Nakon prethodnog blog posta, u ovom (poslednjem) nastavku, predstavljam vam najbolje petorke poslednje tri NBA ekipe. Nakon skoro tri mjeseca došli smo do kraja serijala. 🙁 Znam, znam i meni je teško, ali svemu dođe kraj. Pa da krenemo:
Golden State Warriors
Ekipa je osnovana 1946. godine, par puta su se selili a 1971. godine su se konačno smjestili u San Francisko. Pored titule koju su osvojili prije par dana, “Ratnici” imaju još tri titule prvaka lige i tri puta su poraženi u finalima lige.
Plejmejker: Stephen Curry – baš ne znam šta da napišem za ovog momka, a da nije pretjerivanje. I sam sam podlegao “hypeu” koji poslednje vrijeme kruži oko svih nas. 🙂 Inače, Step je prvi igrač u istoriji lige koji je došao do titule a da je na tom putu morao da izbaci ostala četiri člana najbolje petorke lige (Harden, James, Davis, Gasol). Da ne bih previše dužio, zavalite se u neku udobnu fotelju ili stolicu i uživajte…
Bek: Na poziciji beka nalazi se Rick Barry. Nakon uspješne karijere na Miami koledžu, Rick u ligu dolazi na draftu 1965. godine. On je bio jedan od najboljih napadača u ligi krajem 60-ih i tokom 70-ih godina. U svojoj ruki sezoni bilježio je preko 24 poena i deset skokova po meču. Međutim, to je bilo sasvim prosječno ostvarenje kad se pogleda njegova druga sezona u kojoj je imao preko 35 poena po meču. Rick je jedan od rijetkih igrača koji su iz NBA lige prešli u ABA ligu, i tamo je proveo četiri sezone, nakon kojih se vraća u Warriorse. Ukupno je proveo osam sezona u dresu “Ratnika”, a najslabiji prosjek poena po meču mu je bio 21. U karijeri je zabilježio osam nastupa na All star mečevima takođe ima i jednu MVP nagradu. Do prije par dana bio je jedini igrač “Ratnika” sa nagradom za MVP finalne serije. U dresu Warriorsa prosječno je bilježio 25,6 poena po meču kao i 7,3 skoka kao i 89,9% preciznosti sa linije slobodnih bacanja. Jedan je od prvih igrača koji su postali komentatori i analitičari u radio i TV prenosima NBA mečeva. Rečenica koja najbolje opisuje ovog virtuoza košarkaške igre je:
“The only thing better then Rick Barry was Rick Barry in the clutch.”
Krilo: Chris Mullin je vjerovatno najbolje krilo u istoriji ekipe. Odrastao je gledajući bravure igrača Knicksa i Bostona. Za broj 17 koji ga je pratio kroz cijelu karijeru odlučio se u čast Havliceka. Na draftu 1985. godine biran ja kao 7. pik od strane Warriorsa, a na samom početku karijere poznat je bio kao spot-up šuter (igrač koji uglavnom čeka loptu od saigrača i šutira kada nema protivničkih igrača u blizini). U tom periodu je takođe imao i velikih problema sa alkoholom, pa ga je tim par puta suspendovao zbog nedolaska na treninge. Sve je krenulo na bolje dolaskom Dona Nelsona. Don je dao potpunu slobodu, kako Chrisu, tako i ostalim igračima, i forsirao je “run and gun” košarku. Mullin je bio član legendarnog RUN TMC trougla. U ekipi je proveo ukupno 13 sezona, prosječno ostvarujući 20,1 poena po meču. Zabilježio je pet nastupa na All star vikendima i četiri puta je biran u najbolje petorke lige. Osvajač je i zlatne olimpijske medalje na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992. godine.
Krilni centar: Treći pik drafta 1963. godine, Nate Thurmond, zauzeo je poziciju krilnog centra. U ekipi je proveo 11 sezona i u tom periodu prosječno bilježio 17,4 poena i 16,9 skokova po meču. Kao i njegov saigrač Wilt, i Nate je bio skakačka mašina. Jedan je od samo četiri igrača koji su na jednom meču ostvarili 40+ skokova, i samo jedan od pet igrača koji su karijeru završili sa prosjekom od 15+ skokova. Prvi je igrač u istoriji košarke koji je ostvario quadruple-double. Na samom početku karijere bio je u drugom planu zbog Wilta, ali se nakon njegovog odlska pozicionirao kao jedan od naboljih igrača ekipe. Prosječno je bilježio 17,4 poena i 16,9 skokova po meču. Zabilježio je sadam nastupa na All star mečevima, i pet puta je biran u najbolje defanzivne petorke lige. Njegov dres sa brojem 42 povučen je iz upotrebe. Interesantan je podatak da je u karijeri ostvario više skokova nego poena.
Centar: Wilt Chamberlain je sasvim očekivano našao svoje mjesto i ovdje. U ekipi je proveo pet sezona i u svih pet sezona je predvodio ligu po broju poena. Bilježio je prosječno 41,5 poen po meču i 25,5 skokova!!! Niko nikada, ali nikada, neće uspjeti da se približi ovom ostvarenju. U periodu kada je harao terenima NBA lige, blokade se nisu računale, a siguran sam da bi i u toj kategoriji predvodio ligu. Nažalost, nikada nije uspio da pretoči individualne partije u timski uspjeh, makar to nije uspio u “Ratnicima”. U karijeri je zabilježio 23.924 skoka. Dres sa njegovim brojem povučen je u svim timovima za koje je nastupao, počev od srednje škole, preko koledža i tri NBA tima. Čak su i legendarni Harlem Globetrottersi povukli njegov dres! Wilt je bio pravo čudo prirode, a u prilog tome ide i podatak da je sa svojom visinom i sa svojih 125 kilograma težine, 100 metara trčao za manje od 11 sekundi!!! O njegovom životu van parketa neki drugi put, ali imam samo jednu malu napomenu: broj žena sa kojima je spavao je samo za 10% manji od broja skokova koje je napravio u toku karijere. 😀
Honorable Mentions: Tim Hardaway, Neil Johnson, Paul Arizin, Mitch Richmond
Los Angeles Lakers
Legendarna ekipa koja do sada ima 16 titula (druga najtrofejnija) i čak 15 poraza u finalima. I kada nisu bili na vrhu po snazi, uvijek su zbog grada u kojem igraju privlačili velike zvijezde, i one igrače željne glamura i slave.
Plejmejker: Prva pomisao kad izgovorim Magic Johnson je elegancija. U NBA ligi je igrao veliki broj igrača, ali je rijetko ko plijenio igrom kao on. Čovjek ima nadimak “Magic”, pa o čemu mi treba da pričamo više? Čovjek je radio sve na terenu, ali bukvalno SVE. “Izmišljao” je asistencije za saigrače i postizao koševe na sve moguće načine. Jedan je od najboljih kradljivaca lopti koje je liga vidjela. Dao je potpuno novu dimenziju poziciji plejmejkera. Kada kažete plejmejker, pomislite na momka visokog 185 cm, a Magic je bio najbolji plej lige sa 206 cm. Na veliku žalost, završio je karijeru na vrhuncu karijere, zbog svima poznatih razloga. Ostaće upamćen kao jedan od top tri plejmejekra kojeg je svijet ikada vidio. Nakon završetka sportske karijere, posvetio se biznisu i trenutno ima udjela u fudbalskom i bejzbol timu iz Los Angelesa.
Bek: Da je neko roditeljima Jerrya Westa rekao da će njihov sin postati jedan od najboljih igrača u istoriji lige, vjerovatno bi ga smatrali ludim. Jerry je bo toliko sitan da je morao da prima injekcije za rast. Nakon završenog West Virginia koledža, prelazi u Minneapolis Lakerse, a vrlo brzo ekipa se seli u Los Angeles. West je bio jedan od prvih all-round igrača u ligi, imao je kontrolu kao vrhunski plejmejkeri, a šut kao bekovi, i uz sve to, imao je i odličan osjećaj za skok. Jedini je igrač u istoriji lige koji je u SVAKOJ svojoj sezoni biran za All-star timove. U čak 11 sezona bilježio je prosjek preko 25 poena po meču. Jedini je igrač u istoriji koji je dobio priznanje za najboljeg igrača finalne serije, a da je njegov tim izgubio. Njegova silueta nalazi se na zvaničnom logou NBA lige. Vlasnik je još jednog rekorda – naime, prosjek od 46,3 poena po meču je najbolji prosjek u jednoj plej-of seriji u istoriji lige.
Krilo: Još jedan igrač kom sam se u djetinjstvu divio, i to sasvim opravdano, nalazi svoje mjesto u petorci – to je Kobe Bryant. Interesantna je priča kako je dobio ime. Njegovi roditelji su na putovanju kroz Japan svratili do grada Kobe i tu su probali čuvenu Kobe teletinu, kojom su bili toliko oduševljeni da su odlučili da sinu daju ime po gradu Kobe. 🙂 U momentu kada je debitovao u ligi, bio je najmlađi igrač u istoriji, a u međuvremenu je pao na treće mjesto. Čovjek kojeg morate poštovati, makar zbog upornosti i želje za pobjedom koja nije slabila ni nakon teških povreda u poslednje dvije sezone. Za mene je “Black Mamba” najveći ikada. Naravno iza Jordana, ali dobro – on je, ipak, van konkurencije. 🙂 Kobe nikada nije napustio ekipu pa ni onda kada je 20 pobjeda u sezoni bila misaona imenica. Iskreno se nadam da će mu GM Lakersa omogućiti da u sledećoj sezoni još jednom napadne titulu i proba da se izjednači u tom parametru sa Jordanom. U momentu kada Kobe odluči da prestane da se bavi sportom, košarka će izgubiti mnooooogo, kao rijetko kada.
Krilni centar: Ne znam da li je ikada Shaquille O´Neal odigrao neki meč na poziciji četvorke, ali jednostavno sam morao da ga uvrstim u najboljih pet. 🙂 Shaq je neko ko je posle duže pauze vratio titulu u “Grad Andjela” i zajedno sa Kobijem uspostavio novu dinastiju. U dresu “jezeraša” proveo je osam sezona, a malo je reći da je dominirao parketima, jer ono što je on radio protivničkim centrima se ne može riječima opisati. U regularnoj sezoni je još bio “popustljiv”, ali kad dođe na red doigravanje, tu je pokazivao svoju pravu snagu. Prosječno je ostvarivao 27 poena i 11,8 skokova po meču, a u doigravanju su te brojke 27,7 i 13,4. U sezonama kada su Lakersi sa njim na čelu osvajali titule, imao je prosjek od preko 30 poena i 15 skokova po meču. Shaq je neko ko je strahovito aktivan van terena, i pojavljivao se u velikom broju filmova, ali isto tako ste mogli da “uživate” u njegovoj muzici. Takođe ako ste ljubitelj UFC borbi, makar na konzolama, mogli ste da se “oprobate” sa Shaqom u borbi protiv zvijezda ovog sporta. Po ugledu na Marijanu Mateus, Suzanu Mančić, Jelenu Bačić Alimpić i ostale “spisateljice”, i on se oprobao u pisanju. 🙂 Bez dileme najdominantniji centar XXI vijeka, a kako se situacija razvija na tom polju, sve su prilike da ga još duuugo duuugo niko neće stići.
Centar: Malo je poznato da je Kareem Abdul-Jabbar prilikom dolaska u Lakerse pjevušio veliki hit “S namerom pođoh u veliki grad”. 🙂 Šalu na stranu, Jabbar je samo jedan u nizu superstarova koji su su u potrazi za srećom (titulama) došli u Los Angeles. Slobodno mogu reći da je on jedan od najvećih košarkaša ikada! Proveo je 20 godina u ligi i samo jednom nije biran na All star mečeve, a u toj sezoni je imao prosjek od 25,8 poena, 12 skokova i tri blokade po meču. 🙂 Pored nespornih napadačkih kvaliteta, Jabbar je bio i vrhunski defanzivac. U najbolje defanzivne petorke lige je biran čak 11 puta. Najbolji je strijelac u istoriji lige kao i treći najbolji skakač i bloker u istoriji. Broj nastupa na All star vikendima (19) je, takođe, nešto što neće biti ugroženo u skorijem periodu. Čovjek je koji je promijenio košarku na mnogo načina i koji je upisan kao jedan od najvećih svih vremena.
Honorable Mentions: Wilt Chamberlain, Elgin Baylor, James Worthy, George Mikan, Derek Fisher
New Orleans Pelicans
Ovo je ekipa koja se mnogo selila i mijenjala ime, ali nikada nisu došli do nekog značajnijeg rezultata.
Plejmejker: Chris Paul – nakon vrlo uspješne karijere u srednjoj školi i koledžu, ovaj sjajni košarkaš je biran kao četvrti pik na draftu 2005. godine. Već u ruki sezoni pokazao je da će biti jedan od najboljih plejmejkera u narednih 15 godina. Postao je tek drugi ruki u istoriji koji je predvodio ligu po broju ukradenih lopti. Nevjerovatan osjećaj za asistenciju kao i pregled igre omogućaju mu da pronađe saigrača ma gdje se ovaj nalazio. U periodu kada je nastupao za ovu ekipu, odlično je “sarađivao” sa Westom i Chandlerom. Jedini je igrač u istoriji lige koji je dvije godine zaredom predvodio ligu po broju asistencija i ukradenih lopti. Ono što je bio veliki problem za Paula je to što nikada nije uspio da povede ekipu do nekog značajnijeg rezultata u doigravanju. Paul je 2011. bio u centru pažnje zbog trejda kojim je trebao da završi u Lakersima, ali je, uz veliki pritisak, tadašnji komesar lige poništio trejd, pa je na kraju završio u “gradu anđela” ali ne u Lakersima, već u Clippersima. Za šest godina provedenih u ekipi, prosječno je bilježio 18,1 poena i 9,7 asistencija po meču. Kada završi karijeru, o njemu ćemo govoriti kao o jednom do najkompletnijih plejmejkera u istoriji ove igre.
Bek: Poslednjh par godina Dell Curry je poznatiji kao Stephenov otac, nego po nečemu drugom. Interesantan je podatak da je sa svojom srednjom školom u istoj godini (1982) postao državni prvak i u košarci i u bejzbolu. Te godine je draftovan od strane bejzbol tima Texas Rangersa, ali se ipak odlučuje da ode na koledž. Na koledžu se takođe bavio i bejzbolom, i ponovo je draftovan 1985. godine, ovog puta od strane ekipe Baltimora. Ponovo se odlučio da nastavi sa košarkom i 1986. godine draftovan je od strane Jazza. U ekipu je stigao nakon “expansion drafta” koji je održan 1988. godine. Kroz cijelu karijeru odlikovale su ga dvije stvari – dobar šut za tri poena (ne baš kao sinov) i to da je mečeve započinjao sa klupe za rezervne igrače. Od 1.089 mečeva koliko je odigrao u NBA ligi, samo 99 je započeo kao starter. U ekipi je proveo punih 10 sezona, i igrač je sa najviše poena u istoriji ekipe, kao i igrač sa najviše odigranih mečeva.
Krilo: Glen Rice – nakon što je predvodio Michigan koledž do NCAA titule, Rice se “seli” u NBA ligu. U svojoj poslednjoj koledž sezoni bilježio je 25,6 poena po meču uz nevjerovatan šut za tri poena od 52%. Na draftu 1989. godine biran je od strane Heata kao četvrti pik. U ekipu koja je tada nastupala pod imenom Hornets dolazi 1995. godine. Kao i većina zvijezda, ni Rice se nije pretjerano dugo zadržao u ekipi – svega četiri sezone. To mu je bilo dovoljno da u svakoj sezoni bude najbolji strijelac i najbolji trojkaš ekipe. Neuspješni pokušaji da se ostavi dublji trag u doigravanju samo su ubrzali njegovu odluku o odlasku. Sve tri sezone provedene u ekipi obilježio je nastupima na All star vikendima i to su njegovi jedini nastupi. Pobjednik je u takmičenju u brzom šutiranju trojki 1995. godine. Nigdje nije ponovio igre iz perioda kada je nastupao za ovu ekipu, gdje je prosječno bilježio 23,5 poena po meču uz odličan šut za 3 poena (44%). Rekorder je po broju poena ubačenih u jednoj četvrtini na All star mečevima (20).
Krilni centar: Prvi pik na draftu 1991. godine, Larry Johnson, zauzima mjesto na poziciji krilnog centra u mom izboru. Ono što ga je odlikovalo na samom startu karijere je definitivno njegova eksplozivnost. U finalu takmičenja u atraktivnim zakucavanjima koje se održalo 1992. godine poražen je u finalu. Godinu kasnije, postao je prvi igrač u istoriji ekipe koji je izglasan u prvu petorku za All star vikend. Atraktivna igra i učešće na All star vikendu su mu donijeli ugovor na sedam godina po kojem je zaradio 84 miliona dolara. U tom periodu to je bio najunosniji ugovor u ligi. Zbog konstantnih problema sa leđima, u potpunosti je promijenio svoj stil igre i sve više se oslanjao na šut sa distance. U četvrtoj sezoni je postigao 81 “trojku” što je tri puta više nego u prve tri sezone karijere zajedno. Upravo su ti hronični problemi sa leđima učinili da završi karijeru u 31. godini. U ekipi je proveo pet sezona, prosječno ostvarujući 19,6 poena i 9,2 skokova po meču.
Centar: Alonzo Mourning je vjerovatno najbolji centar u istoriji ekipe. Nakon što je totalno izdominirao u poslednjoj godini u srednjoj školi (prosječno 12 blokada po meču), dominirao je i na koledžu. Draftovan je kao drugi pik na draftu 1992. godine. Ono što ga je krasilo kroz cijelu karijeru je fenomenalna defanziva i beskompromisna borba. U ekipi je proveo samo tri sezone, ali više nego dovoljno da ostavi neizbrisiv trag. Prosječno je bilježio 23,3 poena, 10,1 skokova i čak 3,2 blokade po meču. Na veliku žalost svih ljubitelja košarke, zbog zdravstvenih problema nije postigao maksimum koji se od njega očekivao. Zabilježio je sedam nastupa na All star mečevima i dva puta je biran za najboljeg defanzivca lige!
Honorable mentions: David West, Anthony Davis, Baron Davis, Muggsy Bogues, PJ Brown
Nadam se da ste makar nešto naučili čitajući moje postove u prethodnom periodu, a ako ste naučili makar jednu stvar koju niste znali – onda je moja misija ispunjena! 🙂
