Digitalizuj.Me vol. 57: Ivan Minić i priče nekih čudnih ljudi

Prethodnog utorka je Ivan Minić, jedan od pionira internet industrije na našim prostorima, i veoma drag prijatelj Digitalizuj.Me ekipe, sa nama podijelio priču o nekim veoma čudnim ljudima. Čudnim zato što su uspjeli da od svojih hobija i porodičnih tradicija izgrade kompanije od kojih danas ne žive samo njihove porodice. Čudnim jer nisu odustali. Čudnim zato što su vjerovali. I najčudnijim jer su uspjeli. Ovdje, na Balkanu. Gdje se ponekad čini kao da je sve nemoguće.

Ivan je osnivač najveće internet zajednice na ovim prostorima, Burek.com, koja broji preko 2,5 miliona korisnika, glavni i odgovorni urednik projekta Moja firma, osnivač podkasta Pojačalo i u slobodno vrijeme sportski novinar. Već više od decenije, Ivan se bavi freelance dizajnom i developmentom za strane klijente, a radio je na više od 300 projekata u 28 zemalja, na šest kontinenata. 

Ovaj događaj je bio 57. po redu Digitalizuj.Me događaj, pod nazivom “Zašto su neki preduzetnici uspješniji od drugih” i bio je organizovan kao dio projekta “Akademija digitalnog marketinga za preduzetnike”, koji realizujemo zahvaljujući podršci Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Crnoj Gori. Ovom prilikom je Ivan podijelio neke od uspješnih priča domaćih preduzetnika sa prisutnima, nastojeći da zajedno zaključe šta je to što ih čini različitima. Ovdje ću navesti samo neke od njih, a na vama je da istražite dalje, ili pak započnete neku sličnu priču upravo kod nas.

Zašto je baš tvoj ajvar poseban?

Slika ne prikazuje ajvar iz priče, već je preuzeta sa sajta.

Prva priča nas vodi u radionicu mladića koji pravi ajvar. Najbolji ikad. Tako kažu svi koji su ga probali. Međutim, tih ljudi, koji su probali njegov ajvar, još uvijek nije bilo mnogo i izazov sa kojim se on suočavao jeste pronalaženje načina kako da svoj ajvar uspješno plasira na tržište na kojem već postoje dobro poznati brendovi. Konkretnije, izazov mu je bio da pronađe ono nešto što njegov proizvod čini drugačijim i vrednijim u očima kupaca. Kroz razgovor, Ivanova prijateljica Milica je pokušala da izvuče iz njega šta je “to nešto”. Kako Ivan priča, satima je pokušavala da ga navede na nešto što se njoj činilo očiglednim.  Iznova i iznova je postavljala pitanje – Šta je to posebno u vezi sa tvojim ajvarom, šta je to posebno u tome što radiš. Sve dok mladić nije iznervirano povikao: “Ma šta radim!? Pravim ajvar po bakinom receptu, od domaćih paprika, na porodičnom imanju.” 

Ono što njemu nije bilo ništa posebno, što se podrazumijevalo, je zapravo bilo ključna stvar: ljubav i pažnja koja se ulaže u svaku fazu procesa proizvodnje, visok kvalitet sastojaka, način proizvodnje i provjereni recept. Time su došli do ključnih poruka koje je bilo potrebno komunicirati sa kupcima kako bi uvidjeli šta dobijaju kupovinom baš njegovog ajvara. Naravno, ništa manje bitna nije bila ni emotivna veza koja se gradi sa kupcem kroz dijeljenje priče o porijeklu ajvara i starim porodičnim vrijednostima koje on predstavlja.

Marketing strategija za prodavanje jaja na pijaci?

Jedna od mojih omiljenih priča, koju nisam prvi put čula na Ivanovom predavanju, je bila vezana za Lazara Džamića. Naš čovjek, pošao u London i postao šef odjeljka u Guglu. Vrlo jednostavno. 😊 Međutim, koliko god Lazarev put bio nevjerovatan (na šta ćemo se možda osvrnuti neki drugi put), ova priča je još nevjerovatnija.

Radnja se dešava 90tih godina. Izbjeglice su dobijale mikro kredite kako bi imali šansu da pokušaju da stvore nešto svoje. Većina njih se odlučila na kupovinu kokošaka. 

Jedna od organizacija koja je dijelila kredite je pozvala Lazara i dala mu najbesmisleniji zadatak (makar je on tako pomislio, u prve 3 sekunde od dobijanja ponude) – da im pomogne da osmisle marketing strategiju za prodavanje jaja na pijaci. Mislite da nema smisla? Zapravo je prilično jednostavno i veoma moguće, jer, ako je marketing dobar i ako je marketing pravi – on funkcioniše na svakom nivou, od ličnog preko mikro-preduzetničkog, do korporacijskog. 

Tako su prodavci iskoristili Lazarevu strategiju i na tezgu donijeli malo slame i lišća, stavili tradicionalne krpe, donijeli šerpe sa tufnama i pletene korpice i odmah postali prepoznatljiviji i autentičniji. A to je odmah sa sobom donijelo i povećanje prihoda.

U toku tog projekta, Lazar je iskoristio ideju bake koju je nekad davno sreo, a koja je bila marketing genije, a da to nije ni znala – odvajala je određena jaja u posebnu šerpicu sa natpisom: “za djecu”. Opet vas hvatamo na emociju? Možda se baš tu krije tajna prodaje vašeg proizvoda. Štagod on bio. Jer, kako Lazar kaže, sve može da se emocionalizuje.

Šta je zajedničko za ove priče?

Postoji još mnogo priča koje vrijedi čuti, od čudnih “blejača” koji prave drvene naočare za sunce, do mame koja ima subscription box za igračke koje su napravljene od drveta i prirodnih materijala i koje kruže tako da dijete kad se zasiti jednih dobije nove, a stare vraća. One se dezinfikuju i daju drugom djetetu na korišćenje. 

Pa su tu priče mobilne medicinske sestre i čovjeka koji je preuredio stan u tradicionalnom stilu i postao jedan od 12 ljudi koji su pozvani na godišnji, svjetski Airbnb događaj da predstave svoj smještaj. I to sve jer je bio jedan od najuspješnijih. Na svijetu. On, sa Balkana.

Sve ove ljude povezuje jedno – nisu vjerovali kad su im drugi rekli da ne mogu da uspiju. Umjesto toga su svu svoju ljubav uložili u svoj proizvod, a zatim pronašli način da tu ljubav komuniciraju drugima. Svaki od proizvoda je pripremljen sa istom količinom ljubavi i pažnje koju biste očekivali jedino od svojih najbližih.

Ako kupiš domaći ajvar znaš da je on spreman sa istom količinom ljubavi i pažnje kao što je to radila tvoja baka. Ako kupuješ Domaće kiflice znaš da će one biti zaista domaće, jer vlasnici ne žele da automatizuju proces i, iako imaju previše porudžbina, uspijevaju da odrade sve ručno. Ako poručujes KlickerBox igračke, znaš da podržavaš cijeli jedan pokret.

Za više inspirativnih preduzetničkih priča pravac – Moja firma, a za još inspirativnih ljudi poput Lazara, tu je Pojačalo.

Nadamo se da će vas ovi čudni, a nadasve sjajni, ljudi inspirisati da i sami pokrenete nešto svoje. Jer, ni bumbar ne bi trebalo da može da leti, po zakonima fizike. Ali bumbara nije briga za zakone. Ikakve. A kamoli tamo neke fizike.

 

Author: Miodrag Račić

Miodrag Račić je student Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici i zaljubljenik u sve što ima veze sa tehnologijom i inovacijama.

Share This Post On

Vaše mišljenje: