Na 25. Digitalizuj.Me događaju, koji je organizovan u saradnji sa Nikšićkim pivom, sam prvi put slušao čuvenog profesora menadžmenta, Milenka Gudića. Kolege iz Digitalizuj.Me su mi pričale kako je stvarno sjajan profesor i da treba se pripremim na dvočasovno stojanje, jer će sva mjesta za sjedenje biti popunjena. 🙂 To se, na kraju, i ispostavilo kao skroz tačno. Svi članovi Digitalizuj.me ekipe, a i neki gosti, su bili na nogama tokom cijelog predavanja, ali nije bilo ni najmanje žala jer nas je profesor naučio neke zaista sjajne stvari. Neki od nas smo u toku predavanja bili čak u susjednoj prostoriji i gledali i slušali livestream preko laptopa, jer nismo mogli ni da priđemo sali u kojoj je profesor Gudić držao predavanje, a toliko smo željeli da čujemo što ima da nam kaže. A imao je da kaže dosta. 🙂
I Vanja se, sudeći po njegovom blaženom osmijehu, očigledno slaže sa mojim mišljenjem o profesoru 🙂
Kad biste profesora pitali da vam da samo jedan savjet o tome kako da budete dobar preduzetnik ili menadžer, rekao bi vam: “Budite drugačiji.” On je to objasnio eksperimentom ruskog naučnika Gausa iz 1934. godine, koji je stavio dvije protozoe (najprimitivnije oblike života) u jednu posudu sa dovoljnim snadbijevanjem hrane, i pratio je što se dešava. To je nekoliko puta ponavljao, i uvijek se dešavalo sledeće: ukoliko su ta dva organizma bila potpuno identična, jedan od njih bi morao da ugine, a drugi bi opstao. Ukoliko su, međutim, ta dva organizma bila međusobno različita, onda su mogla oba da opstanu. Na osnovu toga je konstruisao princip konkurentne isključivosti, što znači da moraš biti ekskluzivan da bi mogao biti konkurentan. Profesor je na to dodao da njemu ovaj eksperiment daje nadu i odgovor na pitanje – “Kako biti konkurentan u svijetu gdje dominiraju Amerika i velike korporacije?” Odgovor je vrlo jednostavan – budite drugačiji, i budite bolji od drugih. To je teško je, ali se može ostvariti. Čak ni to nije dovoljno. Dovoljno je za jedan trenutak, ali, već u sledećem trenutku, vi morate biti bolji od onoga što ste bili. On nam je rekao da, ukoliko želimo da imamo uspješan životni put, moramo ga popločati stalnim napretkom i stalnim usavršavanjem…
Profesor Gudić je pokazao da, osim velikog znanja i sposobnosti prenošenja svog znanja na druge, ima i odličan smisao za humor. Da smisao jednog “ekonomskog” vica ne bi bio izgubljen u interpretaciji, predlažem vam da obratite pažnju kad budete na 20:16 na videu, i poslušate ga. Mi smo se svi dobro ismijali. 🙂 Smijeha je bilo i na profesorovu konstataciju da mu se u poslednje vrijeme, dok piše CV, sve više i više čini da umjesto njega piše svoju čitulju.. 🙂
Profesor nam je slikovitim primjerom objasnio i što misli o ljudima koji previše pričaju: “Dva uveta, i jedna usta – jasno je koliko treba slušati, a koliko pričati.” Naučio nas je i tajnom receptu za uspjeh i dao nam odgovor na pitanje: “Koja tri uslova treba da ispunimo da bismo bili profesionalno uspješni?” Prvi uslov je da budemo dobri u tome što radimo, i da jednostavno pružamo kvalitetnu uslugu. Drugi uslov je da budemo prijatni prema ljudima, da bi ti isti ljudi voljeli da rade sa nama. Treći uslov je, takođe, vrlo prost – treba da isporučujemo proizvod ili uslugu u roku, to jest na vrijeme. Taman kad nam je ovo zazvučalo previše jednostavno, profesor je dodao da čak nije potrebno ni da sva tri uslova budu ispunjena, nego samo dva. 🙂 Naime, ako smo jako dobri u tome što radimo i uradimo sve na vrijeme – ljudi će nam progledati kroz prste što smo nezgodni za saradnju. Ako smo jako dobri u tome što radimo, i prijatni za saradnju – progledaće nam kroz prste što nismo isporučili proizvod na vrijeme. Ako smo prijatni za saradnju, i isporučimo na vrijeme – iako cijela stvar ništa ne valja, pa neeema veeezeee… 🙂
Profesor Gudić nas je naveo na razmišljanje i podatkom da je u poslednje dvije ili tri decenije ostvaren veći tehnološki progres nego što je akumulirani progres u cijeloj istoriji čovječanstva. Rekao je, takođe, da smo mi, nove generacije, najbolji svjedoci toga, da se ovo dešava dok smo mi živi, i da treba da budemo vrlo svjesni te činjenice.
Po mom mišljenju, najveći nedostatak ovog predavanja je bio taj što nas je profesor premnogo navodio na razmišljanje, davao nam razne ideje, na koje mi nismo imali vremena da reagujemo, to jest da razmislimo o njima, jer je on nakon nekoliko trenutaka uvijek prelazio na sledeću inspirativnu misao. Međutim, taj se problem današnjom tehnologijom, kako je on naziva, može vrlo lako riješiti gledanjem snimka ovog predavanja, u kojem imate mogućnost premotavanja i pauziranja, i samim tim razmišljanja o svakoj rečenici koju je profesor izgovorio… 🙂
Da ne bih dalje kvario predavanje ljudima koji ga nisu uživo pratili, završavam priču ovdje, i ostavljam vas da uživate u profesorovom izlaganju na YouTubeu.
Do sledećeg, nadam se isto u ovoliko broju posjećenog, Digitalizuj.me okupljanja, vidimo se! 🙂
