Ne možete svoj život da zamislite bez savremenih aplikacija koje svakodnevno korsitite? Pa stvari će se poprilično zakomplikovati ako vas životne prilike nekada odvedu preko Bosfora. Popularne aplikacije možda i jesu globalni trend, ali istočno od Urala, teško da mogu biti tržišni lideri.
Na primjer, u Kini, Facebook, Instagram, Whatsapp, ali i mnoge druge društvene mreže i platforme se ne koriste. Razlog tome nije nedostatak digitalizacije ili tehničke pismenosti stanovništva. Naprotiv, 2017. godine više od 50% kineske populacije koristilo je internet. Posredi je internet cenzura kineskih vlasti, stoga Kinezi navedene platforme posjeduju u svojoj „made in China“ verziji.
Pa je tako, WeChat, kineska višenamjenska aplikacija, peta na svijetu najviše korišćena društvena mreža, što je čini bolje rangiranom čak i od Instagrama. Više od milijardu korisnika na raspolaganju ima širok spektar mogućnosti – počev od razgovora sa prijateljima, preko naručivanja taksi vozila, igranja igrica, do online kupovine i bezgotovinskog plaćanja putem mobilnog telefona.
Meni posebno interesantna jeste Južna Koreja.
Da li ste znali da stanovnici Južne Koreje uživaju najveću brzinu interneta? Besplatan wi-fi dostupan je bilo gdje, a na svojim mobilnim uređajima koriste ga svi – od veoma male djece do beskućnika. Da su Korejci digitalno društvo, pokazuje i podatak Nacionalne informativne agencije da se 14% djece uzrasta od 9 do 12 godina može okarakterisati kao internet zavisnici. Da su stvari postalne ozbiljne govori i potez korejskih vlasti iz 2011. godine, da se mlađima od 16 godina zabrani igranje video igrica u toku noći. Dobro ste pretpostavili – ovaj zakon je uglavnom ignorisan od strane mladih!
Ne kaže se uzalud da je Južna Koreja „heaven for tech junkies“. Dok se 2006. godine radilo na tome da se baza korisnika Facebook-a poveća, te da on ne bude dostupan samo američkim studentima, u Južnoj Koreji uveliko je bio popularan Cyworld. 19 miliona Korejaca koristilo je platformu koja je bila zamišljena tako da se u cyber svijetu povezuju avatari korisnika. Pored toga, jedna od njenih ključnih karakteristika, ali i glavni izvor prihoda kompanije, bila je opcija kupovine viruelnih artikala kako bi korisnici dekorisali svoj virtuelni svijet. Više od 90% korisnika interneta, ujedno je koristilo i Cyworld. Pak, razvoj informacionih tehnologija, te činjenica da aplikacija nije mogla osvojiti evropsko i američko tržište, doveli su do toga da je danas ovaj trend u Južnoj Koreji davna prošlost.
Iako u Južnoj Koreji postoje Google, Facebook i Uber, ipak su lideri u ovim tržišnim segmentima Naver, Kakao i KakaoTaxi.
Godinu dana nakon osnivanja Google-a, 1999. godine pokrenut je korejski internet pretraživač Naver. Ono što ćete odmah primijetiti ako posjetite ovaj pretraživač jeste da vizuelno podsjeća na Yahoo, ali da su početna stranica i rezultati pretrage sadržajniji u odnosu na Google – Naver ima više slika, banera, reklama itd.
Ukoliko želite da budete u toku sa dešavanjima, neophodno je da instalirate Kakao – najviše korišćenu korejsku višenamjensku platformu.
Ako neko u Koreji nema KakaoTalk, vjerovatno nema ni telefon. Za ovu, isključivo mobilnu, aplikaciju se može reći da je korejska verzija Facebook-a koju koristi nevjerovatnih 94% stanovništva. Za razliku od većine korejskih aplikacija, vrlo lako se koristi i kreirana je na način da može zadovoljiti preference svjetske tražnje, te posjeduje potencijal da postane igrač na globalnom tržištu.
Kako korejska Vlada zabranjuje skladištenje topografskih podataka na stranim serverima, Google Maps ne može biti od velike pomoći. Ali, tu je aplikacija KakaoMap koju stanovnici i posjetioci koriste za navigaciju i pronalazak adekvatnog vida transporta. Pored nje postoje i mnoge druge, ali i KakaoBus i KakaoTaxi, koje će vam pomoći u potrazi za redom vožnje autobusa ili taksi vozilom.
Bilo da vas životni put odvede u Južnu Koreju ili neku drugu azijsku zemlju, znajte da je u 21. vijeku pojam „kulturni šok“ poprimio i tehnološke razmjere!
Autorka: Tamara Perović
