Najbolje petorke NBA timova – 9. dio

Polako se približava kraj serijala o najboljim petorkama NBA klubova. Nakon što sam u prethodnom tekstu “izabrao” najbolje petorke Sunsa, Rocketsa i Jazza, u ovom, pretposlednjem postu iz serijala, nalaze se nove tri ekipe.

San Antonio Spurs

Ekipa osnovana 1967. godine se do 1976. godine takmičila u ABA ligi. Posjeduju pet titula i to sve u poslednjih 15 godina, a uz to imaju i jedno izgubljeno finale, 2013. godine.

Plejmejker: Tony Parker je jedan od najvažnijih šrafova šampionskog tima Spursa. Od malena je počeo da se bavi košarkom, po ugledu na oca koji je takođe bio profesionalni košarkaš. Draftovan je kao 28. pik na draftu 2001. godine. Iako je ljeto prije toga bio najkorisniji igrač Evropskog Prvenstva za igrače do 18 godina, Parker nije privukao mnogo pažnje na draftu, i Spursi su ga bez puno pompe “pokupili”. Stari lisac Gregg Popovich je osjetio da ima nešto u tom mladom Francuzu i odlučio da rizikuje sa njim,  kao što je radio i prije, ali i nakon toga. Parker mu je vratio na najbolji način, pa je već u prvoj sezoni predvodio tim po broju asistencija i ukradenih lopti. Tony je neko ko se u potpunosti uklapa u sistem igre Spursa i na najbolji način u djelo sprovodi ono što Gregg zamisli. Parker za sada ima četiri šampionska prstena, kao i šest nastupa na All-Star vikendima. Prvi je Evropljanin koji je mogao da se pohvali da ima MVP titulu za nastup u finalu 2007. godine. Za razliku od većine evropskih zvijezda koje igraju u NBA ligi, Tony se gotovo uvijek odazivao pozivu da nastupi za reprezentaciju. Francuska je predvođena Parkerom došla do zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 2013. godine u Sloveniji, a Tony je proglašen za MVP turnira.

18spurs-superJumbo

Bek: Manu Ginobili je u tim stigao godinu dana nakon Parkera. Biran je kao 57. pik na draftu 1999. godine. Nije odmah otišao u NBA ligu, jer je želio da sa Kinderom iz Bolonje osvoji sve što se moglo osvojiti u Evropi, i uspio je u tome. Već u svojoj prvoj sezoni došao je do titule sa Spursima, i to je jedina sezona kada nije imao dvocifren broj poena. Kroz veći dio karijere u Spursima Manu je ulazio sa klupe, i to mu je donijelo nagradu za najboljeg “šestog” igrača 2008. godine. Suludi prodori i karakterističan šut je nešto što ga prati kroz cijelu karijeru. Ginobili je bio član one legendarne generacije Argentine sa SP 2002. godine. Zbog nemaštine u svojoj zemlji, Manu i ostali su sami platili put i boravak na tom prvenstvu, i prvi su pobijedili tadašnji američki “Dream Team”. Na njihovu veliku žalost, u finalu ih je sačekala reprezentacija Jugoslavije. Dva puta je biran za All star mečeve, a takođe i dva puta je biran u najbolje petorke lige. Da je u sportu često potrebno i rizikovati govori i izjava Gregga Popovicha o njemu:

“He was just a young skinny guy who looked like a winner. We didn’t know he was going to be as good as he is.”

Krilo: George Gervin – legendarni “Iceman” je prva super zvijezda za tim iz San Antonia. Proveo je nešto više od 12 i po sezona u timu i ostavio neizbrisiv trag. George je bio čistokrvni košgeter, jedan od onih kojeg ne možete zaustaviti – možete ga samo malo usporiti. Kao klinac je počeo da šutira na koš, a društvo mu je pravio Ralph Simpson (ne nije to ONAJ Ralph iz Simposonovih 🙂 ). U dresu Spursa prosječno je bilježio 26,3 poena po meču. Četiri puta je predvodio ligu kao najbolji strijelac i samo Jordan i Wilt su bolji u tom parametru od njega. U poslednjem meču sezone 1977-1978, potrebno mu je bilo da postigne 56 poena kako bi postao najbolji strijelac lige, a dao je 63. Zabilježio je 12 nastupa na All-star vikendima i devet puta je biran u najbolje petorke lige. Jedini je igrač iz petorke Spursa koji je u karijeri igrao i u nekom drugom timu.

Krilni centar: Po skromnom mišljenju autora ovog blog posta, Tim Duncan je ne samo najbolji krilni centar u istoriji ekipe, već i u istoriji košarke. Mirni i povučeni momak sa Djevičanskih ostrva se do svoje 15. godine bavio plivanjem, što nije iznenađenje imajući u vidu da je već tada nosio patike čiji je broj prelazio preko 50. Na sreću svih nas, preorjentisao se na košarku i zlatnim slovima upisao svoje ime u istoriju NBA lige. Sudbina je tu umiješala prste! Naime, u jednom uraganu uništen je bazen u kojem je Duncan trenirao i on je odustao od plivanja. Upisuje Wake Forest koledž, a iako je već nakon prve i druge sezone mogao da izađe na draft, odbio je to da uradi, zbog obećanja datog majci da će završiti studije. Biran je kao prvi pik na draftu 1997. godine i bukvalno je ODMAH okrenuo ekipu Spursa za 360 stepeni. U svom drugom meču u ligi protiv Bullsa uhvatio je 22 skoka, a čuvao ga je Rodman. 🙂 Nakon odlaska Robinsona u penziju, Duncan preuzima glavnu riječ u ekipi i svakako je jedan od najzaslužnijih za uspjehe ove ekipe. Šut od table je njegova karakteristika koja ga je pratila kroz cijelu karijeru, i moram priznati da je to šut koji sam i često pokušavao da kopiram. 🙂 Duncan je igrač sa najviše dabl-dablova (poeni-skokovi) u istoriji lige. Trenutno je šesti bloker , osmi skakač i 14. strijelac u istoriji lige. Njegova individualna priznanja se ne mogu ni pobrojati. Već sada o njemu govorimo kao o jednom od najvećih pobjednika svih vremena, a u narednim sezonama to može samo da potvrdi.

DuncanRobinson2104981

Centar: David Robinson je činio drugi dio “tornjeva blizanaca” krajem XX vijeka. Popularni “Admiral” je bio mentor i učitelj Duncanu na početku karijere. Čovjek čijim je dolaskom San Antonio počeo da se razvija u jednu od najboljih ekipa u ligi. Slijedeći očeve stope odlučuje se za mornaricu, pa otuda i njegov nadimak “Admiral”. Iako je već 1987. godine draftovan kao prvi pik, u ligu dolazi tek nakon dvije godine, na kraju studija. U prvoj sezoni, odmah je enormno unaprijedio ekipu. Spursi su u sezoni prije toga imali samo 21 pobjedu (najgori skor u istoriji ekipe do tada) a sa njim odmah 56. Razlika od 35 pobjeda između dvije vezane sezone je u tom momentu bila najveća u istoriji. Karijeru je završio onako kako to rade najveći – titulom. Prosječno je bilježio 21,1 poen i 10,7 skokova po meču kroz karijeru. Rekord karijere od 71 poen ostvario je protiv Clippersa. Samo je jedan od četiri igrača koji su ostvarili quarduple-double. Uz Jabbara jedini je igrač u istoriji lige koji je predvodio u poenima, skokovima i blokadama. Zabilježio je 10 nastupa na All-star mečevima, a takođe je 10 puta biran u najbolje petorke lige.

Honorable Mentions: Sean Elliott, James Silas, Alvin Robertson, Bruce Bowen

imageedit_1_4113015338

Denver Nuggets

su oš jedna ekipa osnovana 1967. godine. I oni su, poput Spursa, nastupali u ABA ligi i iste godine se preselili u NBA ligu. Razlika je samo u tome što oni nemaju titulu, a takođe nemaju ni učešće u finalnoj seriji.

Plejmejker: Kao najbolji organizator igre u istoriji ekipe figurira Lafayette Lever. Popularni “Fat” se nakon samo dvije sezone provedene u Portlandu preselio u Denver, gdje je “procvetao”. Za njega se često kaže da je Jason Kidd 80-ih godina XX vijeka. Lever je u svakom meču “napadao” triple-double. Jedini je igrač u istoriji koji je imao meč u kojem je postigao preko 30 poena, preko 20 asistencija i preko 15 skokova. Pored nespornog talenta u napadu, Lever je bio i vrhunski defanzivac. On je najbolji “kradljivac” lopti u istoriji ekipe, iako je svega šest sezona proveo u dresu Denvera. Interesantan je podatak da je poslednje dvije sezone predvodio ekipu i po broju skokova, iako je visok svega 191 cm. U šest sezona u dresu “Grumenja” prosječno je ostvarivao 17 poena, 7,6 skokova i 7,5 asistencija po meču. Zabilježio je i dva nastupa na All-star mečevima, a jednom je biran i u najbolju petorku lige. Nažalost, njegova karijera se završila prebrzo usled hroničnih povreda koljena.

Bek: David Thompson je morao naći svoje mjesto u prvoj petorci ekipe. Šta reći za igrača koji je bio uzor Jordanu? David je jedan od najeksplozivnijih igrača u istoriji lige. Njegov nadimak “Skywalker” ide u prilog tome. Zajedno sa svojim saigračem sa North Carolina State koledža, Monte Toweom, on je utemeljivač alley-oop dodavanja i zakucavanja. Jedini je igrač u istoriji koledža čiji je broj povučen iz upotrebe. Biran je kao 1. pik a draftu 1975. godine. Učesnik je finala prvog takmičenja u zakucavanju ikada, i poražen je od Juliusa. David je jedan od onih igrača koji je svoju najbolju sezonu odigrao u ruki sezoni. Nakon samo tri godine u ligi, potpisao je petogodišnji ugovor za 4 miliona dolara, što je u tom momentu bio najveći ugovor u ligi. O njemu je moglo da se priča kao o jednom od najboljih svih vremena, ali ga je noćni život često više interesovao od košarke.  Može se reći da je bio inventar legendarnog kluba Studio 54, koji je bio simbol noćnog života tog perioda. Zbog problema sa koljenima i sa alkoholizmom i drogom, završava karijeru sa samo 29 godina. Nakon nekog perioda uspio je da “sredi” svoj žiot i da 30  godina nakon što je odigrao prvi meč za koledž diplomira sociologiju. Zabilježio je četiri nastupa na All-star mečevima, i dobitnik je priznanja za najkorisnijeg igrača na meču 1979. godine. Jedini je igrač u istoriji ekipe kojem je to pošlo za rukom. Dva puta je biran u najbolju petorku lige.

Krilo: Carmelo Anthony je došao u ekipu koja je gotovo deceniju bila bez doigravanja i koja je bila jedna od najgorih u ligi. Nakon vrlo loših rezultata na “prijemnom” testu, dovedeno je u pitanje njegovo upisivanje koledža Syracuse, a on ga je u svojoj jedinoj sezoni na koledžu doveo do titule. Biran je kao treći pik na doooobro poznatom draftu 2003. godine. Carmelo je na samom početku karijere potvrdio da se radi o vanserijskom napadaču. U svom šestom meču postigao je 30 poena i postao drugi najmlađi igrač u istoriji lige kome je to pošlo za rukom. Takođe je i treći najmlađi igrač koji je došao do brojke od 1.000 poena u ligi. Tokom godina se profilisao kao jedan od najboljih i “najčistijih” napadača u ligi. Njegova igra u napadu je plijenila elegancijom i lakoćom. Uspio je da svoju ekipu dovede do finala konferencije, ali se preko Lakersa nije moglo.  Odlazi u New York u potrazi za titulom, ali ta epizoda je više nego neslavno prošla. U dresu Denvera proveo je sedam i po godina prosječno ostvarujući 24,8 poena po meču. Jedini je igrač koji se pojavio na omotima za tri različite igrice EA Sportsa (NCAA March Madness, NBA Live, NBA street Homecourt). Pominjali smo ranije da neke NBA zvijezde imaju interesantne kućne ljubimce, a ni Carmelo nije drugačiji – on ima kamilu. 🙂 Samo je jedan od tri igrača koji imaju tri vezana nastupa za reprezentaciju SAD na Olimpijskim igrama. Na njegovu veliku žalost, u posjedu nema šamionski prsten za razliku od “kolega” sa drafta: Miličića, Jamesa i Wadea.

Krilni centar: Igrač koji je vjerovatno imao najveći uticaj na ekipu Denvera je Alex. Prvi je igrač u istoriji lige koji je čak osam vezanih sezona ostvarivao preko 2.000 poena (po sezoni). Nakon ne baš obećavajućeg početka karijere u Bucksima i Pacersima, Alex dolazi u klub čiju će istoriju ispisati. Jedan je od najboljih napadača 80-ih godina XX vijeka, praktično je mogao da pogodi odakle god poželi. Samo u svojoj poslednjoj sezoni u Denveru nije imao prosjek od preko 21 poena po meču, a u svojoj najboljoj sezoni je imao prosjek od 28.4 poena i 7,3 skoka po meču. Pod njegovim vođstvom, Nuggetsi su bili redovni učesnici doigravanja, ali nikada nisu došli čak ni do finala konferencije, tako da je to jedna “mrlja” u karijeri ovog izvanrednog šutera. Kao i veliki broj NBA zvijezda, na zalasku karijere se oprobao i u Evropi, tačnije u italijanskom Napoliju. Takođe je imao i “zapaženu” glumačku karijeru, pojavljivao se u nekoliko filmova od kojih je “Eddie” najpoznatiji. Najbolji je strijelac u istoriji ekipe, a zabilježio je i osam nastupa na All-star mečevima. Njegv dres sa brojem 2 je povučen iz upotrebe. Za kraj priče o njemu pogledajte poteze sa vjerovatno njegovog najboljeg meča:

Centar: Na poziciji centra nalazi se Dan Issel. Nakon vrlo uspješne karijere na koledžu Kentucky, Dan se seli u tadašnju ABA ligu. Najbolji je strijelac u istoriji Kentuckya, koji je jedan od najpoznatijih i najboljih koledža kada je u pitanju košarkaški program. Već u prvoj sezoni u ABA ligi bilježi prosjek od preko 29 poena po meču, i predvodio je ligu u tom parametru. U Denver dolazi 1975. godine i nakon 10 sezona završava karijeru. Zbog nemogućnosti da se fizički suprostavi znatno višim i težim protivnicima, Dan se prilagodio i kažnjavao je protivnike sjajnim šutem sa poludistance. Još jedna njegova karakteristika bila je izuzetna tranzicija za jednog centra. U svojoj profesionalnoj karijeri (ABA i NBA), zabilježio je preko 27.000 poena i jedan je od najboljih strijelaca u istoriji košarke. U dresu Denvera za 10 godina prosječno je bilježio 20,7 poena i 8,3 skoka po meču. Najbolji je skakač i drugi strijelac u istoriji ekipe. Njegov dres sa brojem 44 povučen je iz upotrebe u Nuggetsima. U dva navrata predvodio je Nuggetse i kao trener.

Honorable Mentions: Dikembe Mutombo, Byron Beck, Marcus Camby, Bobby Jones, Kiki Vandeweghe

imageedit_5_5748606726

Sacramento Kings

Ekipa je osnovana prije gotovo 100 godina, tačnije 1923. godine kao Rochester Seagrams, a od tada su nekoliko puta mijenjali lokaciju i imena. Godine 1985. se sele u prestonicu Kalifornije i dobijaju svoje sadašnje ime.

Plejmejker: Oscar Robertson je nastupao za ekipu u periodu kada su bili u Cinncinatiju. Legendarni “Big O” je jedan od najboljih igrača u istoriji košarke, čovjek koji je radio sve, ali bukvalno sve na terenu. Već od srednje škole dokazivao je svoj talenat i vodio je svoju srednju školu do dvije titule. Sa fenomenalnim partijama nastavio je i na koledžu Cincinnati gdje je prosječno ostvarivao 33,8 poena po meču (treći prosjek u istoriji koledž košarke). Učestvovao je i na Olimpijskim Igrama u Rimu 1960. gdje je osvojio zlatnu medalju. U ekipi je proveo punih 10 sezona i ostavio neizbrisiv trag. U samo jednoj sezoni imao je prosjek manji od 25 poena (24,7) po meču. Mišljenja sam da niko nikada neće uspjeti da ponovi ono što je on uradio u drugoj sezoni (prosjek triple – double). Prosječno je bilježio 29.3 poena, 10.5 asistencija i 8,5 skokova po meču. I njegov broj asistencija, kao i svim igračima iz ranijeg perioda, bio bi znatno veći da se asistencije računaju kao danas, jer danas zbog “pumpanja” statistike imamo veliki broj primjera gdje igrač primi loptu zadrži je kod sebe, napravi par driblinga i pogodi koš, a asistencija se uredno upiše. Zabilježio je 12 nastupa na All-star mečevima i tri puta je bio MVP tih mečeva. Uspio je da dođe do prstena odmah nakon odlaska iz ekipe. Njegov broj 14 je povučen iz upotebe.

Bek: Na poziciji beka nalazi se Mitch RichmondNakon vrlo uspješne karijere na Kansas State koledžu, dolazi u NBA ligu i to u Warriorse, gdje je činio dio čuvenog TMC “trougla”. Nakon samo tri sezone trejdovan je u Kingse i praktično postao prvi superstar u ekipi od kada su se preselila u glavni grad Kalifornije. Proveo je sedam godina u Kingsima i u svih sedam sezona je bio najbolji strijelac ekipe, prosječno ostvarujući 21,9 poena po meču. U tom periodu vezao je i šest nastupa na All-star mečevima, ali u tom periodu nije uspio da uvede elipu u plej-of. Svoju epizodu u Kingsima je završio trejdom u kojem je on prešao u Wizardse, a u suprotnom smjeru je otišao Weber. Osvajač je i zlatne olimpijske medalje sa igara 1996. godine

Krilo: Predrag Stojaković – imao je jedan od najljepših izbačaja u istoriji košarke. Mislim da sam mogao satima gledati kako ova, mogu slobodno reći, legenda šutira i kako cijepa mrežice. Nakon početka u klubu koji je trenutno zamrznut, KK Crvena Zvezda (svima vam je poznato moje navijačko opredjeljenje), odlazi u Grčku, tačnije u PAOK. Grčka je tih godina bila omiljena destinacija naših košarkaša (Jarić, Tarlać, Gurović). Svi oni su odbili poziv da igraju za reprezentaciju Grčke, jer su željeli da igraju za Jugoslaviju. Peđa je biran od strane Kingsa na draftu 1996. godine, i to kao 14. pik, odmah ispod Bryanta. Na ovom draftu su birani i Allen Iverson, Camby, Ray Allen, Steve Nash… U svojoj poslednjoj sezoni za PAOK, Peđa je postizao preko 20 poena u prosjeku u Evroligi i jasno je bilo da je sledeći korak NBA liga. Na njegovu veliku sreću, u Kingsima ga je čekao Vlade Divac, koji mu je bio “stariji brat”. Već u drugoj sezoni je Peđa pokazao da je jedan od najboljih šutera koji se do tada pojavio. U narednih nekoliko sezona je postizao preko 20 poena u prosjeku po meču i vodio je Kingse do finala zapadne konferencije. U tom periodu je, takođe, vodio reprezentaciju Jugoslavije i do titula na EP u Turskoj 2001. i već pominjanog SP u Indijanapolisu 2002. godine. Stojakovića je od ostalih odvajala nevjerovatna preciznost. Čak dva puta pobijedio je u brzom šutiranju trojki, i tako postao prvi Evropljanin koji je pobijedio na nekom takmičenju koje se održava u sklopu All-Star vikenda. Karijeru je završio sa titulom 2011. godine, sa tri nastupa na All-star mečevima, kao i sa ukupno 13.647 poena. Peđa je igrač sa četvrtim najboljim procentom šutnutih slobodnih bacanja u istoriji lige. U karijeri ih je šutirao sa 89,49% uspješnosti. U dresu Kingsa prosječno je bilježio 18,6 poena a šutirao je blizu 50 % za dva poena, a trojke 39,8%. Njegov dres sa brojem 16 je povučen iz upotrebe.

photo

Krilni centar:  Bez ikakve dileme, Chris Webber je bio istinski superstar, ali daleko od toga da je ispunio sva očekivanja. Popularni C Webb je još u srednjoj školi najavio svoje domete, prosječno je bilježio 29 poena i 13 skokova po meču. Upisuje Michigan koledž, sa kojim je dva puta došao do same završnice NCAA lige, ali je titula izostala. Na koledžu je bio upleten u skandal zbog navodnog primanja određenih novčanih sredstava i oduzeta su mu sva priznanja. Biran je kao prvi pik na draftu 1993. godine od strane Orlanda, ali je odmah proslijeđen u Warriorse. U dresu Kingsa proveo je najboljih osam godina karijere. Webber je na početku odbijao da pređe u Kingse, jer su važili za gubitnički tim. Već u prvoj sezoni predvodio je ligu po broju skokova sa prosjekom od 13 po meču. Zajedno sa saigračima napravio je tim koji je sasvim legitimno konkurisao za šampionski prsten. Vjerovatno bi i došli do njega da neke nesportske stvari nisu bile umiješane u sad već legendarnu seriju protiv LA Lakersa. Ta ekipa je pod Adelmanom igrala super aktraktivnu košarku, a Chris je bio najbolji igrač. Prosječno je bilježio 23,5 poena i 10,6 skokova po meču. Zabilježio je pet nastupa na All-star mečevima i isto toliko puta je biran u najbolje petorke lige.

Centar:Vlade Divac – ovo je najneobjektivniji izbor od svih koje sam do sada napravio. 🙂 U ligu je došao 1989. godine, direktno iz Partizana. Zamislite čast i obavezu koju je dobio Vlade jer je došao kao zamjena za jednu takvu legendu kao što je Kareem Abdul-abbar. U toj sezoni je uvršten u najbolju “rookie” petorku lige. U Lakersima je proveo osam sezona, sa prosjekom od 12,2 poena i 8.5 skokova po meču. Nakon dvije sezone u Hornetsima, Vlade se vraća u Kaliforniju, i postaje “kralj”. Svi dobro pamtimo te sezone Kingsa i kako smo se budili u 3 ujutru da gledamo tu ekipu koja je po igri izgledala kao da je sa naših prostora i koju smo voljeli kao da je u pitanju reprezentacija Jugoslavije. Na veliku žalost, sudije su umiješale prste i Kingsi nisu mogli dalje od finala konferencije. Vlade je i tada, kao i kroz veći dio karijere, bio neko ko je predstavljao “lijepak” u svlačionici i ko je bio zadužen za dobru atmosferu. Zbog svega što je uradio za Kingse, njegov dres je povučen prije par sezona i sada krasi svodove doma Sacramento Kingsa. Karijeru je završio sa prosjekom od 11,8 poena i 8,2 skoka po meču.

72377574

Honorable Mentions: Jerry Lucas, Sam Lacey, Jack Twyman, Mike Bibby

imageedit_7_8412674188

Sledeće sedmice očekujte poslednji tekst iz ovog serijala! 🙂

Author: Marko Tufegdzic

Vjeciti student Ekonomije. Privređuje već godinama. Ljubitelj svega slatkog. Voli i bodri "samo jedan Klub na svetu celom".

Share This Post On

Vaše mišljenje: