Posted By Sanja Gardašević on Jul 28, 2020 | 1 comment

Koliko puta ti se desilo da posjetiš neku web stranicu, da bi te pratili oglasi sa te stranice danima nakon, gdje god da se nalaziš na internetu?

Da li ti se ikada desilo da pomisliš kako te tvoj telefon sigurno prisluškuje – jer kako bi inače znao da baš sada razmišljaš o kupovini najnovije Play Station konzole?

Ukoliko je tvoj odgovor na makar jedno od ovih pitanja potvrdan – nastavi da čitaš. U sljedećim redovima ću nastojati da ti približim industriju online oglašavanja kao jednu od najvećih sila koje utiču na postojanje interneta ovakvog kakvog ga znamo.

“Ako ne plaćaš proizvod, ti si proizvod”

Društvene mreže nam pomažu da prevaziđemo geografske i prostorne barijere – da ostanemo u kontaktu sa prijateljima i porodicom gdje god se nalazili, da budemo u toku sa dešavanjima širom svijeta, i da malo lakše podnesemo ograničenja kretanja i neizvjesnost sa kojom se danas suočavamo.

Iz dana u dan, preko 2,6 milijardi korisnika Facebooka, i dalje najpopularnije društvene mreže na svijetu, koristi ovu platformu da podijeli dijelić svog svijeta sa drugima i dođe do informacija koje su im potrebne. Ukoliko uzmemo u ozbir da na svijetu ima 7,8 milijardi stanovnika, to je 30% populacije svijeta. Pri tome, ovdje uopšte ne ubrajam broj korisnika Instagrama i WhatsAppa, kao aplikacija koje zasigurno koristiš, a koje su u vlasništvu Facebooka.

Ovolikoj popularnosti društvenih mreža je doprinio veliki broj faktora, ali je možda jedan od najbitnijih da su “besplatne” za korisnike – da ih svako može preuzeti i napraviti svoj profil. Međutim, moramo biti svjesni da sistem koji opslužuje skoro 3 milijarde korisnika sa sobom nosi velike troškove i zahtijeva velika ulaganja da bi nastavio da funkcioniše. Facebook, Instagram i ostale društvene mreže, najvećim dijelom posluju na osnovu prihoda od kompanija koje se oglašavaju na ovim online platformama.

Izvor: https://fourweekmba.com/how-does-facebook-make-money/

Drugim riječima, društvene mreže jesu besplatne u smislu da ne moraš da platiš novcem za njihovo korišćenje, ali posjedovanjem profila na Facebooku postoješ dio platforme koja od kompanija nasplaćuje pristup tebi. Na neki način, time proizvod postaješ upravo ti.

Svaka tvoja aktivnost na Instagramu – nalozi koje pratiš, video snimci koje gledaš, pojmovi koje pretražuješ, baš svaki klik – pomaže sistemu da te bolje upozna i da upotpuni tvoj “korisnički profil”. Kao rezultat toga, na svom Instagram feedu vidiš postove ljudi i kompanija koje te zaista interesuju – sadržaj koji ti platforma plasira je personalizovan, prilagođen tebi, i navodi te da scrollaš još malo… i još samo malo. Isti podaci se koriste i za plasiranje oglasa. Naime, što Instagram bolje poznaje svoje korisnike, to algoritam može bolje pomoći oglašivačima da svoje proizvode predstave upravo ljudima za koje postoji veća vjerovatnoća da će im se svidjeti i da će ih kupiti. Ujedno, ovo im omogućava da svoje oglase učine ličnijim na način da će različitim ljudima, sa različitim interesovanjima, prikazati različite poruke, što za kompaniju ima veliku vrijednost.

Pitanja koja smo postavili na početku govore o tome koliko su ove platforme postale dobre u prepoznavanju onoga što nam se sviđa i šta je to što u ovom trenutku tražimo.

Izvor: https://business.instagram.com/advertising/

Kao što možeš vidjeti na slici iznad, ovo su neki od načina i podešavanja koje kompanije mogu odabrati prilikom odabira kojoj publici će biti prikazan njihov oglas. Ovdje je bitno napomenuti da kompanija nema pristup pojedinačnim podacima korisnika platforme. Umjesto toga, Instagram služi kao svojevrsni posrednik između oglašivača i korisnika.

Na primjer, kao kompanija koja prodaje najnoviji model patika za trčanje, razmisliću ko je obično publika koja nosi takve patike a onda ću pokušati da nađem tu publiku na Instagramu. Osim lokacije (Crna Gora), demografskih podataka (recimo muškarci i žene od 25 do 45 godina), pokušaću da dodatno suzim svoju publiku tako što ću da tražim ljude koji se inače bave ili su zainteresovani za trčanje i učešće na maratonima, i koji će vrlo vjerovatno biti zainteresovani za proizvod koji nudim. Ukoliko zaista unesem sve te podatke u Facebookovu platformu za oglašavanje, koja služi i za Instagram, vidim da u Crnoj Gori ima oko 35,000 takvih ljudi i moj oglas će biti prikazan baš njima.

I to je dobitna kombinacija – kompanija uspije da proda svoje proizvode i održi se u životu, a maratonci dobiju najnoviju, još udobniju, sportsku opremu.

A šta je sa onom majicom koja me prati svuda po internetu, pitaš se?

Kao veliki ljubitelj online kupovine, pogotovo kada se radi o proizvodima koje ne možemo naći u Crnoj Gori, često se desi da proizvod koji gledam na nekom sajtu, kasnije nastavi da me “prati” gdje god se kretala i mami da je ipak uzmem za sebe. Jer – ja baš zaslužujem tu haljinicu, zar ne?

Ovo  zove “retargeting” i odnosi se na proces u kojem korisnicima koji su već došli na vaš veb sajt i iskazali interes za neki vaš proizovod ili uslugu, targetirate posebnim oglasima koji imaju za cilj da korisnika vrate na sajt i navedu ga da završi kupovinu.

Izvor: https://marketingland.com/every-marketer-leverage-retargeting-96352

Kompanija ne prati tebe lično, niti zaista zna šta radiš i gdje se nalaziš u trenutku u kojem ti prikazuje svoj oglas. Naime, proces funkcioniše tako što kompanija postavi poseban dio koda na svoj sajt. Svaki put kada posjetiš njen sajt, ili posebnu stranu sajta, taj kod automatski aktivira anonimni “kolačić” u tvom pretraživaču koji bilježi određenu informaciju, koja ne podrazumijeva lične podatke i ne indentifikuje tebe lično, ali koja omogućava platformama za oglašavanje (kao što su društvene mreže ali i Google Ads) da znaju koji oglas treba da ti plasiraju.

Sa strane marketinga, ovaj način oglašavanja je izuzetno efikasan jer se kompanija obraća korisnicima koji su upoznati sa onim što nudi, i nekada je potrebno da nas neko samo malo “pogura” kako bismo obavili kupovinu. Ujedno, ovo je razlog zašto sada često kada postjećujemo sajtove vidimo obavještenje o kolačićima. Sljedeći put kada ti se otvori obavještenje tog tipa, pročitaj da vidiš o čemu se radi.

Zašto je bitno da sve ovo znaš?

Prije svega, ako želiš da budeš digitalni građanin, izuzetno je značajno da znaš kako digitalni svijet funkcioniše. Bitno je da znaš koliko podataka različiti internet servisi imaju o tebi i na koji način se koriste. Za početak, ukoliko koristiš bilo koji od Google alata – Gmail, YouTube i slično, preporučujem ti da u podešavanjima svog profile pogledaš šta to Google zna o tebi na osnovu čega ti plasira oglase koje vidis. Ukoliko želiš, možeš i da deaktiviraš neke opcije praćenja. Na isti način možeš da provjeriš i kako te Facebook vidi (idi na Podešavanja pa na Oglase), i preuzmeš kontrolu nad tvojim podacima koje prati, obrađuje i čuva.

Sa druge strane, korisnički profili koje servisi koje svakodnevno koristimo kreiraju o nama znaju biti toliko usavršeni da sa velikom tačnošću mogu da predvide šta je to što nas interesuje. Naime, ne radi se o tome da negdje u Kaliforniji u nekom malom zamračenom sobičku sjedi osoba koja se bavi internet tehnologijama i proučava naše podatke. Ne. To sve radi kompjuter koji se bavi obradom velikom broja podataka u isto vrijemena i poređenjem našeg ponašanja na interenetu sa ostalim korisnicima izvodi određene zaključke. Zaključke koji nekada mogu i da nas iznenade, jer ukazuju na to koliko nas je “neko” dobro razumio.

Postoji veliki broj prednosti ovakvog razvoja tehnologije. Na primjer, apsolutno mi je ok da Amazon analizira moje navike čitanja knjiga ako to znači da će da mi svaki put daju dobru preporuku za čitanje ili me obavjesti kada izađe najnovija knjiga moje omiljene autorke. Isto je slučaj i sa preporukama sa Asosa koje mi pogode čak i preporučenu veličinu odjeće, ili Netflixom koji mi trenutno pomaže da obnovim znanje španskog jezika na najzabavniji mogući način. Međutim, svo to vrijeme se trudim da budem svjesna šta se dešava sa mojim podacima, kako bih mogla da reagujem kada meni to više ne bude ok.

Postoji mnogo prednosti ovakvih sistema, kao i veliki broj nedostataka. Slučajevi u kojima baze podataka bivaju napadnute i podijeljene bez dozvole, ili u kojima podaci bivaju zloupotrebljeni i iskorišteni za manipulisanjem javnim mijenjem kao što je to bilo u slučaju Cambridge Analitike.

Korisnički podaci su valuta interneta i ono što podstiče cio sistem. Njihova vrijednost je ogromna, te je vrijeme i da mi kao korisnici, a pogotovo oni koji će svojim odrastanjem tek uticati na to kako internet funkcioniše, budu svjesni toga.

Ova publikacija je nastala okviru projekta „Bezbjednost na internetu u doba COVID–19 pandemije“, koji realizuje Digitalizuj.Me, uz podršku UNICEF-a i Telenora. Imajući u vidu da se sve više društvenih aktivnosti seli u onlajn okruženje, projekat ima za cilj da, kroz niz edukativnih programa i sadržaja, podigne svijest o rizicima na internetu i pruži adolescentima znanja i vještine neophodne za sigurno korišćenje tehnologije.