Najbolje petorke NBA timova – 1. dio

Koliko puta ste sami sebe uhvatili u razmišljanju kako bi bilo da je omiljeni igrač vašeg tima ostao još koju sezonu u timu? Ja sebe uhvatim bar jednom nedeljno u razmišljanju o tome šta bi se desilo da je Novica ostao još jednu sezonu u Partizanu, da li bismo možda tada postali prvaci Evrope? 🙂

U narednom periodu ću vam predstaviti najbolje petorke u istoriji svih 30 timova iz najjače košarkaške lige na svijetu. Na startu se ograđujem da je ovo subjektivo mišljenje i da se možda nećete složiti sa svakim mojim izborom. Važno je napomenuti da prilikom izbora, takođe, presudnu ulogu nije imala ukupna karijera nekog košarkaša, već njegova karijera i uspjesi tokom boravka u konkretnoj ekipi. Pa da počnemo… 🙂

Boston Celtics

su jedna od najstarijih, kao i najtrofejnija franšiza u istoriji lige. “Kelti” su do sada osvojili čak 17 titula prvaka, pored toga imaju i još četiri poraza u finalima. U poslednjih 29 godina imaju samo jednu titulu, tako da za njih možemo reći da su Liverpool NBA lige, ekipa sa prebogatom tradicijom, ali sa malo slabijim rezultatima u poslednjih nekoliko decenija.

Plejmejker: Na poziciji organizatora igre je Bob Cousy, koji je 13 godina nosio dres Bostona. Član je zlatne generacije Bostona koja je pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog vijeka dominirala ligom. U tom periodu osvojio je šest titula prvaka, zabilježio je i 13 nastupa na All star mečevima. Čak osam puta je predvodio ligu po broju asistencija. Za njega kažu da je bio ispred svog vremena, jer je često imao dodavanja iza leđa ili takozvani “no look” pas, koji su tada bili potpuna avangarda, čak i za NBA ligu. Bob je poznat kao neko ko se podjednako koristio sa obije ruke, a za to je “zaslužan” jedan događaj iz njegove mladosti. Bob je slomio desnu ruku prilikom pada sa drveta, i morao je da počne da se korisi lijevom, a to ga je učinilo još nepredvidljivijim i težim za “čitanje”. U dresu Bostona imao je prosjek od 18,5 poena i 7,6 asistencija po meču. Od 2004. godine se dodjeljuje i Bob Cousey nagrada, za najboljeg plejmejkera koledž košarke. Boston je u njegovu čast povukao broj sa brojem 14.

Bek: John Havlicek, još jedan igrač iz zlatne generacije Bostona sa početka šezdesetih. Legendarni Hondo je cijelu karijeru proveo u “Keltima” (16 sezona). Karijeru je završio sa prosjekom od 20,8 poena po meču. Najbolji je strijelac u istoriji Bostona sa 26.395 koševa. U momentu povlačenja bio je treći najbolji strijelac u ligi, a trenutno se nalazi na 13. mjestu liste. Za njega možemo reći da je jedan od prvih All-round igrača, to jest, onih koji mogu igrati na više pozicija u timu. Karijeru je završio sa osam titula prvaka, jednom titulom MVP finalne serije, 13 nastupa na All-star mečevima. Havlicek je do skoro držao jedan zanimljiv rekord – po broju promašenih šuteva. U karijeri je promašio 13.417, šuteva, a prošle sezone ga je prestigao Kobe. Nakon njega niko nije nosio dres Bostona sa brojem 17, jer je i njegov dres povučen pod svodove TD Gardera.

1960-61

Krilo: Na poziciji krila je Larry Bird, vjerovatno i najbolji bijeli igrač do Dirkove pojave. Još jedna legenda koja je cijelu karijeru provela u Bostonu. Treći je na listi najboljih strijelaca u istoriji ekipe sa 21.791 poenom. Karijeru je završio sa tri titule prvaka lige i dva trofeja za najkorisnijeg igrača finalne serije. Od individualnih nagrada ima još tri trofeja u brzom šutiranju trojki. Takođe je član elitnog kluba 50-40-90. Larry je učestovao i na Olimpijskim Igrama u Barseloni 1992. godine, kao član prvog originalnog Dream Teama. Lakoća šutiranja koju je imao je nevjerovatna za nekog od 206 cm. Već u tom periodu, veliki dio igre se zasnivao na fizičkim predispozicijama, a Larry je bio daleko od vrha lige u tom segmentu. Evo šta on kaže na tu temu: “I wasn’t real quick, and I wasn’t real strong. Some guys will just take off and it’s like, whoa. So I beat them with my mind and my fundamentals.”

Jedna zanimljivost vezana za legendarnog Birda je da je jedan dio svog života proveo kao đubretar! Njegov broj 33 takođe krasi svodove Bostonove arene.

Krilni Centar: Kevin McHale zauzima svoju poziciju kao najbolji krilni centar u istoriji Bostona. Za Kevina važi da je jedan od najboljih post igrača u istoriji lige. On je, u saradnji sa Birdom, Bostonu donio tri titule prvaka NBA. McHale je pravi primjer timskog igrača kojem nije bio nikakav problem da počinje mečeve sa klupe , a to mu je donijelo i dvije nagrade za najboljeg šestog igrača lige. Zabilježio je i sedam nastupa na All-star mečevima. Sadašnji trener Houstona je karijeru završio sa prosjekom od 17,9 poena i 7,9 skokova po meču. I njegov dres sa brojem 32 je povučen.

Centar: Bill Russel je igrač koji je uz Chamberlaina najviše uticao na košarku kao igru. Ovaj rođeni pobjednik je glavni krivac za to što su “Kelti” najtrofejnija ekipa u istoriji. U 13 sezona koliko je proveo u ligi, uzeo je čak 11 titula!!! Ono što je interesantno da je Bill prosječno imao više skokova (22,5) nego koševa (15,1). Koliko je bio dominantan u skoku, dovoljno govori podatak da sam ima više skokova nego drugi i treći najbolji skakači u istoriji Bostona. U periodu kada je Bill igrao, nije se vodila evidencija o blokadama, tako da se ne može reći koliko je imao izblokiranih šuteva u karijeri. Kada smo već kod blokada, legendarna je njegova izjava: “The idea is not to block every shot. The idea is to make your opponent believe that you might block every shot.”

Nagrada za najkorisnijeg igrača finalne serije nosi njegovo ime. Teško da će se ikada roditi igrač koji će uspjeti da se približi Billu Russelu po broju osvojenih titula.

1000x1000

Šesti igrač: Stavljanje šestog igrača neće biti praksa, ali jednostavno sam morao da napravim izuzetak. Srce me boli, ali za Paula Piercea nije bilo mjesta u prvoj petorci. On, međutim, sasvim zasluženo dobija mjesto šestog igrača. Paul je drugi najbolji strijelac u istoriji ekipe, i bio je član poslednje šampionske generacije. Nekako je bilo nezamislivo da Pierce zaigra u nekom drugom dresu osim zelenom dresu Bostona, ali na samom kraju karijere je pojačao Brooklyn, a sada igra za Washington. Ne smije se zaboraviti da je samo mjesec dana pred početak sezone 2000-2001 Paul izboden čak 11 puta u predjelu lica, vrata i leđa, a te sezone je bio jedini igrač u timu koji je odigrao sva 82 meča. O kakvom se igraču radi dovoljno govori i nejgov nadimak “The Truth” koji mu je dao Shaquille ONealSigurno je da će i njegov dres sa brojem 34 jednog dana naći svoje mjesto pod svodovima dvorane u kojoj igra Boston.

Honorable mentions: Dave Cowens, Robert Parish, Sam Jones, Rajon Rondo, Kevin Garnett

Za kraj vam predstavljam lidere u pet statističkih kategorija.

imageedit_2_6831187874

Toronto Raptors

su jedna od najmlađih ekipa u ligi, osnovana 1995. godine, i jedina ekipa sa tla Kanade koja nastupa u najjačoj ligi na svijetu. Toronto je jedna od malobrojnih ekipa koje nemaju ni titulu prvaka, ni učešće u velikom finalu. Na listi su se našli uglavnom igrači koji su draftovani od strane Toronta, iz tog razloga, što vrlo mali broj kvalitetnih igrača odlučuje da pojača Toronto. Više je razloga za to, a jedan je svakako “neatraktivnost” samog grada u odnosu na ostale metropole.

Playmaker: Moram priznati da je velika dilema koga postaviti na ovu poziciju. Na kraju sam se ipak odlučio sa Damona Stoudamira. Iako se nepune tri sezone zadržao u ekipi, “Mighty Mouse” je ostavio neizbrisiv trag u Torontu. Damon je prvi igrač kojeg su Raptorsi ikada draftovali i može se reći da nisu pogriješili. Več u prvoj sezoni imao je prosjek od 19 poena i nešto preko devet asistencija. Proglašen je za najboljeg novajliju u ligi, i on je najniži igrač (178 cm) kojem je to uspjelo. Upravo je njegova “visina” jedan od razloga zašto je dobio nadimak Mighty Mouse, a drugi je što je imao tetovažu ovog “superheroja”. “Super Miš” je svoj boravak u Torontu završio sa prosjekom od 19,6 poena (treći prosjek u istoriji Toronta) i 8,8 asistencija (najbolji prosjek u istoriji Toronta) po meču. Jedini je igrač u istoriji ekipe koji je imao prosječnu minutažu preko 40 minuta, tačnije 41 minut. Trenutno je pomoćni trener na koledžu Arizona, na kojem je i studirao.

damon-stoudamire-was-taken-seventh-by-the-toronto-raptors

Bek: Vince Carter. Bez ikakve dileme najbolji i najatraktivniji igrač koji je ikada igrao u Torontu. Možda ga po kvalitetu nekada neko stigne, ali po atraktivnosti sam siguran da se takav još nije rodio. Draftovan je od strane Warriorsa kao peti pik na draftu 1998. godine, ali je odmah trejdovan u Toronto za Jamisona, koji je bio četvrti pik na istom draftu. U Kanadi je proveo sedam sezona i u tom periodu ostvario prosjek od 23,4 poena po meču (najbolji u istoriji ekipe), uz to je imao i 5,2 skoka. Ono na šta Vince nije mogao mnogo da utiče su saigrači koje je imao, a koji nisu bili baš sjajni, i to je dovelo do samo dva ulaska u doigravanje. Velika je šteta za sve prave ljubitelje košarke što “rođački” duo Carter – McGrady, nije duže ostao na okupu, jer je, zahvaljujući njima, Toronto došao do prve sezone (1999-2000) u kojoj je imao više pobjeda nego poraza (skor 47-35). U cijeloj karijeri, Vince je zabilježio osam nastupa na All Star mečevima, a 2000. godine je pobijedio na takmičenju u zakucavanjima. Trenutno nastupa za Memphis. Za slučaj da neko ne zna o kakvom se majstoru zakucavanja radi, pogledajte neka od tih zakucavanja.


Krilo: DeMar DeRozan je neko ko je predstavljen kao nasljednik Cartera. Draftovan je kao deveti pik na draftu 2009. godine. Do sada je zabilježio jedan nastup na All-star meču, i to 2014. godine. Njegovo vrijeme tek predstoji i vlasnici Toronta su odlučili da oko njega grade novi tim, i jasno je da će DeMar ostaviit još dublji trag u dresu Toronta. Učestovao je u takmičenju u zakucavanju 2010. godine, i poražen je u finalu od Robinsona. Trenutno je treći strijelac u istoriji kluba, kao i šesti skakač, a na listi najboljih “kradljivaca lopti” nalazi se na osmom mjestu. Takođe je bio član američke reprezentacije koja je na SP u Španiji osvojila zlatnu medalju.

Krilni centar: Četvrti pik na možda i najjačem draftu u istoriji, Chris Bosh, je, bez ikakve dileme, najbolja četvorka koja je u ovih dvadesetak godina nosila dres Toronta. Uz Cartera vjerovatno i najbolji igrač koji je nosio dres Toronta. Sa svega četiri godine je počeo da trenira osnove košarke, ali, i pored toga, Chris je u srednjoj školi trenirao i bejzbol, ali se ipak odlučio za košarku, po ugledu na svog uzora Kevina Garnetta. Proveo je sedam sezona u Kanadi, i u tom periodu bilježio prosječno 20,2 poena i 9,4 skoka po meču. Kao i Vince, i Bosh je napustio ekipu u potrazi za titulom i uspio je u toj svojoj ideji u dresu Heata. Do sada je zabilježio deset mečeva na All-star mečevima. Na koledžu je studirao grafički dizajn, i obećao je da će nakon završetka profesionalne karijere da završi to što je započeo. Nalazi se na vrhu liste kada su u pitanju najbolji strijelci u istoriji ekipe.

Centar: Na poziciji centra nalazi se Andrea Bargnani, prvi Evropljanin koji je izabran kao prvi pik na draftu, 2006. godine. Te sezone je proglašen za “Rising Star” Evrolige. U prvoj sezoni u NBA ligi, Andrea je izabran u najbolji tim novajlija. Andrea je atipični centar koji više voli da se ispucava za tri poena, nego da ima kontakt igru. Andrea je četvrti skakač i strijelac u istoriji ekipe, kao i peti po broju blokada. Njegov prosjek poena u Torontu za tih sedam sezona je 15,2. Trenutno igra za New York Knicks.

Vince Carter and Tracy McGrady 2000 All-Star Portrait

Honorable mentions: Jose Calderon, Tracy McGrady, Charles Oakley, Morris Peterson, Antonio Davis

imageedit_2_9046828877

New York Knicks

su jedna od naglamuroznijih ekipa u ligi. NY se muči sa rezultatima u poslednjih 15-ak godina. Od odlaska Ewinga, nikako da povrate staru slavu, a u tome im nije pomogao ni Carmelo Antony. I pored toga, oni uvijek privlače velika imena, jer je New York – New York. 🙂

Plejmejker: Dvostruki NBA šampion, Walt ”Clyde” Frazier, je najbolji plej u istoriji ekipe. Tačno jednu deceniju je proveo u dresu tima iz “Velike jabuke”, a prosječno je bilježio 19,3 poena po meču, kao i 6,3 asistencija i nešto preko šest skokova, što je izvrstan prosjek za igrača na njegovoj poziciji. Kao i većina igrača tog perioda, Walt je imao izvrsnu kontrolu lopte, ali pored toga je bio i sjajan defanzivac. Čak sedam puta je biran u najbolju defanzivnu petorku lige. Interesantno je da se u srednjoj školi prvo oprobao u američkom fudbalu i bejzbolu, ali na sreću se ipak odlučio za košarkašku karijeru. Nadimak Clyde je dobio je iz razloga što je nosio isti šešir kao i glumac Warren Beatty, koji je glumio Clydea Barrow, u filmu “Bonnie and Clyde”.

Walt Frazier with His Rolls Royce

Bek: Earl Monroe je, zajedno sa Frazierom, činio ubitačni duo na spoljnim pozicijama Knicksa. Još u srednjoj školi je dobio nadimak Thomas Edison, iz prostog razloga što je izvodio poteze koji do tada nisu viđeni. U NBA karijeri dobija nadimke “The Pearl” i “Black Jesus”. Ovaj poslednji nadimak je poslužio kao inspiracija za snimanje filma “He got game“* . Za osam godina provedenih u Knicksima, bilježio je prosječno 16,2 poena po meču. Knicksi su njegov dres sa brojem 15 povukli pod svodove najpoznatijeg sportskog objekta na svijetu, legendarnog Madison Square Gardena.

Krilo: Velika dilemu sam imao i ovjde, ali je ipak Bernard King dobio prednost u odnosu na Carmela. King je bio prava napast za protivničke odbrane. U četiri godine provedene u Knicksima, Bernard je prosječno bilježio 25,6 poena, uz izvanredan šut od 54,6%, a uz to je bilježio i preko pet skokova po meču. Dobio je i laskavo priznanje za najboljeg strijelca lige 1985. godine, sezone u kojoj je imao nestvaran prosjek od 32,9 poena po meču. Na obostranu žalost, sledeće sezone je doživio tešku povredu od koje nije uspio da se oporavi u cjelosti, i karijeru je nastavio u Washingtonu. U karijeri je zabilježio četiri nastupa na All-star mečevima, i dva puta je biran u prvu petorku lige.

Krilni centar: Cijelu karijeru Willis Reed je proveo u New Yorku, a za tih deset sezona uspio je da dođe do dvije titule, i oba puta je bio MVP finala. Zabilježio je i sedam nastupa na All-star mečevima. Reed je prvi igrač u istoriji koji je u istoj sezoni postao MVP regularne sezone, finala, kao i All star vikenda. Karijeru je završio sa double-double prosjekom od 18,7 poena i 12,8 skokova po meču. I njegov dres sa brojem 19 krasi svodove MSG.

Centar: Mnogi se slažu da su devedesete godine dvadesetog vijeka bile zlatne godine kada su u pitanju centri u NBA ligi. Jedan od najpoznatijih ljudi koji su rođeni na Jamajci, Patrick Ewing, je jedan od igrača koji su zaslužni za to. Patrick je takođe još jedna “žrtva” Michaela Jordana. U karijeri je vodio ekipu do dva finala lige, 1994. godine su izgubili od Houstona, a 1999. godine od Spursa. Za razliku od prethodnih igrača sa ove liste, Pat nije imao tako dobre saigrače, tako da je i to jedan od razloga zbog čega nema šampionski prsten. U gotovo svim statističkim kategorijama vezanim sa Knickse, njegovo ime se pojavljuje na vrhu. Karijeru u NYK  je završio sa prosjekom od 22,8 poena i 10,4 skoka po meču. Div sa Jamajke je zabilježio 11 nastupa na All-star mečevima, a jednom je biran u idealnu petorku lige.

Jordan-Ewing-e1369746847766Honorable mentions: Carmelo Antony, Dave DeBusschere, Harry Gallatin, Allan Houston

imageedit_2_9297147128

Narednog petka će se “na radaru” naći nove tri ekipe…

*U ovom ostvarenju koje je režirao Spike Lee, glavnu ulogu igra Ray Allen, međutim malo je poznato da je Kobe Bryant trebao da glumi u filmu. Naime sve je bilo dogovoreno između tada rukija Bryanta i poznatog režisera. Međutim, nakon očajnih partija u tom doigravanju, pogotovo protiv ekipe Jazz, Bryant se zahvalio režiseru i rekao mu da preko ljeta mora da radi na sebi i da ne može provesti taj period na snimanju filma. U toj seriji od 5 mečeva, Kobe je iz igre šutirao jedva preko 30%, a za tri poena je šutirao 21%.

Author: Marko Tufegdzic

Vjeciti student Ekonomije. Privređuje već godinama. Ljubitelj svega slatkog. Voli i bodri "samo jedan Klub na svetu celom".

Share This Post On

Vaše mišljenje: