MeetUp Challenge – šta nam fali da postanemo heroji?

“You must be the change you want to see in the world” – jedna je od izreka Mahatme Gandija. Iako sam ljubitelj kritičkog razmišljanja jer vjerujem da ono usmjerava ljude da urade nešto bolje, svjedok sam, kao i svi mi, činjenice da našem društvu fali neka iskra koju smo vremenom izgubili, pa mnoge to vodi u onu lošu krajnost – kritiku radi kritike.

Ovaj tekst neće biti posvećen Gandiju ali mi je, svakako, njegova misao pomogla da dođem na ideju kako da svi mi budemo malo bolji sjutra nego što smo bili danas. Možda svijet neće čuti za nas, ali, kao što reče izreka, ako želimo da mijenjamo stvari oko nas – mi moramo da postanemo promjena!

Elem, u julu 2011. godine, Ujedinjene Nacije su odobrile interesantnu rezoluciju. Ideja je bila da zemlje članice mjere nivo sreće svojih državljana, što je za proizvod 2013. godine dalo “World Hapiness Report”. Neki će reći da je pojam sreće relativan i da zavisi od individualnih stavova, ali činjenica je da se mjerenjem određenih parametara može utvrditi nivo sreće u društvu. Neću detaljisati o metodama koje su koristili, ako neko želi da sazna više, to može uraditi ovdje.

WORLD HAPPINESS REPORT 2013

Ono što mi je privuklo pažnju su rezultati i kako smo mi kao društvo pozicionirani. Crna Gora je od 156 zemalja zauzela 80. mjesto. Mnogi bi rekli: “Ok, i očekivao/la sam neku sredinu tabele”, ali ono što je meni bilo interesantno jeste da su ispred nas zemlje kao sto su: Nikaragva (65.), Vijetnam (63.), Uzbekistan (60.) i Gvatemala (47.). Šta je tu čudno? Stvar je u tome što većina nas smatra da je nezadovoljstvo u našem društvu direktan proizvod loše ekonomske situacije. Slažem se da materijalna sigurnost umnogome utiče na kvalitet naših života, ali ona iskra koju smo izgubili je upravo želja da sami uradimo nešto bolje zajedno i da nije sve u standardu, već i u želji društva da pojedinačnim doprinosima učini svoju realnost boljom. Dokaz – na listi od 187 zemalja iz analize rađene od strane MMF-a koja se bavi rangiranjem država po BDP-u: Crna Gora je 77, a daleko iza nje su gore navedene zemlje: Nikaragva (133), Vijetnam (127), Uzbekistan (128) i Gvatemala (126). A i dalje su mnogo srećniji od nas!

Još je interesantniji izvještaj startup kompanije “Jetpac” koje je radilo istraživanje nivoa sreće na bazi 150 miliona slika na Instagramu. Parametar je bio jednostavan – što su se ljudi više smijali na fotografijama, zemlja je bolje rangirana. Nikaragva, koja je po BDP-u 133, ovdje je zauzela još bolju – nevjerovatnu 2. poziciju!

Kao neko ko je imao prilike da se upozna sa američkim društvom i ko trenutno živi u Americi, razmišljao sam o tome zašto je ljudi smatraju obećanom zemljom i šta je to što njihove mlade ljude čini uspješnijim od nas. Da stavim na stranu priče o veličini trzišta i prilikama koje ono pruža, želim ovim tekstom da stavim akcenat na nešto što lično smatram da smo mi kao mladi ljudi izgubili, a što je veoma bitno za uspjeh. Amerikanci to nazivaju “networking”.

3027822-slide-worlds-happiest-countries-20

Na američkim koledžima su, praktično od samog osnivanja, počeli da se udružuju mladi ljudi u cilju da pomažu jedni drugima, sarađuju i zajedno grade budućnost. Tako su nastala takozvana “fraternities” ili bratstva. Osim činjenice da su zajedno učili i stvarali konekcije, pojavom sve većeg broja “bratstava”, došla je i do stvaranja neizbježne konkurencije, koja je danas jedan od glavnih pokretača mladih u Americi. Upravo im taj “networking” pomaže da budu bolji.

Na redu je poenta mog teksta. Sa druge strane, kao što je jedan moj profesor odlično zapazio, a ja fino upio tu misao 🙂 – dani naših studenata se svode na ispijanje kafe sa istim ljudima u istim kafićima. Ako se zamislite, shvatićete da birate čak i ista mjesta u kafiću, ukoliko su slobodna! To su sitnice koje nas svakodnevno ušuškavaju u neki osjećaj “sigurnosti” koji nam ne dozvoljava da upoznamo nove ljude, saslušamo nove ideje i budemo podrška jedni drugima.

Kako sam prethodne godine bio revoltiran brojnim “Challenge” akcijama koje su često promašivale poentu, došao sam na ideju da organizujem jedan “Challenge”, koji može biti stvarno dobar i napraviti bar malu razliku u životima nas mladih. Nazvaću ga “MeetUp Challenge”. Pretpostavljam da svi imamo na Facebooku, Twitteru ili bilo kojoj drugoj društvenoj mreži bar nekoliko “prijatelja” koje nikada nismo upoznali ili ih znamo samo iz viđenja sa fakulteta, posla i tako dalje, a mislimo da su interesantni i talentovani mladi ljudi!

meetup-logo

Izazivam vas da u 2015. godini “prozovete” makar troje ljudi koje biste voljeli da upoznate, a do sad niste, i pozovete ih na zajedničko druženje! Vjerujem da će čak i ta kafa koju svakodnevno ispijate dobiti sasvim nov ukus sa novim ljudima! Razmijenite ideje – niko vam ih neće ukrasti (još jedan od problema naših mladih kojem, definitivno, treba posvetiti poseban tekst)!

I tako u duhu prazničkog početka ove godine, želim da završim ovaj post sa sledećom željom: Želim vam u 2015. godini makar tri nova poznanstva! Znam da će vam vrijedjeti mnogo, a ja ću istinski biti srećan za svako novo prijateljstvo koje stvorite. Mogli biste se iznenaditi koliko tri obična “taga” ili “menšna” mogu da promijene vaš svijet na bolje! Možda baš vi postanete nečiji heroj ili taj neko pomogne vama sjutra i postane vaš heroj. Nikada nećete saznati ako ga/je ne upoznate, zar ne?

Autor: Miloš Joksimović

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: