Nakon priče o nastanku tabletop Role Playing Games (RPG), kao i putu koje su RPG igre (i igrači) prošli do danas, na red dolazi i naša, domaća priča.
Priča počinje sada već daleke 1991. godine, kada startuje i RPG priča u Crnoj Gori (vidi disclaimer na kraju teksta). Par zaljubljenika u sve što ima veze sa naučnom fantastikom, epskom fantastikom, stripovima i sl., Ivan Vukčević i Janko Radusinović, nabavljaju set pravila za nešto što se zove MERP (Middle-Earth Role Playing game) – u vrijeme bez interneta i kada nije bilo moguće naručivati stvari iz inostranstva, ovo je bio popriličan podvig. Među svojim društvom biraju najveće zaljubljenike u epsku fantastiku (i Tolkina prije svega), i okupljaju grupu koja će odigrati pravu RPG kampanju. Svi su bili studenti u to vrijeme, što je manje-više bilo uobičajeno za sve RPG početke u svijetu. Počelo se iz čiste znatiželje, a poslije prvih nekoliko sesija svi su se zarazili do te mjere da je jedino važno pitanje postalo – a kad ćemo ponovo? Ivan i dalje čuva neke od papira iz tih prvih partija – vodimo računa o istoriji.
Stari dobri MERP
Moj početak je došao malo kasnije. Tokom 1993. godine, u želji da malo prošire broj igrača, Janko je poslao poziv da se oformi nova grupa. Pošto, kao što sam već napisao, internet još uvijek nije bio aktuelan, komunikacija se odvijala preko čuvenog podgoričkog Nucleus BBS (za mlađe čitaoce evo objašnjenje šta je BBS). U drugu grupu sam upao i ja (tada u osmom razredu osnovne škole) i, vjerovali ili ne, moj brat Vanja (neka ostane zabilježeno – Vanja ima jednogodišnji staž RPG igrača 🙂 ). Godinu kasnije, jedan broj igrača iz originalne grupe je prestao da igra, naša „nova“ grupa se takođe smanjila, i na kraju smo odlučili da ih spojimo u jednu. Jezgro koje je tada stvoreno je manje-više ostalo na okupu do danas, uz jedno veće „pojačanje“ mladim snagama prije nekih 10 godina. Naravno, broj igrača koji je „prodefilovao“ kroz naše partije je bio mnogo veći, ali se prosto nisu zadržali – nekima sve to nije bilo zanimljivo, neki nisu mogli da se uklope u grupu, nekima je oduzimalo previše vremena, a najčešće bi se ispriječio život – studije u inostranstvu, novi posao, porodica…
Pitanje koje najčešće dobijam je – kako je moguće da nakon toliko godina još uvijek igrate? (može se prevesti i u „kako vam ne dosadi?“) Kao prvo, suština igre je u društvu sa kojim ste. Ukoliko uživate u RPG, dosadiće vam onog trenutka kada vam dosade ljudi sa kojima igrate – a tada ćete samo promijeniti grupu. Ja sam imao tu sreću da sam u startu upoznao sjajne ljude, koji mi još uvijek nisu dosadili (Ivan je, 13 godina nakon što smo se prvi put upoznali, postao i moj vjenčani kum). Drugo – naše sesije se ne sastoje samo od igranja RPG – ukoliko napravimo dužu pauzu, u prvoj narednoj sesiji obično 90% vremena provedemo pričajući. Kao što je većini ljudi interesantno da sa društvom izađu u kafić, odu na večeru ili pođu na more za vikend, tako je nama interesantno da igramo RPG – radimo sve što i vi (piće, hrana, razgovori…), ali još uz to ubijamo zmajeve i osvajamo zamkove. (mada smo u jednoj partiji spašavali zmaja od princeze – nezgodne su te princeze ponekad… 🙂 )
Hrana, piće i ljuti protivnici – sve što je potrebno za dobru zabavu! 🙂
Stepen u kom ljudi sa strane mogu sve ovo da prihvate se poprilično promijenio tokom prethodnih 20 godina. I mi smo morali da prođemo neki svoj put, slično onome što sam opisivao u drugom dijelu ove RPG sage. U početku su nas manje-više svi gledali kao čudake, nazivali sektom (nadimak koji smo djelimično usvojili) i sl. Da citiram suprugu jednog od igrača: „Kada me neko pita gdje on ide vikendom, kažem da ide u kafanu sa društvom da pije i karta. Em ne moram da objašnjavam, em će lakše prihvatiti tu priču nego da im objasnim šta stvarno radi.“ 🙂 Stvari su se vremenom dosta promijenile – rast popularnosti igara, stripova, knjiga i filmova sa sličnom tematikom je doprinio da ljudi lakše razumiju neke stvari, pa ih čak i zainteresuju. Uostalom, i ova RPG saga je dokaz za to – kada sam prije nekih 10-ak godina napisao tekst na sličnu temu, većina ljudi ga ili nije pročitala ili me je „častila“ sa komentarima koji nisu za objavljivanje. 🙂 Ova RPG saga je imala vrlo pozitivan odjek, veliki broj ljudi se odmah interesovao „A kada će sljedeći dio?“, čak je čitava priča došla i do televizije – i kada se vratim sa godišnjeg odmora slijedi TV gostovanje.
Sljedeće često pitanje je „A ko su ti ljudi koji igraju sa tobom?“ Tu se vraćamo na onu priču o čudacima, odnosno kakav to čovjek treba da bude vanzemaljac (ili probisvijet, zavisi od aspekta) da bi uopšte trošio pola svog života na ovakve stvari. Pa, ako uzmemo presjek igrača u posljednjih 10-ak godina to izgleda ovako – jedan doktor nauka iz oblasti matematike, četiri magistra – sa likovne akademije, matematike, elektrotehnike i ekonomije, dva softver-inženjera i jedan elektro-inženjer. Prema trenutnim poslovima imamo tri predavača na različitim fakultetima, jednu osobu u ambasadi, jednog tattoo majstora/menadžera, još jednog predavača/zvaničnog fotografa Reutersa i jednog bivšeg zaposlenog Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore 🙂 (sada u privatnoj kompaniji). I svako od nas pojedinačno će vam reći da je RPG bio, a i dalje je, veoma značajan dio naših života i da nam je pomogao da napredujemo u svojim profesijama.
Visokoobrazovani profesionalci obavljaju poslove od nacionalnog značaja.
I umalo da zaboravim vrlo popularno pitanje – „A tamo ste svi muški, je l’ da?“ Kao što sam već rekao, relativno veliki broj ljudi je igrao sa nama, a odgovor na pitanje je – Nismo, naravno. Tokom ovih 20+ godina imali smo 10-ak djevojaka (uz nekih 25 momaka) koje su igrale sa nama. Kao i kod muškog dijela, razlozi za prestanak igranja su bili vrlo različiti. Pored onih uobičajenih, bilo je i nekoliko zaista posebnih – imali smo situacije od toga da se članica grupe uda za Gamemastera, do toga da članica i član grupe raskinu vezu zbog toga što je njen lik ubio njegovog (ona se i danas kune da je bilo slučajno). 🙂
Ono što je možda interesantno u našem putu je da se nije počelo od Dungeons and Dragons (D&D), što je najčešći početak za prosječnog igrača. Počeli smo od već pomenutog sistema MERP, da bi prije nekih 15 godina prešli na Rolemaster koji i dalje koristimo. Rolemaster je idealan jer se veoma lako prilagođava različitim situacijama – tako smo pored Tolkinovog svijeta (koji je najviše zastupljen), šetali i kroz srednji vijek, Firefly ‘Verse, a vjerovatno će ubrzo na redu biti i neka Battletech/Mechwarrior varijanta.
Pored naše, vremenom se aktiviralo još nekoliko RPG grupa u Crnoj Gori koje su igrale, ili i dalje igraju različite sisteme. Broj je i dalje prilično mali u odnosu na neke druge zemlje, a ovaj tekst je donekle i pokušaj da se RPG priča popularizuje i da se broj aktivnih igrača poveća. Ako ste zainteresovani, možete da pokušate i sami. Na sajtu Dungeons & Dragons možete besplatno da preuzmete osnovna pravila i da probate sa svojom grupom. Možete da pozovete nekog ko već ima RPG iskustvo da vas uvede u priču. Ako vam se tabletop RPG čini previše zahtjevan za početak, možete da pokušate sa nekim naprednijim vrstama društvenih igara kao što su Twilight Imperium, Lords of Waterdeep ili A Game of Thrones. U Podgorici trenutno postoji (još uvijek) neformalni boardgame klub, koji okuplja zaljubljenike u ovakve igre.
Ko zna, možda napravite i korak dalje od nas i pređete na Live Action Role Playing (LARP) (mi nikada nismo shvatali ovaj vid zabave). U pitanju su ljudi kojima nije dovoljno da samo pričaju i bacaju kockice u okviru svojih RPG partija, već žele da se još više sažive sa svojim likovima. Oni se oblače kao svoji likovi i partije igraju „uživo“ na specijalnim događajima, koji znaju da okupe i preko 7.000 ljudi. Pravila borbi se kreću od bacanja kockica, preko borbe oružjem napravljenim od pjene, do varijante, koja je prisutna uglavnom samo u Rusiji, gdje se učesnici bore oružjem od tvrde plastike, drveta ili metala, i gdje je završni događaj za jedan broj igrača organizovan u urgentnom centru. 🙂 U nedostatku lokalnih primjera, od zemalja u okruženju LARP scena u Hrvatskoj je trenutno najrazvijenija i više informacija možete naći ovdje.
S obzirom na rast popularnosti svih oblika zabave i generalno „geek kulture“ u posljednjih 10 godina, za očekivati je da i tabletop RPG scena napreduje dalje. Već smo govorili o tome da je industrija kompjuterskih igara u ovom trenutku veća i od filmske i od muzičke industrije. Juče (ponedjeljak, 21. jul) je završen The International 4, turnir u igri Dota 2 koji je imao nagradni fond od skoro 11 miliona dolara i gdje je pobjednička ekipa, Newbee, osvojila 5 miliona dolara – ovo je veći nagradni fond nego bilo kog ATP Masters teniskog turnisa serije 1000, ili bilo kog golf turnira na svijetu. Nagrada za pobjednika je veća od nagrade koju dobija osvajač Vimbldona. Događaji vezani za ovu vrstu industrije zabave (knjige, stripovi, igre, RPG, anime, manga i filmovi sa takvom tematikom) su postali među najvećima na svijetu, kao npr. Electronic Entertainment Expo (E3), Gamescom, PAX Prime i naravno najveći od svih Comic-Con (punim imenom San Diego Comic-Con International).
I tu dolazimo i do obećane ekskluzive. 🙂 Comic-Con predstavlja najveći događaj u svijetu kada je u pitanju industrija zabave. Posjeti ga više od 130.000 ljudi i čuven je po tome da se sve karte za događaj rasprodaju za manje od par sati. Grad San Diego zaradi više od 160 miliona dolara samo za ta 4 dana koliko traje Comic-Con. Digitalizuj.Me će i ove godine imati svog predstavnika na Comic-Conu i bićemo prvi medij iz Crne Gore sa zvaničnim izvještajem sa ovog izuzetnog događaja. Stay tuned. 🙂
(Disclaimer – kao veliki fanovi RPG igara, naša grupa je provela dosta vremena da „otkrije“ kada i kako je počela RPG kultura u Crnoj Gori. Prema informacijama koje smo uspjeli da sakupimo, naša grupa je prva počela aktivno da igra RPG u Crnoj Gori (što znači da je postojala kampanja, a ne samo pojedinačna partija) i da, logično, ima najduži staž. I ovog puta pozivam – ukoliko neko zna ili je sam bio član neke grupe koja je startovala ranije, da mi se javi kako bi dopunili istoriju. Nadam se da će se to konačno i desiti – volio bih da promijenimo podatak da se prva prava RPG kampanja u Crnoj Gori pokrenula tek 17 godina nakon izlaska prve RPG igre na svijetu.)
