12. juna, u 17h po lokalnom, a u 22h po našem vremenu, na Areni Korintians u Sao Paulu, utakmicom Brazil – Hrvatska se otvara najspektakularnije svjetsko prvenstvo u istoriji fudbala. Mnogi će reći da ova izjava nije nimalo čudna, jer je, ustvari, svako novo svjetsko prvenstvo spektakularnije od onog prethodnog, i to možda i jeste tako. Međutim, jaz između Svjetskog prvensta u Brazilu 2014. i Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi 2010. godine je toliko veliki, da ovu riječ “najspektakularnije” slobodno mogu pomnožiti sa nekim, ne tako malim, brojem, i, i dalje ću biti u pravu.
Sredstvo i cilj
Za razliku od prošlog svjetskog prvenstva, kada su, umjesto fudbala, u centru pažnje bili odvratni zvuci vuvuzele, ogromni insekti koji prolijeću između glava znojavih fudbalera i ultra-defanzivni, i neočekivano neatraktivni fudbal, u Brazilu cijeli svijet očekuje pravi festival fudbala, i to u pravom smislu te riječi. Cijeli svijet očekuje da u Brazilu vidi fudbal kao igru, kao sport, a ne fudbal kao sredstvo za sticanje što većeg profita (iako Sep Blater tvrdi, vjerovali ili ne, da je FIFA neprofitna organizacija, iako ima preko 1.000.000.000$ (milijardu dolara) na svom računu). FIFA je svojoj reputaciji nanijela ogromnu štetu zbog mito-korupcionaške afere koja je vezana za dodjeljivanje domaćinstva Svjetskog prvenstva 2022. jednoj državi kao što je Katar (državi u kojoj ljeti temperature gotovo da ne padaju ispod 50 stepeni celzijusa i državi koja je danas nešto najsličnije robovlasničkim državama iz starog vijeka), i vidjećemo da li će se ova organizacija možda vratiti na puteve stare slave organizovanjem uspješnog prvenstva u zemlji fudbala, sambe i kafe.
Kao što sam gore napisao, Brazil je, bez sumnje, najfudbalskija zemlja na svijetu. Kad se bebe u Brazilu rode, umjesto plišanih životinja i cucli, na poklon dobijaju fudbalske lopte, sa kojima provode većinu svojih života. U Brazilu, fudbalsku loptu djeca žongliraju svuda, od dvorišta vila prebogatih političara, preko prelijepih pjeskovitih plaža u Rio de Žaneiru, sve do ozloglašenih ulica čuvenih brazilskih favela. Znajući sve to, i znajući da se upravo u njihovoj zemlji održava svjetsko prvenstvo u sportu koji toliko vole, zaista je zaprepašćujuća činjenica da su, bukvalno dan pred svjetsko prvenstvo, u Brazilu u jeku najveće građanske demonstracije u poslednjih 20 godina, i da su na brazilske trgove izašle stotine hiljada nezadovoljnih ljudi. Ipak, ovi vas protesti, uprkos svemu gore navedenom, neće začuditi kad saznate da je vlada Brazila, jedne od zemalja koje je ekonomska kriza najžešće pogodila, uložila čak 13,3 milijardi dolara u organizaciju svjetskog prvenstva. Da bih vam malo približio tu sumu, reći ću samo da je to više od vrijednosti kompletne NBA lige (koja je, zajedno sa svim igračima, sportskim arenama, tv pravima i sa, naravno, čitavim svojim brendom, procijenjena na 11 milijardi dolara), i da je to više od sume sa kojom se procjenjuje da bi cjelokupnom stanovništvu planete Zemlje mogla da bude obezbijeđena čista, pijaća voda (10 milijardi dolara).
Grafit u Sao Paulu, 2014. godina
Takođe, u toku priprema za prvenstvo u Brazilu, desio se i jedan veliki skandal. Naime, brazilska vlada je 2003. godine, zbog velikog broja smrtnih slučajeva među navijačima, donijela zakon o zabrani točenja alkoholnih pića na fudbalskim stadionima širom Brazila. Navijači su protestovali zbog odluke, ali su čelni ljudi države bili neumoljivi. Sad se vraćamo na 2014. godinu, u kojoj se u Brazilu organizuje FIFA svjetsko prvenstvo. Jedan od generalnih sponzora te organizacije je najpopularniji brend piva u SAD, Budweiser, kojem je prodaja piva u toku svjetskog prvenstva ogromni prihod i nešto na čemu zasnivaju svoj marketing još od 1986. godine. Zbog ovog problema su se u Cirihu sastali čelnici FIFA i rukovodstvo brazilske vlade. Rezultat je bio sledeći – dan nakon što su se vratili u Brazil, čelnici Vlade su donijeli podzakonski akt u kome se dozvoljava točenje alkoholnih pića (piva) u toku trajanja Svjetskog prvenstva u Brazilu. Ovo je bio samo još jedan od razloga za gnijev običnog stanovništva Brazila.
Ipak, uprkos svim problemima, uprkos gladi i žeđi, uprkos Budweiseru, uprkos siromaštvu i očajnom stanju u zemlji, od 12. juna do 13. jula 2014. godine, u Brazilu će sve stati, i sve će biti podređeno onome što Brazilci nazivaju terminom “žoga bonito” to jest lijepoj igri – fudbalu. Kao što sam već rekao, ovo će se svjetsko prvenstvo razlikovati od prošlih po mnogo čemu, ali jedna stvar ipak odstupa od ostalih – Svjetsko prvenstvo 2014. će biti prvo svjetsko prvenstvo u istoriji fudbala u kojem će biti korištena moderna tehnologija u utvrđivanju da li je lopta prešla gol liniju ili ne (oba gola će biti posmatrana od po sedam specijalnih kamera koje će, automatski, za manje od jedne sekunde, slati notifikaciju na ručni sat glavnog sudije ukoliko je lopta prešla gol-liniju). Tako se više nikad na svjetskom prvenstvu neće desiti užasno stresni momenti u kojima sudije poništavaju čiste golove, kao što je bio slučaj kod gola Frenka Lamparda 2010. godine, u utakmici Engleske i Njemačke. Pogledajte kako ova tehnologija funkcioniše, vrlo je interesantno:
Što se fudbalske strane ovog takmičenja tiče, treba odmah naglasiti da će nam u ovih mjesec dana nedostajati umijeće nekoliko velikih zvijezda, među kojima su povrijeđeni Marko Rojs, Frank Riberi, Radamel Falkao i tako dalje. Međutim to neće umanjiti spektakl koji nas očekuje. Sve će oči biti uprte ka glavnim favoritima – Brazilu, Španiji, Njemačkoj i Argentini, ali i nekim reprezentacijama koje prijete da uzmu “boginju” iz sijenke u svoje naručje – Francuskoj, Italiji, Portugalu, Holandiji, Urugvaju i možda još ponekoj reprezentaciji.
Sve države učesnice Svjetskog prvenstva u Brazilu 2014.
Brazil ima sjajnu, ekstra-talentovanu reprezentaciju, predvođenu Nejmarom, koga nazivaju novim Peleom, međutim, oni su pred ogromnim pritiskom svoje posrnule nacije, i, teško da će se izboriti sa tim teretom. Španci su kao i uvijek ultra-kvalitetni, kako individualno, tako i timski, ali se mora konstatovati da je njihov stil igre u priličnom padu (čitaj: Barselona), tako da sumnjam da mogu do samog kraja. Njemci su, kao i uvijek, jaki kao zemlja, ali će biti vrlo oslabljeni bez jednog od njihovog najboljih igrača, Marka Rojsa. Argentinci imaju ubitačan napad predvođen Aguerom i Mesijem, ali pozadi im škripi. Francuzi imaju fenomenalan mladi tim, predvođenim “hobotnicom” Pogbom i, u prošloj sezoni, fenomenalnim Benzemom, međutim, i njima fali Frank Riberi. Italijani (moja omiljena reprezentacija 🙂 ) imaju sjajno uklopljen tim sastavljen od igrača iz Serie A, uz dodatak trojice iz PSG-a, predvode ih iskusni kapiten Bufon i Andrea Pirlo, i od njih se svašta može očekivati. Portugal će zavisiti od Ronalda, Holandija od Robena i Van Persija, dok će borbeni “urusi” predvođeni moćnim Suarezom i Kavanijem, takođe, biti jako opasni! Među opasnim selekcijama se mogu pomenuti i vječiti gubitnici Englezi, kao i Belgijanci, koji su upali u prilično laku grupu sa Rusijom, Južnom Korejom i Alžirom, ali ipak smatram da će im nedostajati iskustvo, koje igra veliki faktor u ovakvim takmičenjima. Na svjetskom prvenstvu učestvuju i naše susjedne Hrvatska i Bosna i Hercegovina, koje imaju sasvim solidnu šansu da prođu u osminu finala, ali je, isto tako, vrlo moguće da se vrate iz Brazila nakon samo tri odigrane utakmice.
32 reprezentacije podijeljene u osam grupa
Inače, Svjetsko prvenstvo u Brazilu će biti održano u 12 gradova, rasutih širom zemlje. Svaki stadion je prelijep, i siguran sam da će to još više uticati na dobru, pravu fudbalsku atmosferu. Ovdje možete vidjeti sve informacije o stadionima i gradovima u kojima se takmičenje održava. Najljepši i najveći od svih njih, stadion na kome će se 13. jula igrati finale, je čuveni stadion Marakana u Rio de Žaneiru. Pogledajte kako bi njegova unutrašnjost trebala da izgleda kad se prvi put napuni brazilskim fudbalskim fanaticima 🙂
Estádio do Maracanã (kapacitet: 74,698)
Ovih se dana, po raznim društvenim mrežama šeruje fenomenalna reklama za Nike, pod nazivom “Risk everything” koja promoviše upravo one vrijednosti koje Svjetsko prvenstvo u Brazilu treba da njeguje – pobjeda istinskog, pravog fudbala nad automatizovanom disciplinom, fudbalom koji se igra samo zbog novca. Pa je pogledajte:
p.s. Kad smo kod novca, nagrada za reprezentaciju koja osvoji Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine će biti 35 miliona američkih dolara.
Za kraj sam vam pripremio i nekoliko zanimljivih informacija o prethodnim svjetskim prvenstvima, za koje vjerovatno niste do sad čuli:
– Brojevi na dresovima su prvi put ugledali svjetlost dana na Svjetskom prvenstvu u Švajcarskoj 1954. godine. Od tada, ukupno najviše golova su postigli igrači sa brojem 9 na leđima (255 golova). Igrači sa brojem 10 ih prate sa 232 gola, dok su igrači sa brojem 11 postigli 201 gol. Nakon njih slijede broj 7 sa 140 postignutih golova, i broj 8 sa 133.
Ronaldo Nazario da Lima je najbolji strijelac u istoriji svjetskih prvenstava sa 15 postignutih golova
– Franc Bekenbauer je jedini čovjek koji je svjetsko prvenstvo osvojio i kao igrač (1974) i kao trener (1990. godine). Oba puta je u tome uspio sa reprezentacijom Njemačke.
– Svjetsko prvenstvo u fudbalu nikad nije osvojio tim koji ne dolazi iz Evrope ili iz Južne Amerike… (Niti će 🙂 )
– Srpski trener Bora Milutinović je bio selektor na svim svjetskim prvenstvima održanim od 1986. do 2002. godine, i na svih tih pet prvenstava je vodio različite reprezentacije – Meksiko, Kosta Riku, SAD, Nigeriju i Kinu.
– Najveća posjećenost ikad na svjetskim prvenstvima je zabilježena 1950. godine, na finalnom meču između Brazila i Urugvaja, koji se odigrao u Rio de Žaneiru, na stadionu Marakana pred 199.854 gledaoca. Urugvaj je, što je tada bilo potpuno nezamislivo, u toj utakmici pobijedio Brazil sa 2-1 i osvojio svoju drugu titulu na svjetskim prvenstvima.
Detalj sa najposjećenije utakmice u istoriji fudbla
– Najčešće prezime među fudbalerima koji su igrali na svjetskim prvenstvima je Gonzales.
– Najčešći rezultat mečeva na svjetskim prvenstvima je 1-0.
– Nijedna zemlja domaćin svjetskog prvenstva nikad nije ispala u grupnoj fazi takmičenja – sve do Južnoafričke Republike 2010. godine.
– Škotska je učestvovala na osam svjetskih prvenstava i nikad nije prošla u osminu finala. 🙁
Njima, međutim, to nije mnogo bitno 🙂
– Reprezentacija Indije se povukla sa Svjetskog prvenstva u Brazilu 1950. godine, jer im nije dopušteno da igraju onako kako su navikli – bosi.
– Najbrži gol u istoriji svjetskih prvenstava je postigao Hakan Šukur na Svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji. Ovaj Turčin je gol dao u 11. sekundi, a ta utakmica između Turske i domaćina Južne Koreje je završena rezultatom 2-1.
– Najstariji igrač koji je igrao na svjetskim prvenstvima je Rože Mila, Kamerunac koji je učestovao na Svjetskom prvenstvu u SAD 1994. godine nakon svog 42. rođendana.
Ovako simpatičnog dedicu bih i ja poveo na svjetsko 🙂
– Ukupno najviše pobjeda na svim svjetskim prvenstvima do sad ima reprezentacija Brazila (67). Najviše poraza ima Meksiko (24), a najviše remija ima Italija (21).
– Ukupno najviše golova na svjetskim prvenstvima je postigla reprezentacija Brazila (210), a najviše je primila reprezentacija Njemačke (117).
– Najveći prosjek primljenih golova na svjetskim prvenstvima ima reprezentacija Indonezije – 6 golova po meču.
– Najveći prosjek postignutih golova po meču u istoriji svjetskih prvenstava ima Mađarska (2,72), koja je ujedno i reprezentacija koja je ostvarila najveću pobjedu (10-1 protiv El Salvadora na Svjetskom prvenstvu u Španiji 1982. godine).
– Odmah na drugom mjestu iza Mađarske (ista gol razlika, ali postignut jedan gol manje) je reprezentacija Jugoslavije koja je 1974. godine, u Njemačkoj, pobijedila Zair sa 9-0.
JU-GO-SLA-VI-JA! 🙂
Nama ostaje da se nadamo da će i na ovom svjetskom prvenstvu biti ostvaren neki rekord, ili makar da ćemo uživati u onome što fudbal na svjetskom prvenstvu stvarno jeste – igra između dvije ekipe sastavljene od po 11 momaka, kojima je svima cilj isti – da njihova zemlja postane šampion svijeta i da tako zauvijek bude upamćena…
