Ideje su precijenjene. Da postoji neka milion puta jača riječ od riječi “precijenjene”, upotrijebio bih je. Ranije, prvo što bih pomislio kada bih vidio nekog ko je napravio ogroman uspjeh je – “to je zato što je imao milionsku ideju”. Takve ideje padaju sa neba, a to da meni padne takva ideja na pamet bi bilo ravno čudu. Ako se i desilo da mi na pamet padne nešto što se meni činilo kao velika ideja, čuvao bih to za sebe, jer dobra ideja je kao dragi kamen – lako će je neko ukrasti i uzeti moje milione, stotine miliona, moju slavu, moj život! Sa takvom idejom sam bio vrlo pažljiv. Hajde da ja tu ideju stavim u neku fioku, pa kad se stvore idealni uslovi, vadim je iz fioke i osvajam svijet. 
Mijenjanje takvog mog mišljenja je počelo čitanjem knjiga Roberta Kiosakija – Rich dad, poor dad. Te knjige su kod mene razbile toliko mnogo predrasuda, da u tri članka ne bih mogao sve da ispričam. To nisu bile samo moje predrasude, iste predrasude ima ogromna većina ljudi, makar na Balkanu. Da se pitam, te Kiosakijeve knjige bi bile obavezna literatura u srednjim školama. Nakon Kiosakija počeh da se interesujem za internet marketing, pa kasnije i za startape. Čitao sam dosta portala koji su se bavili tim temama, foruma, blogova, odgledao stotine sati video tutorijala, prezentacija, predavanja… Svi predavači i svaka knjiga koju su preduzetnici pisali su ponavljali iste, meni tada nelogične stvari. Govorili su da je ideja jeftina, da je uspjeh = realizacija, i da treba svoju ideju da pričam svima. ‘ajde to da je realizacija bitna, to se slažem, ali kako to sad da “milionska ideja” može biti jeftina, zar nije vrijedna milione??? Pa još da once in a lifetime ideju ispričam svima??? Jeste da smo mi Crnogorci svi najpametniji, pa i ja, ali ipak im dadoh šansu da mi objasne, može biti da su u pravu, ipak su svi oni vrlo uspješni u onome čime se bave. Kažu da postoje oni koji pričaju, maštaju, žele da se nešto desi, a postoje i oni koji ne pričaju mnogo nego rade na realizaciji svojih ideja. E pa ti ljudi koji rade na realizaciji svojih ideja su potencijalno jedini koji bi mogli da mi ukradu ideju… ali neće, iz prostog razloga što oni koji rade imaju gomilu svojih velikih ideja, rješavaju probleme do kojih je njima stalo da budu riješeni. Njima ideja ne fali, samo im fali još koji život da postignu sve što bi željeli. 
Svi imaju ideje. Ideja je mnogo, mnogo više nego ljudi koji će uraditi nešto po pitanju tih ideja, zato je ideja jeftina. Postoje čak i startup idea generatori, kao potvrda tome da su ideje skoro pa nevažne. Evo možete se igrati, sigurni budite da će vam izbaciti barem neku veliku ideju koju još niko nije realizovao! (http://josephrocca.com/startupideasgenerator/) Sve sam ja to kao razumio, sve mi zvučalo logično, ali potpuno sam u tu priču postao uvjeren kad sam naučio kako da smislim i po 5 velikih ideja dnevno. Čak sam skoro upao u zamku zvanu “too many ideas syndrome”, o kojoj mnogi preduzetnici pričaju. Kada sam shvatio da je svaka ideja, koliko god genijalna bila, bezvrijedna, i sam sam počeo svoje ideje da govorim ljudima. Da nismo u posljednjih godinu dana pričali sa 200 mentora, investitora i kolega startapera iz cijele Evrope, i svakom od njih ispričali našu ideju, siguran sam da bih sad bio na skoro istom mjestu gdje i prošle godine u ovo doba – nezadovoljan poslom u državnoj firmi, vjerovao da imam potencijala za nešto veće, maštao – šta bi bilo da se moja ideja realizuje, radio sve na mnogo teži, sporiji i pogrešan način i bio ubijeđen da bolje i pametnije od toga ne može. I još nešto, nikom od tih 200 ljudi nije palo na pamet da nam ukrade ideju. Nikom, a od većine smo čuli: “odlična vam je ideja”. Za kraj, evo šta uspješni preduzetnici misle o vrijednosti ideje. (idea vs execution) 
P.S. Ako si ovdje jer te interesuju startapi, upiši se u mailing listu preko forme ispod. Dolazi na radionice, na Spark.me i startap školu, a možeš i slobodno i mene iscimati preko facebook-a
Autor: Drazen Zujovic
[mailchimpsf_form]
