Od 9. do 19. jula u Kotoru je održan treći Kotor APSS – Kotor Architectural Prison Summer School. Tema ovogodišnjeg APSS-a bila je Kotor Resort – na lokaciji stare industrijske zone u središtu Kotora. Kao takva, tema se nadovezivala na prošlogodišnju: Grand Hotel Fjord, kada su se studenti bavili mogućom transformacijom napuštenog hotela u dinamično središte kotorskih dešavanja.
Ovogodišnji mentori su bili: Dijana Vučinić (DVARP), Boštjan Vuga (SADAR+VUGA), Simon Hartman (HHF Architects) i Milica Topalović (ETH), dok su studenti učesnici došli sa Arhitektonskih fakulteta iz Švajcarske, Slovenije, Srbije, Njemačke, Kanade, Bugarske i Crne Gore.
U okruženju kao što je stari austrougarski zatvor, sa nekom vrstom snažne socijalne energije, stvoreni su uslovi da nama studentima i mentorima bude jako ugodno u svemu što radimo. Iako je, ne može se zanemariti, ovdje rad shvaćen mnogo ozbiljnije nego što to obično biva u ljetnjim školama – vrijeme koje je posvećeno njemu objašnjava euforija i volja sa kojom smo mu prilazili. Uz teorijska razmatranja, praktične eksperimente i prateće diskusije, jasno se osjećala tijesna istraživačka atmosfera, užiljavanja u ono što radimo i odgovornost prema svemu tome.
U starom gradu utisnutom između mora i planina, budiš se sa Mediteranom i mislima o svim dnevnim obavezama koje te čekaju. Kao i grad, stalno si između pritiska i zadovoljstva. Simon Hartman dovodi nas do ivice izdržljivosti zadacima koje nam postavlja. Rastrzani smo između njegove švajcarske preciznosti i lakog života jednog primorskog grada koji nas privlači. Sve to utiče na arhitektonska rješenja koja donosiš.
Budimo se u 9 časova ujutru i već iz kreveta vidimo zatvorske rešetke kroz prozor, jer se naše sobe nalaze naspram zatvora u kome ćemo preovesti ostatak dana radeći na temama. Malo spavamo, ali koristimo svaki trenutak da se iskrademo Dijaninom nadzoru i sjednemo u ‘’Havanu’’ na Pjaci od zatvora i razgovaramo o svemu o čemu smo htjeli a nijesmo našli vremena tokom rada. Svi razgovori sa tim zanimljivim ljudima nekako ipak počinju i završavaju temama iz arhitekture. Svi ti studenti koji su došli sa različitih strana zatočeni su ovdje nad svojim zadacima. Nemamo vremena za uživanje na zalivskim plažama niti u kotorskim kafićima.
Tokom tri godine postojanja, APSS je mijenjao svoje teme, mentore i predavače, načine pristupa radu, pa i konačan rezultat. Ali uprkos tome što način na koji je škola djelovala nije bio jednak i jednoznačan tokom vremena, imala je nešto što je veže u cjelinu – mislim da je to upravo jasnoća ideje i vizije, do rezultata se iz godine u godinu stiže usredsređenim promišljanjem, istraživanjem ali poštovanjem stvarnosti. Cilj nikada nije bio, kao što bi se površnom posmatraču učinilo, da se daju jasni prijedlozi prenamjene starog zatvora, hotela Fjord, industrijske zone… Da, to jeste bio rezultat, ali je poruka bila drugačija – ojačati naš intelektualni i emotivni stav u odnosu na prostor i arhitekturu oko nas.
U okviru škole održano je i javno predavanje Maroja Mrduljaša (AF Zagreb) o turističkim projektima na Jadranu, kao i predavanje Vedrana Mimice (IIT Čikago) na temu Globalni turizam. Takođe, javnost je mogla prisustvovati i panelu o Crnogorskom paviljonu na XIV Bijenalu arhitekture u Veneciji na kome su učestvovali i komesari crnogorske postavke na ovogodišnjem bijenalu. Sve pomenuto omogućilo je da napor i zanos koji su devet grupa od po dvoje studenata uložili u istraživanje urodi plodom, koji je bio prezentovan javnosti 18. jula u okviru programa Open Prison Night kada je i održana i javna panel diskusija sa temom Resort Kotor na kojoj su osim predavača učestvovali i Bart Lotsma, Matijas Armango, Jorg Štolman. Na teme koje su obrađivane na diskusiji nisu bili pozvani samo studenti arhitekture, već cijela javnost koju interesuje strategija razvoja turizma u Crnoj Gori i mogućnosti razvoja naših gradova kroz arhitekturu i urbanizam.
Završna konferencija održana je 20. jula u bazenu hotela Fjord, u ambijentu koji je bio inspiracija prošlogodišnjoj temi Kotor APSS-a. Konferenciju je svojim predavanjm otvorio ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, a iscrpna predavanja održali su istoričar i teoretičar arhitekture Bart Lotsma/Univerzitet Inzbruk i arhitekti Matijas Armango (AWP) i Jorg Štolman (TU Berlin).
Shvatajući da su mediji veoma važni u predstavljanju novog senzibiliteta i svjesni značaja javnog prostora unutar umjetničkog, a u cilju popularizovanja društveno angažovane arhitekture, potrebno je da APSS ne bude samo vijest u medijima već da ima pravi odjek u crnogorskoj javnosti, prije svega ukazujući na jedan od mogućih smjerova. APSS se, daleko od fantastike i vizionarstva bez uporišta, pojavio kao odgovor na stanje u crnogorskoj arhitekturi danas gdje naši uslovi i naši postupci zaostaju za vremenom. Ali i kao takav zahtijeva odgovor i reakciju, i korak dalje, jer da bi postojao, on ne smije biti hermetičan i zahtijeva saradnju. U tom kontekstu, čini nam se da ova škola može, sa mrežom u kojoj bi djelovala, da pruži vjeru u drugačije metode promišljanja i građenja prostora.
Bilo je teško privikavanje na zahtjeve naših mentora, drugačije je od sistema rada na fakultetu. To je izazivalo otpor. Andrea, Meksikanka sa švajcarskog ETH-a, i ja, članice istog tima, mučimo se sa svojim zadatkom i razmišljamo da li je greška u onome što se traži, ili među nama stoji veliko nerazumijevanje. Na kraju shvatiš da si pomjerio svoje granice, da si izvukao iz sebe ono što nisi ni znao da imaš i
da možeš da uradiš. Kao što je Simon govorio tokom rada: bićete nesrećni, i sjutra ćete biti nesrećni, i opet ćete biti nesrećni, ali na kraju ćete ipak biti zadovoljni. Zaista, na kraju vidim rezultate ovog sedmodnevnog rada, sa svim lutanjima, promašajima, pogrešnim odlukama, i osjećam zadovoljstvo.
Ovo je vjerovatno projekat koji će nadrasti sve nas zajedno, jer je prevazišao okvire i ambicije naših okolnosti, gdje pozicija mladih arhitekata ne podrazumijeva aktivizam u svom razvoju, kritički i argumentovan proces učenja. Svjesni smo da je motivaciju moguće (i potrebno) naći i izvan institucije univerziteta, i zato vjerujemo u energiju i iskrenost ove škole. Crnogorska kulturna javnost moja odgovoriti na pozornost koju ona zahtijeva, jer se u kotorskom zatvoru odvija proces ostvarivanja jedne vizije – umjetnost i nauka su konačno pripojile svježe teritorije koje su ranije bile uskraćene za to.
Da bismo se osjetili slobodnim, bilo je potrebno ući u zatvor.
Photo Credits: Ivan Cojbasic
Napisala: Ana Dobrašinović, Kotor APSS student i apsolvent na Arhitektomskom fakultetu
