Ako si roditelj kojem pojam lažne vijesti nije baš najpoznatiji, ja te zaista neću osuđivati, pogotovo jer je ovo tema o kojoj i sama još uvijek učim. Ipak, kao neko ko se bavi digitalnim tehnologijama, nerijetko sam i sama u prilici da, osim o tome šta ima novo na TikTok-u, sa djecom pričam na ovu i slične teme, zbog čega imam uvid u to koju vrstu sadržaja i na koji način konzumiraju.
Sa druge strane, kao neko ko je na pitanje: Šta želiš da budeš kad porasteš? odgovor mijenjao na sedmičnom nivou, za trenutak ću se staviti u ulogu učiteljice i reći ti da je najbolja stvar koju sada možeš da uradiš, ta da pročitaš šta su to lažne vijesti, a za domaći rad bi mogao da naučiš i to kako da ih prepoznaš.
Tebi će ovo vjerovatno biti dovoljno, ali sigurna sam da si ambiciozna i da ćeš za sledeći čas pripremiti i odgovor na pitanje za bonus poene, koje glasi: Kako objasniti djetetu da sve što čuje ili pročita ne mora nužno biti i istinito?. Nisam majka, ali sam skener koji pažljivo posmatra kako to rade roditelji koje poznajem i u nastavku sa tobom dijelim njihove male trikove koji ti mogu biti od pomoći. I znaš kako se kaže: Imena osoba su izmijenjena, a njihov identitet ostaje poznat samo redakciji. 🙂
Istraži fenomen kako bi znanje mogao prenijeti djetetu
Moja Ksenija je klasična štreberka. Ona je ta koja je prije svih nas znala da postoje lažne vijesti, da njihovi korijeni sežu daleko u prošlost i nije joj bilo teško da čitavom društvu objasni zbog čega svaka objava potencijalno može biti lažna. I da, naravno da nam je svima organizovala 1-na-1 predavanja o tome kako se prema lažnim vijestima treba odnositi.
Ujedno, pomalo je sklona panici, naročito otkad je postala svjesna toga da se vijesti digitalnim kanalima komunikacije šire brže nego ikada prije, a tek kad je otkrila istraživanje američkog univeriteta MIT i proslijedila nam na Viber grupu poruku sljedeće sadržine: Ljudi, možete li vjerovati da je tačnim vijestima potrebno OKO 6 PUTA VIŠE VREMENA da ostvare doseg od 1.500 ljudi na Twitter-u, u poređenju sa lažnim vijestima?! Evo vam link, pa pročitajte sve, molim vas!
Nakon što je kreirala čitav matematički model i vidjela koliko je veća vjerovatnoća da lažna vijest bude podijeljena prije nego tačna, znala je ona, a i ja, da prve izgovorene riječi njenih bliznakinja neće biti ni mama, ni tata, već: lažne vijesti, ne, ne. 😀
Ne mogu, a da ne kažem i to sa koliko radosti u glasu mi je pričala o tome kako u Finskoj djeca od malih nogu uče o lažnim vijestima, a koliko ozbiljno pristupaju ovom problemu, najbolje govori činjenica da ga djeca izučavaju već od osnovne škole. Posebno joj se svidjela ideja o predstavljanju lažnih vijesti uz pomoć basne u kojoj je lukava lisica ta koja uvijek nađe način da slatkorječivo nadmudri ostale životinje. Pogađaš i sam koja će biti prva priča za laku noć koju će Ksenija ispričati svojim djevojčicama čim malo porastu, zar ne? 🙂
Budi strpljiv u razgovoru sa djetetom
Da paradoks bude veći, ovaj savjet mi je dala Sofija, jedna ne tako strpljive osoba po prirodi, koja je sasvim drugačija kada sa svojim sinom vodi razgovor o ozbiljnim i važnim temama kao što je ova. Kad vidim koliko napora ulaže u to da mu objasni zbog čega nije dovoljno da pročita samo naslov neke vijesti, već čitav tekst, a zatim obrati pažnju na to da li URL (priča se uvijek prekida na tren, jer uslijede njegova pitanja: A šta je URL, Od čega je to skraćenica, Ko je izmislio URL? i sl) završava neobično, poput com.co, prosto ne mogu da povjerujem da je to ista ona osoba koja nije podnosila ponedjeljak, samo zbog toga što je previše dijeli od ritualnog izlaska u naš omiljeni klub petkom veče.
S vremena na vrijeme, njih dvoje zajedno “prokopaju” internet i diskutuju na temu tačnosti informacija koje ovdje nalaze. U stvari, citiraću Sofiju koja ima još jedan konkretan savjet: Otkad sam otkrila Media Smarts, sve je mnogo lakše. Ne samo što ovdje mogu sa Matijom ocjenjivati vijesti koje drugi dijele kao tačne ili lažne, već tu dobijamo i konkretne savjete koji su nam korisni i za sva buduća rasuđivanja. A kad poželimo mali predah, brzinski se prebacimo na Mind Over Media, gdje istražujemo neke druge primjere, ali i dijelimo sa drugima one na koje smo mi naišli.
Uz to, kako oboje obožavaju Anđelinu Džoli, ne mogu ti opisati nivo ushićenja koji su osjetili kada su čuli da se ona, zajedno sa BBC-jem, bori protiv širenja lažnih vijesti u serijalu BBC My World, namijenjenom djeci starijoj od 13 godina. Njen sin mi je rekao da na ovaj način uči kako nastaju novinarske priče, a Sofija je sigurna u to da će mu ovo pomoći da shvati koliko je važno da stavove o važnim pitanjima donosi isključivo na osnovu činjenica i kredibilnih informacija, umjesto da se oslanja na one izvore koji nisu provjereni.
Učenje kroz igru je metod koji uvijek funkcioniše
Moram priznati da je Viktor, 10-godišnji Simonin sin uspio nedavno da me nadmudri, kada mi je rekao kako obično kokošje jaje može da se stiska do mile volje, a da se ne polomi. Iskrena da budem, ovo mi je djelovalo kao plod dječije mašte, a nakon što je mirnim tonom izjavio: Čujemo se za 2 dana, bila sam ubijeđena da je ljut na mene.
Zapravo, njemu je samo trebalo toliko vremena da izvede eksperiment koji je pronašao na internetu i ponovo me uvjerio da nema potrebe da sumnjam baš u sve što čujem, već da informacije konstantno preispitujem i provjeravam.
Njemu je preispitivanje već jača strana, a najviše zahvaljujući igrici koju sa svojim roditeljima praktikuje posle svakog nedjeljnog ručka. Društvo im pravi samo još i National Geographic Kids, odnosno Real or Fake serijal u kojem se od djece zaustavljene u prolazu traži da odgovore koja od predstavljenih tvrdnji je netačna, kako bi ostvarili šansu da osvoje vrijednu nagradu.
Kako bi ovo učinili interaktivnijim, Viktorovi mama i tata su dogovorili da i oni učestvuju, tako što će saslušati sve tvrdnje, pauzirati video, a zatim odvojiti određeno vrijeme da svo troje zasebno istraže istinitost pojedinih tvrdnji uz pomoć interneta. Nakon toga ponovo puštaju video, a onog koga na kraju emisije ima najviše tačnih odgovora, proglašavaju pobjednikom.
Nisam baš mala, ali priznajem da mi je ovo djelovalo toliko zanimljivo, da sam zamolila Viktora da sljedeće nedjelje ovu igricu igram i ja sa njima putem video poziva. Znam da je to dijete nepobjedivo, ali nisam ni ja za baciti i nadam se najboljem. 🙂
Do nekog novog pristupa, zapamti ovo
U najranijem djetinjstvu djeca uče po modelu, a njihov model si ti. Kao sunđeri upijaju šta radiš, čitaš, govoriš, kako se ponašaš, o čemu i na koji način razgovaraš sa drugima. Samim tim, ako puno govoriš o nekoj određenoj temi, i tvoje dijete će o njoj razmišljati češće nego inače, a ako nakon toga, dođe u kontakt sa lažnom viješću na tu temu, postoji mogućnost da će nesvjesno oblikovati pogrešno mišljenje po tom konkretnom pitanju.
Kada malo odrastu i postanu dio svijeta društvenih mreža, obraćaće pažnju i na to koje vijesti i informacije ti dijeliš na svojim profilima. Zato, triput mjeri, jednom sijeci. Pardon, dijeli sa drugima. Zapamti, sve je to za tvoje, dobro tvog djeteta, ali i onih koji mogu vidjeti vijest i nakon toga se osjetiti uznemireno ili preplašeno, a sigurna sam da je to ono što nikako ne želiš. 🙂
Ovaj članak dio je društveno odgovornog poslovanja kompanije doMEn koja godinama ulaže napore da Internet i nove tehnologije približi crnogorskom društvu, a posebno mladima. Od svog osnivanja, donira i direktno učestvuje u projektima koji nastoje da omoguće mladima sticanje vještina iz oblasti programiranja i robotike. Prošle godine kompanija je pokrenula portal namijenjen popularizaciji prirodnih nauka među mladima.
Autorka: Sanja Mračević za kompaniju doMEn
