Top 10 – Najbolje igre u 2014. godini

Mnoge od stvari po kojima će igračka 2014. godina ostati upamćena nemaju puno veze sa samom suštinom igranja. Afera Gamersgate je, napokon, donijela ozbiljnu raspravu o etici u profesionalnom igračkom novinarstvu. Ogroman broj velikih naslova (Driveclub, Assassins Creed: Unity, Halo: the Master Chief Collection…) izašli su na tržište u nezavršenom, gotovo neigrivom stanju, kao rezultat politike požurivanja velikih izdavača. Microsoft i Sony su na kontroverzan način osigurali ekskluzivnost novog Tomb Raidera (XBO) i Street Fightera (PS4) za svoje konzole. Xbox One je drastično pojeftinio i počeo da sustiže Playstation4… Neki od najvećih naslova su odloženi za narednu godinu, a mnogi nisu ispunili očekivanja.

U tolikoj galami igračkih medija, lako je smetnuti sa uma glavnu stvar zbog koje ih i pratimo – igre. Ova lista slavi upravo dobre igre. Među gomilom nedovršenih i besciljnih naslova, kompletni i zaokruženi proizvodi su imali još bolju šansu da se dokažu. U mnogim kategorijama trijumfovali su, zasluženo, potpuni autsajderi – nezavisni timovi sa velikim srcem ili mali timovi sa jasnim idejama koje su ispeglali do savršenstva.


 

Najbolji Rimejk - GTA5

Kako unovčiti velika imena bez mnogo napora? Izdavači igara su odgovor na ovo pitanje pronašli i u remasterizovanju nekada popularnih naslova za HD generaciju. Kvalitet remasterizacije drastično varira i najčešće se kreće od prihvatljivog (Resident Evil 4, ICO) do krajnje kriminalnog (najavljeni “remaster” FF7), sa rijetkim slučajevima u kojima rimejk igri daje sasvim novu dimenziju i postaje novi definitivni način da se iskusi ono što naslov ima da ponudi. Takvih izuzetaka u ovoj godini je bilo dovoljno da im se (u nedostatku borilačkih igara čije klase nema) dâ zasebna kategorija.

Da nije bilo fijaska sa multiplejer komponentom, ova titula bi definitivno pripala Halo: Master Chief kolekciji za Xbox One. Kvalitet grafičke remasterizacije i količina sadržaja koji je obuhvaćen ovim naslovom (četiri pune, legendarne igre) jednostavno stavlja ovu kolekciju van svake konkurencije. Ovako kako jeste (određene MP komponente u kolekciji i dalje ne rade kako treba), remasterizovani Grand Theft Auto 5 za dlaku pretiče Microsoftovu perjanicu. GTA5 je izgledao, radio i igrao se fenomenalno i na konzolama starije generacije, a novi grafički trikovi koji su dodati remasteru donijeli su ionako fenomenalnoj igri još jednu dozu upečatljivosti i opipljivosti, nakon koje se teško vratiti na originalnu verziju.

Vrijedno pomena: The Last of us, Tomb Raider: Definitive edition, Pokémon Omega Ruby/Pokémon Alpha Sapphire


 

Najbolja sportska igra / trka - Mario kart 8

Mnoge najavljene revolucionarne sportske igre (Driveclub, EA sports UFC…) pokazale su se kao potpuni promašaji. Gotovo da nije bilo velikog izdavača koji nije imao veliki promašaj ove godine, osim jednog. Nintendo je iznio sve što se od njega tražilo – i više od toga. Novi Mario Kart je sve ono što novi Mario Kart treba da bude – precizne kontrole i savršeno intuitivna mehanika u kojoj je lako postati dobar, a teško biti odličan – postali su zaštitni znak serijala. Lude staze i likovi sa višeslojnim šablonima ponašanja (gledamo i mi tebe, Luiđi) učinili su Mario Kart 8 (Wii U) najboljom trkom i najboljom igrom za čitavu porodicu.

Vrijedno pomena: Fifa 15, Forza Horizon 2


 

Najbolja avantura - Broken Age, act 1

Zažmurićemo na prekršena obećanja Double Finea, i tretirati Broken Age (act 1) kao kompletnu igru, isključivo zato što je apsolutno zaslužila titulu najbolje avanture za 2014. Genijalnost Tima Šejfera izbija iz svake pore ovog ostvarenja. To što se radi o klasičnoj point&click avanturi, predstavniku zaboravljenog žanra, daje ovoj igri dodatne poene. Divno, čarobno iskustvo za sve generacije, sa mozgalicama koje su dovoljno lake da bi bile pristupačne svima, a dovoljno teške da ne postanu trivijalne ni okorelim sladokuscima.

Vrijedno pomena: Fables: The Wolf Among us, Vanishing of Ethan Carter


 

Najbolja pucačina - Wolfenstein: The New Order

FPS je kategorija sa tradicionalno najžešćom konkurencijom. Prošla godina je bila godina u kojoj se očekivala apsolutna dominacija velikih igrača. Okršaj Destinyja i Titanfalla trebalo je da iznjedri pobjednika, a novi Call of Duty i Far Cry 4 najavljivani su kao moguća iznenađenja.  Wolfenstein je izašao bez mnogo marketinške pompe, u čudno vrijeme i osvojio srca ljubitelja stare dobre pucačine. Visokokalorično singleplayer (-only) iskustvo vođeno tarantinovskim narativom izvadilo je iz naftalina raznolikost koja je nekada bila zaštitni znak žanra. Jednoga časa organizujete pobunu u koncentracionom logoru, sledećeg laserskim mitraljezom kosite naciste u bazi na mjesecu, a već sledećeg usmjeravate rakete ka četvoronožnim robotima koji bljuju vatru.

Titanfall je kao multiplayer-only iskustvo bio popularan tek nekoliko mjeseci, Destiny se pokazao kao konfuzna kaša odličnih i očajnih rješenja, a Call of duty i Far Cry nisu oduševili… U takvoj atmosferi, Wolfenstein, kao fantastični, bezumni roler-kouster koji usporava tek toliko da bi vas podsjetio koliko je zaista lud i brz, nameće se kao jedina velika igra u žanru koja je postala sve ono što su njeni autori od nje i željeli da bude. Dobra, stara pucačina.

Vrijedno pomenaDestiny (fantastična pucačka mehanika, vrhunski online serveri), Titanfall (odličan multiplayer), Plants VS Zombies: Garden Warfare (zapanjujuće dobra online zabava), Far Cry 4 (još jedan dobri Far Cry)


 

Najbolja mobilna-prenosna igra - Hearthstone

Blizzardova kartaška strategija za PC i iPad je očigledan pobjednik u ovoj kategoriji. Biznis model u kome se igrači koji ne žele da plate ne osjećaju diskriminisano, i mehanika koja omogućava kompleksno taktičko nadmudrivanje koje ni na trenutak nije dosadno, dokaz su da i naizgled male igre mogu postati važnije od gigantskih franšiza. Nivo ispoliranosti grafike i interfejsa kakav je osim Blizzarda malo ko u stanju da isporuči, predstavlja dodatno zadovoljstvo za igrače koji tek posle desetina sati provedenih pred virtuelnim stolom počinju da primjećuju najfinije detalje Hearthstonea.

Vrijedno pomena: Tales From Deep Space (Amazon/Android)


 

Najbolji RPG - Divinity original sin

Trka za najbolji RPG 2014. godine bila je najžešća od svih. Dark Souls 2 je fenomenalan. Dragon Age: Inquisition je oduševio. South Park: The Stick of Truth je jedna od najboljih igara godine. Fenomen koji je obilježio žanr je, ipak, pojava zapanjujuće kompleksnih izometrijskih RPG naslova starog kova. Ovi naslovi nezavisnih studija, najčešće finansirani novcem iz Kickstarter kampanja, dokazali su da postoji publika koja bi radije platila za dobar izometrijski RPG nego za spektakle koji dominiraju igračkim vijestima.

Wasteland2 i Divinity: Original Sin su dva naslova koja se najčešće pominju zajedno. Obije igre su izometrijski RPG-ovi starog kova sa originalnom poteznom borbom. Wasteland je namijenjen ljubiteljima postapokalipse u Fallout stilu, dok je Divinity klasični high-fantasy. Divinity je dobio prednost zbog toga što je u trenutku izdavanja bio kompletnija igra, ali i zbog nadasve originalnih inovacija koje je unio u decenijama stari sistem poteznih RPG borbi.

Vrijedno pomena (ne bi bio grijeh da je bilo koja od ovih igara proglašena za RPG godine): Dark Souls 2, Dragon Age: Inquisition, South Park: The stick of Truth, Wasteland2, Bravely Default.


 

Najbolja akciona igra - Bayonetta 2 / Shovel Knight

Bayonetta 2 je ubjedljivo najbolja akciona igra u protekloj godini. Jedino što joj smeta da se pojavi na više listi sa izborom za igru godine je to što je objavljena isključivo na Nintendovoj WiiU platformi, koja ne važi za omiljenu među ljubiteljima žanra. Hiperkinetička borba, responzivne kontrole, fantastična animacija i luda akcija koja ruši sve moguće zakone fizike i zdravog razuma, obilježja su akcionih igara Platinum Gamesa, a Bayonetta2 se nameće kao najbolja od njih.

Na drugoj strani, bio bi grijeh ne odati priznanje Shovel Knightu. Ovaj dragulj nezavisne produkcije je mješavina Megamana i Duck Talesa, i fantastično oslikava savršenu igru koju bi neki studio iz osmobitne ere napravio kada bi mu, odjednom, na raspolaganje bila data procesorska moć današnjih mašina. Odličan primjer “zastarjelih” igračkih mehanika koje su, uz ispravan tretman, aktuelne i atraktivne i dan danas.

Vrijedno pomenaMiddle Earth: Shadow of Mordor, Sunset Overdrive


 

Najbolja Simulacija / Strategija: Civilization:beyond earth

Civilizacija u svemiru. Autori su bili dovoljno pametni da ovaj savršeni recept ne pokušaju da začine “perzistentnim online iskustvom” i drugim buzzwordima zbog kojih proklinjemo moderne adaptacije. Po mnogima najbolja igra u serijalu do sada, Civilization: Beyond Earth je dovoljno pristupačan za nove igrače, a dovoljno kompleksan i nov za postojeće fanove. Novi elementi igrivosti su, čak i ako na papiru djeluju nelogično ili čudno, u praksi fenomenalno implementirani u oprobani šablon. U moru odličnih nezavisnih simulacija, nejasnih ambicija koje uništavaju EA-ove predstavnike u žanru, ali i nadasve čudnih predstavnika žanra (Goat Simulator, Surgeon simulator), zadovoljavajuće je vidjeti da jedan predstavnik davne gigantske franšize i dalje predstavlja svijetli, neukaljani primjer svima.

Vrijedno pomena: Kerbal Space Program, Hearthstone, Spintires


 

Igra godine - Dark Souls 2

Treba da imate bolesnu količinu hrabrosti i samopouzdanja da biste izdali igru kao što je Dark Souls 2. U vremenu kad veliki izdavači smatraju da je prihvatljivo izdati igru čiji su fundamentalni elementi nezavršeni, From Software je odlučio da objavi RPG naslov koji je do te mjere težak da jedino činjenica da je sve u njemu isplanirano, izvedeno i ispeglano gotovo do perfekcije odvaja brutalni izazov koji se stavlja pred igrača od frustracije. U depresivnom, zastrašujuće stranom svijetu ove igre, svaki kamen je na svom mjestu, i svaka komanda koju igrač zada svaki put bude izvedena upravo onako kako surova pravila nalažu. Svaki put kad vas u ovoj igri ubiju (a to će se desiti na stotine puta) znaćete da se to desilo vašom, a ne greškom programera (nestrpljivost se posebno surovo kažnjava), ali ćete i svaki progres gledati kao ličnu zaslugu i mali podvig kome ćete se istinski radovati. Dark Souls 2 od vas traži potpunu posvećenost i za nju vas nagrađuje na svakom koraku. Ovo je opčinjavajuće kompleksno iskustvo koje se graniči sa mazohizmom, namijenjeno samo tvrdokornim igračima.

Vrijedno pomenaMiddle Earth: Shadow of Mordor, Dragon Age: Inquisition i svi gorepomenuti izbori za najbolje igre u kategorijama

Author: Milutin Pavićević

Milutin je programer i grafički dizajner. U slobodno vrijeme bavi se stripom, animacijom i video igrama. Totalni antitalenat za istoriju, geografiju i sport.

Share This Post On

1 Comment

Vaše mišljenje: