Kada imate predavanje sa nazivom “There and Back Again”, već vam je jasno da ono mora biti sjajno, i tako je i bilo. Mi vam prenosimo najznačajnija saznanja sa predavanja a i poneku anegdotu zbog koje je sala odzvanjala smijehom.
Prošlu srijedu je obilježio 38. Digitalizuj.me događaj, organizovan u saradnji sa Nikšićkim pivom, na kojem je gostovao Andrija Vučinić, Automatticov Code Mangler. Andrija je bio pozvan kao jedini čovjek sa zapadnog Balkana koji radi u Automatticu, kompaniji čija je tržišna vrednost procijenjena na više od 1,6 milijardi dolara i tvorcu servisa kao što su WordPress.com, Jetpack i Gravatar. Prije nego što objasnimo naziv predavanja i šta uopšte titula “Code Mangler” znači, da se vratimo na početak priče…
A kažu da igrice kvare decu…
Sve je počelo prije više od dvije decenije kada se Andrija prvi put susreo sa računarom svog oca. Tada nepoznata i čudesna naprava je kod njega probudila veliko interesovanje, pogotovo kada je shvatio da se na njoj mogu igrati igrice. Ta ljubav je dovela do neki loših (kao što je brisanje očevog projekta od 300 strana jer računar nije imao dovoljno memorije za instalaciju igrice) i dobrih (učenje engleskog jezika i sklapanje prijateljstava koje će ga pratiti cijeli život) momenata i pratila ga je sve do fakulteta.
Gradivo srednje škole nikako nije moglo da se uporedi sa igricama po zanimljivosti, pa je zbog velikog broja izostanaka izbačen iz podgoričke gimnazije. Srećom, uz veliku pomoć i podršku porodice, biva prebačen u gimnaziju u Tuzima gdje se pronalazi i sklapa vrijedna prijateljstva. Cijelog perioda se prisjeća sa osmijehom i kaže kako je pola sata vožnje autobusom od i do škole jedan od najljepših perioda u njegovom životu. Iako u Tuzima upoznaje profesoricu srpskog jezika i književnosti, koja je bila “sjajan tip”, Andrija se ipak, malo zbog igrica, a malo i zbog društva, odlučuje za Prirodno-matematički fakultet. Međutim, kao što to obično biva, studenti koji upišu PMF da bi naučili kako da prave igrice se vrlo brzo razočaraju. Srećom, Andrija je na fakultetu otkrio svoju novu ljubav, kojom ima sreće da danas zarađuje za život, a to je programiranje (pssst, ako vas zanima kako to izgleda kad pet godina igrate igrice sa osobom koja vam je kasnije professor, poslušajte razgovor sa Andrijom ovdje)!
Rad je stvorio čovjeka … pogotovo tinejdžera
Za osobu koja za sebe ne smatra da radi puno, Andrija je počeo da radi “full-time” prilično rano i to u drugom razredu srednje škole (jer nikad dosta para za igrice) u televiziji Montena kod svog oca. Radeći u Monteni, imao je priliku da nauči dosta o dizajnu i montaži, ipak, najveća lekcija mu je bila to što je naučio “kako da komunicira s ljudima i funkcioniše u okruženju koje i nije uvijek najsrećnije da vam pomogne”, kako ostati smiren i staložen u svakoj situaciji, i da je najbitnije da imate svoj posao kojim volite da se bavite, te da ne obraćate puno pažnje na okolinu.
Prvi posao u struci je došao sedam godina kasnije kroz pripravnički u kompaniji Logate, crnogorskoj kompaniji koja se bavi izradom softverskih rešenja i kompaniju koju preporučuje svim pripravnicima. Nakon nekoliko godina u kompaniji, nezadovoljan oganizacijom i politikom nagrađivanja, Andrija napušta Logate zbog jedne “vrhunske softverske firme” – Osnovne škole “Sutjeska”. Nakon devet mjeseci rada u školi, uključujući tri mjeseca raspusta, zaključio je da profesori zaslužuju beneficirani radni staž i da on definitno ne spada u njihove redove. Doduše, činjenica da su ga odabrali da vodi razred na ekskurziju je vjerovatno dosta ubrzao odluku da napusti profesorsku profesiju. Brzinski smišlja plan odlaska – obučava, čitaj: podvaljuje drugu, i bježi iz “ukalupljenog” školstva.
Rad iz pidžame (ukoliko nosite pidžamu)
A onda dobija ponudu za posao od kuće od jednog od profesora sa fakulteta koja je glasila: “Pošto svi dobri programeri koje znam neće ovo da rade, da li bi ti da probaš?”. Posao je bio u kompaniji SugarCRM, drugom najvećem prodavcu CRM softvera, što je bio prvi posao od kuće koji je Andrija radio, kao i “najljepša promjena u njegovom životu”. Ono što je Andrija tu naučio jeste kako da se nosi sa negativnim feedbackom, nešto za šta smatra da ljudima sa naših prostora predstavlja najveću prepreku za dalji napredak.
Kao pozitivne stvari rada od kuće navodi to što sami organizujete svoje vrijeme, i što tako za četiri ili pet sati možete da budete produktivniji nego ostali smrtnici koji rade osam sati dnevno. 🙂 Sa druge strane, negativne strane su te što nikad ne znate radite li dovoljno, jer linije koda nisu neko mjerilo, broj featurea nije mjera, i jako je teško da dođete do toga da sami sa sobom budete zadovoljni koliko radite.
Kao osoba koja inače “stvarno ne radi puno”, Andrija paralelno sa Sugarom radi još dva posla – content management za prvi muslimanski univerzitet u Americi, Zaytuna College, i intregraciju Sugar CRM-a za CampEasy, američki startup koji vam pomaže da odaberete što bolji ljetnji kamp za klince. A koliko Andriju stvarno ne drži mjesto, govori i činjenica da je u to vrijeme pokrenuo i svoj prvi startup, Flavorspace, u kojem još uvijek ima akcije, ali se više njima aktivno ne bavi, i zbog kog se preselio u Amsterdam na mjesec dana.
Sveti Gral – Automattic
Razlog zašto Automattic ima “užasno” malu stopu obrta radnika (u poslednjih 10 godina, kompaniju je napustilo samo 40 ljudi, a trenutno ima 400 zaposlenih) jeste to što je Matt Mullenweg, osnivač Automattica, taj koji pregleda svaku primljenu prijavu za posao, na osnovu koje pravi inicijalnu selekciju, te obavlja poslednji intervju sa kandidatom. Opet se i taj poslednji intervju (opet preko chata, ništa video call) zasniva na tome ko ste, šta radite, kakav ste lik, koje su vaše vrijednosti, s kojim problemima se suočavate u životu, a ne o vašim inženjerskim sposobnostima.
Ideja o radu u Automatticu se kuvala dosta dugo i nakon tri godine rada u Sugaru i osjećaja da je počeo da stagnira u poslu, odlučio je da proba i da se prijavi. Naime, osim što je uspješna, Automattic je jedna od rijetkih u potpunosti “remote” kompanija, koju čine zaposleni koji rade isključivo od kuće i u kojoj svi imaju isti status. Međutim, kako u naredna tri mjeseca nije dobio odgovor na e-mail, Andrija odlučuje da produži ugovor sa Sugarom, da bi odgovor ipak stigao, ali nakon skoro šest mjeseci.
Ono što je uslijedilo je serija intervjua (u trajanju od najmanje tri sata), koji se sprovode isključivo preko Skypea ili Slacka i fokusiraju se ne toliko na progamersko umijeće koliko na procjenu ličnosti, soft skills i probni rad. Probni rad je predstavljao rad na samostalnom projektu za koji dobijete minimalna uputstva i od vas se očekuje da ga sprovedete od početka do kraja. Na taj način vam se omogućava da u potpunosti pokažete šta znate, i ukoliko prođete, slijedi poslednji korak, takozvani “Matt chat”.
Na kraju, Andrija savladava i ovu prepreku i dobija poziciju “Code Wranglera”. Kako je Automattic jedna od onih kul kompanija koja vam dozvoljava da sami odaberete svoju titulu, Andrija je za sebe odabrao “Code Mangler“, kao nešto što je vezano za zvanični naziv pozicije, a opet ukazuje na to da je njegov posao da rastavlja, sastavlja i čini kod boljim.
E sada, ako ste očekivali da je raditi u Automatticu fenomenalno, Andrija kaže da je u stvarnosti sve 100 puta bolje. Pored činjenice da je kompanija transparentna i da možete da dobijete sve informacije o njenom poslovanju, kompanija refundira apsolutno sve, od Gospodara Prstenova do igrica, sve što vam može pomoći da se razvijate i svoj posao radite bolje. Pored toga, imate zagarantovana tri puta godišnje putovanje na kome se nalazite sa svojim timom ili sa cijelom kompanijom na Grand Meetupu. Takođe, kompanija ima svoj blog gdje zaposleni dijele svoja mišljenja i o radu kompanije, ali i o zdravoj ishrani i RPG igrama, tako da unutar same kompanije možete da čitate i saznate o svemu.
Šta smo naučili iz svega ovoga?
Ukoliko to niste primijetili, postoji nekoliko tema koje se prožimaju kroz cijelu ovu priču, a to su: rad, samoinicijativa i spremnost na preuzimanje rizika. Andrija uvijek umanjuje značaj svojih uspeha i za sebe voli da kaže da je “samo još jedan softver inženjer”. Međutim, on je, ipak, po nekim stvarima poseban – više od polovinu svoje karijere radi za neke od najvećih svjetskih IT kompanija, iako mu je “kancelarija” stalno bila u Podgorici. I kako je publika primijetila, “napustio je siguran posao od osam sati da bi radio 12.”
Do toga je došao tako što je stalno tražio nove prilike… Nije se zadovoljavao postojećom situacijom, iako je bilo slučajeva kada mu je okolina iz najbolje namjere savjetovala da ne napušta sigurnost stalnog posla, već je preuzimao rizik zarad nečeg u šta vjeruje. Nije ga bilo strah da proba, niti da ne uspije a, ako ga je bilo strah, onda nije dozvoljavao da ga to zaustavi.
Ovdje se vraćamo i na naslov predavanja. Naime, “There and Back Again” predstavlja put nekoga ko je žarko želio da ode iz Crne Gore, smatrajući da samo “vani” može da ostvari svoje ciljeve, do trenutka kada shvata da sve to može da ima i kod kuće. Njegova priča nas podsjeća da smo sami krojači svoje sudbine i da se uz puno rada i malo sreće dobro može živjeti i u Crnoj Gori.
Poruka koju ima za ljude koje žele da budu programeri jeste da stalno uče, da traže prilike koje će ih tjerati da idu naprijed i da se ne ustručavaju da probaju.
I, kao što je obećao, Andrija nam je poslao nekoliko korisnih linkova za one koji žele da se oprobaju u radu od kuće:
Naravno, nikada blog post ne može da bude toliko dobar kao predavanje, tako da ako vas zanima nešto više o ovome ili želite da saznate kako da oborite TechCrunch, CNN, ili sve moguće WP.com sajtove, pogledajte video ispod. 🙂
