, o kojima bih mnogo mogao pisati, ali, da ne dužim puno! 😉 Sve je tu, besplatno, na izvolite, samo treba znati šta želite. Ovim tekstom i sam želim da podstaknem korišćenje mogućnosti koje internet pruža, a tu sam i da podijelim informacije sa ostalima!

P.S. Svaki hiperlink sadrži različitu informaciju – topla preporuka da pogledate sve!

Autor: Žarko Petrović, @zhaques

 

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: