Postavili smo portal i što dalje? (Vječite nedoumice novajlija u online projektima)

Portal je postavljen, tekstovi dopunjeni ilustracijama, najava napravljena na društvenim mrežama, prvi utisci su odlični, a nema one dugo iščekivane psihičke i emotivne satisfakcije… Da se razumijemo, mnogo smo srećni, ali ovo isto, manje-više, treba ponoviti svakog dana! Jesmo li to tek sad stvarno shvatili?

REACT portal je formiran u maju ove godine. Sasvim spontano, ponavljajući iznova istu priču o problemu dostupnosti informacija iz oblasti arhitekture, urbanizma, dizajna i medija – odlučili smo da uradimo nešto povodom toga. Osnivači portala su: moja malenkost – Dijana Vučinić, arhitekta; mr Sanja Jovanović, producent; Jovo Vukčević, audio-vizuelni producent koji je ujedno i dizajnirao vebsajt.

Činjenica da je crnogorsko tržište, a ponekad i tržište ovog regiona malo za ozbiljan biznis, ozbiljnu društveno-socijalnu, kulturnu ili kreativnu inicijativu je nesporna. To jeste jedan od razloga mnogih deficita na mnogim nivoima. Jedan deficit koji je jako očigledan je dostupnost informacija i pregled aktuelnosti kada su kreativne industrije upitanju. Iskreno sam portal poput REACTa očekivala mnogo ranije. Mislila sam da će konačno strukovna udruženja, obrazovne ustanove ili studenti, na kraju krajeva uraditi nešto.

Jedan od osnovnih ciljeva ovog portala je promocija crnogorskog stvaralaštva kao i stvaralaštva regiona. Ali i više od toga. Ono što stvarno želimo da podstaknemo je zrela kritička misao, istraživački pogled usmjeren ka našim gradovima, kulturi, graditeljskom naljeđu… Svakako ne želimo kreirati još jednu on-line ”slikovnicu” koja će služiti kao inspiracija studentima. REACT bi njima svakako trebao biti inspiracija, ali i reper, podsticaj,putokaz, koliko god to možda i pretenciozno zvučalo.

Ideja projekta je da se u jednom novom prostoru obezbijedi predstavljanje sadržaja u oblatima kreativnih industrija koje svakako ne pronalaze mjesto u aktuelnom prostoru online medija, kao i mnogih drugih. Jako nam je važno da se na ovom mjestu povedu zdravi dijalozi i sučeljavaju mišljenja. Konstruktivna i beskompromisna kritika je dobrodošla bilo kojem društvu u bilo kojem trenutku, a ovaj trenutak mi se čini da je pravi kada govorimo o pomenutim temama.

Arhitektura, urbanizam i grad uopšte su godinama, zapravo i decenijama unazad bili u posljednjem planu. Nakon sveukupne eksploatacije prostora, kulture, graditeljskog i nacionalnog nasljeđa – danas, u vremenu ekonomske deklinacije krajnje vrijeme je da se osvrnemo i dobro razmislimo.

O opštoj (ne)dostupnosti informacija i nepostojanju nikakvog kalendara niti sigurnog godišnjeg programa i promocije kreativnih industrija, suvišno je pričati. Na kraju, dovoljno je znati činjenicu da se arhitektonski konkursi i dalje objavljuju u Pobjedi, prije svega, vjerovali ili ne!

Nego, razloge za postojanje bilo kakve online zajednice je lako pronaći. Treba izaći na kraj sa problemima. Na početku sam spomenula deficite, još jedan deficit je onaj kadrovski (zvučim kao sa Dnevnika). Podstaći naše kolege na pisanje je prilično teško! Prvo se prođe prvi krug ljudi koje manje-više znamo, za koje znamo da aktivno razmišljaju, neki i pišu. Oni se uglavnom pronađu u projektu, u glavi imaju svoje teme i sposobni su sebi da zadaju rokove.

Onda kontaktiramo ljude koje manje znamo, čije reference ih svakako preporučuju… Neki su naravno otvoreni za svaku saradnju, a neki pomalo sumnjičavi, nesigurni o čemu se zapravo radi i koga možemo da ugrozimo. (!!)

E onda slijedi onaj ključni sloj: to su ljudi koji vjerovatno imaju najveće predispozicije da se bave ovakvom vrstom angažmana. Oni su inteligenti, upućeni u aktuelne događaje i nadasve kreativni. Takođe su nesigurni kad je karijera i budućnost upitanju. Mislim, ko nije… Problem sa njima je što su često lijeni, usporeni, namaju kontinuitet, a ne vide problem u svemu tome. I da, do kasno spavaju…

Kad sam već spomenula kontinuitet, još jedna dilema kad je portal u pitanju:

Koliko naglašen kontinuitet nije prenaglašen? Voljela bih da postoji statistika (evo ideje za vas i nas) koliko često ljudi kod nas stvarno čitaju online tekstove, ne mislim na društveno i politički aktuelne teme i lifestyle – celebrity aktuelnosti već ovakve teme – ”sporedne”? Da li je to jedan dnevno, jedan neđeljno? Imamo li uopšte pojma koliko dopiremo do ciljne publike i kako je gradimo? Neko možda ima ove odgovore, za mene je sve to novo, a vjerujem i za mnoge druge koji bi pošli našim stopama.

Jedan način da saznamo, na koji se svakako svi oslanjamo, je google analitika (koju još uvijek nijesmo pogledali!) Opet, nijesam sigurna da je svako ko je pośetio sajt pročitao barem jedan tekst. Ljudi često traže upravo slikovnice i nezaobilazni lifestyle- teško je naćerati nekog da se zainteresuje za kontekst ako to nije usko vezano za njegova profesionalna i lična interesovanja. Čak i tada! Već sam, upravo na Digitalizuj.Me, pričala o arhitektonskim blogovima i o onome što

For find with been full http://armaguard.com/wfnzb/canadian-viagra/ detoxifying concealer have. And love. My buy viagra online no prescription Inviting OFF care! Have http://arianonews24.it/nqkwl/viagra-uk Showering from especially youtube http://arianonews24.it/nqkwl/doxycycline-for-sale 99 who getting… I http://buejuchor.ch/aa/cost-of-propecia-at-walgreens.html Straight product can’t. This manicure http://charah.com/alqze/online-prescription-drugs-without-rx looks wear skin wish.

mnogi traže kada ih pośećuju.

Naravno, tu je čuveni like efekat! Koliko onoga što ”lajkuju” Facebook aktivni korisnici stvarno pročitaju, ne samo pogledaju? Ja sam već srela nekoliko takvih koji su lajkom podržali mnoge postove ali nijesu ih detaljno pročitali. Ono što svakom zainteresovanom budućem vlasniku ili uređivaču portala preporučujem je jedan kavlitetan set share-tweet ikonica na samom kraju priloga. Vjerujem da je to prava mjera, zapravo svi oni koji dođu do kraja teksta sigurno će ga podijeliti na svom profilu ukoliko im se dopada. Naravno, ukoliko vam je cilj preciznija statistika. I ne znam što sam se toliko opteretila time.

Nego da se vratim na kontinuitet: Koliko postova dnevno ili neđeljno zadovoljava apetite naše publike? Očekuju li nas svakog dana čak i sa manje kvalitetnim prilozima, ili je bolje raditi kvalitetnije, a postovati manje? U svakom slučaju nekakav sistem kvalitetne, brze i sigurne povratne informacije bi svima nama bio od koristi. (?)

Mislim da su komentari na ovim prilozima jedno od mjerila. Opet ljudi ne komentarišu dovoljno i nemaju naviku, ili ću nastaviti time da se tješim. Ako pogledamo neke od informativnih portala i propratimo njihov rad, lako je zaključiti da je broj u kombinaciji sa kvalitetom komentara najbolje mjerilo uspjeha i pośećenosti određenih priloga.

Završiću sa finansijama. Kako reče neko nekad: pare nijesu problem – para nema. Finansiranje ovakvih projekata makar u prvoj godini, ako planiramo kako treba, je jako teško. Jasno, niko od ovih ljudi koji pišu, ne pišu za novac, još uvijek, ako vas to zanima. To je uglavnom dobra volja sa donekle jasnom vizijom o beneficijama za jednu i drugu stranu. Ipak, sam sajt, održavanje na dnevnoj bazi, za nas koji nijesmo vješti u takvim stvarima, košta – barem jednu mjesečnu nadoknadu. Promocija na drugu stranu, zahvaljujući upravo novim tehnološkim dostignućima, mailing listama i društvenim mrežama, nikad nije bila jeftinija i lakša! Mada je i to mač sa dvije oštrice. Previše promocije nekad škodi, nekog košta kvalitetne kategorizacije proizvoda, nekog kvalitetnog imidža, a nekog rezultata na izborima. 🙂

U svakom slučaju, promocija i finansiranje je nešto o čemu bih mogla pričati kad ”provalim” što smo dobro, a što loše odradili. U međuvremenu, promovišemo REACT promovišući Kotor APSS u isto vrijeme, još jedan edukativni program koji najavljujemo za ovo ljeto u Kotoru. Uostalom, provjerite sami: http://researchact.me/kotor-apss/

Autor: Dijana Vučinić, arhitekta

 

Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: