Zaboravljena umetnost komentarisanja

Prvo da razjasnimo jedno – hejter i komentator nije isto. Ako konstruktivno kritikujem ne skačite mi odmah za oči da sam hejter. Konstruktivna kritika je dobronamerna, ali to što „istina boli“ ne znači da je kritičaru namera da povredi ili omalovaži. To rade hejteri. 🙂

Ako ste kao i većina ljudi onda ni vi ne ostavljate komentare ispod blog postova. I sama sam dugo živela u uverenju kako je to zaludno traćenje vremena, aktivnost predviđena samo za džabalebaroše koji idu od novina do novina i ostavljaju maloumne komentare, ili jednostavno za one sa velikim viškom slobodnog vremena. I dalje imam isto mišljenje. Ali je sada moja percepcija komentarisanja proširena jednom novom dimenzijom.

Dok su nekada trolovi bili svuda, gušili blogosferu, danas su već provaljeni i ne baš toliko tolerisani od zajednice (osim na sajtovima novina, časopisa…). Obzirom da je vazduh sada čistiji, da ponovo osluškujemo pažljivo jedni druge, najviše zahvaljujući društvenim mrežama, zašto ne bi ponovo pisali komentare?

Znam, i dalje mislite da je to gubljenje vremena. I znam, čitate super blog, vidite tu neki ljudi komentarišu, kao da se svi znaju godinama, ma šta godinama, vekovima. A vi se osećate kao da neovlašćeno upadate na tuđi posed. Kao da ste parti brejker. Ali, kao i sve novo, teško je početi, probiti led, ali isto tako posle prvog sve je lakše. 😉

Znate onaj osećaj kad vas pozovu na žurku, a vi poznajete samo domaćina. I šta onda radite? Pričate sa ljudima, upoznajete se. Samo je potrebno započeti razgovor i brzo se krug sagovornika počinje širiti. Zašto bi se onda online druženje razlikovalo od real life?

Pratim niz sjajnih blogova koji su od pomoći, inspirativni, zanimljivi, motivišući… Blogerima koji pišu govorim svoje mišljenje. Ne slažem se uvek sa njihovim, ali pobedila sam strah od iskazivanja svog mišljenja, uživam da ga delim sa svima, dobro mi je i tako mi treba. 🙂

Nikada ne znate ko će naći vremena da to pročita.

U stvari, kada ljudi komentarišu na mom blog postu, retvituju ili na bilo koji drugi način iskomentarišu na društvenim mrežama, uvek mi daju vetar u ledja. Prosto osećaj je #neprocenjiv. Komentari su jedini način da bloger dozna mišljenja, očekivanja i želje čitalaca. To je jedini feedback koji imamo. Komentari su najčešća inspiracija za sledeći tekst.

OK, i dalje čitate ovaj blog post ali se još uvek niste odlučili da komentarišete? Možda delite osećanja koja sam imala nekada, možda ste stidljivi, ili jednostavno mislite da nije vredno vašeg vremena ili da vaše mišljenje nije vredno prostora na netu. E pa da razjasnimo odmah:

MENI JE VREDNO, STALO MI JE DO NJEGA I OBOŽAVAM KADA KOMENTARIŠETE.

Dakle koji izgovor imate sada? 🙂

 

Author: Itana Prljevic

CMO i suosnivač MoreMoney.Me, platforme za novu generaciju savjetnika zasnovane na vještačkoj inteligenciji. Eko-aktivista po opredjeljenju, borac za društvene promjene po nasljeđu. Nosilac osmjeha. :)

Share This Post On

Vaše mišljenje: