Ne možete svaki put zatresti mrežu

Nekad je bitno da li ste u pravu, nekad da li pobeđujete ili gubite, a nekad kako se osećate.

Često smo u svojim stremljenima zaslepljeni ciljem, pa ponekad izgubimo iz fokusa, pa čak i iz vida sve ostalo. Nekada je upravo to “ostalo” ono što pravi razliku.

U mađioničarskom zanatu postoji tzv. “princezin trik”. Taj trik se jako često izvodi i postiže fenomenalne rezultate. Veoma je efektan, a u suštini veoma prost, i funkcioniše otprilike ovako – mađioničar odabere i pokaže publici pet karata, na primer: kralj srce, dama karo, kralj pik, dama tref i vojnik srce. Zatim saopšti publici zadatak – zapamtite jednu kartu, a ja ću probati da pogodim koja je. Zatim karte spoji, i posle par trenutaka izbaci četiri, uz komentar da će karta koju su odabrali biti izuzeta. Zatim izbaci četiri karte: damu srce, kralja karo, damu pik, vojnika tref. Zatim pozove publiku porukom – podignite ruku ako vaša karta nije među ovima.I svi podignu ruku. Kako?

Poenta mađioničarskih trikova je u obmani i skretanju pažnje publike na nebitno, npr, pokazivanje na jednu ruku, dok se obmana vrši drugom. Garniture u prvom i drugom pokušaju bile su potpuno različite, ali na prvi pogled veoma slične, a niko nije razmišljao o tome vodeći računa da zapamti informacije o njihovoj odabranoj karti.

Ova iluzija se koristi znanjem o tome kako radi ljudski mozak – videvši deo informacije, smatra da zna sve i ne dovodi to u pitanje. Radimo sa onim što imamo, a to često nije ništa više do malog dela slagalice. I sve što gradimo, gradimo na toj osnovi, umesto da širimo osnovu i stičemo celu sliku. Stiv Džobs nije bio ni muzičar, ni programer, ni inženjer, ni dizajner, ali je ipak suštinski promenio navedene i nekoliko drugih industrija. On je svojim ponašanjem, svojim stavom, odabirom ljudi i vođstvom omogućio da se te stvari dese.

Ako se ne susrećete sa mojim tekstovima prvi put ili ste bili na nekom od mojih predavanja, imali ste prilike da čujete da se maksimalno zalažem da mladi ljudi preuzmu odgovornost, da rade, uče, pokušavaju, rizikuju i da naprave grešku, sapletu se i padnu. Zalažem se, jer smatram da je to jedini način da uče, napreduju i postanu najbolja verzija sebe.

Neko će možda reći da nije poenta pasti, već predvideti i izbeći takav ishod. Generalno, ideja sveta u kojem će sve biti predvidljivo i sigurno je OK, ali kada imate 40+ godina i porodicu i nesigurnost je poslednja stvar koja vam treba u životu. Ali ako nećete da rizikujete, idete srcem, do kraja, onda vam mladost i ne treba. U svakoj borbi učimo od protivnika i učimo od sebe. Svako od nas uči od protivnika; gledamo šta rade, analiziramo, i ono u čemu su bolji kopiramo i primenjujemo. To ne znači da želimo da budemo kao oni, već da želimo da budemo bolji od njih. Da svoje prednosti i njihove prednosti ujedinimo za konačnu pobedu.

Duboko u sebi verujem da je Baron de Kuberten bio cool čikica, ali da je bio malo mlađi, i da je mogao u nečemu pobediti, verovatno nikada ne bi rekao ono što je danas glavni moto Olimpijskog pokreta. Postoji i drugi slučaj, koji je možda Zabranjeno pušenje najbolje objasnilo – “Ko igra za raju, i zanemaruje taktiku, završiće karijeru, u nižerazrednom Vratniku.”

Nedavno sam razmišljao o jednom periodu kada sam relativno često igrao bilijar sa nekim društvom. Uvek sam bio jedan od onih koji su igrali riskantne poteze. Ako bi uspeli, bilo bi spektakularno, ako ne, protivnik bi imao relativno laku situaciju. Obično ljudi koji igraju na sigurno prolaze dobro, ali ne doživljavaju ništa vanserijski. Kompromis je jako teško napraviti, pa je na vama da odlučite. Dovedite svoje prioritete u red – ili igrate za publiku, sa neizvesnim ishodom, ili igrate hrabro, sa srcem, za pobedu, ali za sve pare.

Razlika izmedju talentovanog mladog amatera i profesionalca je u tome što ako imaš posao, talentovani mladić će napraviti nešto izuzetno ili ništa. Sa druge strane, profesionalac će napraviti nešto izuzetno ili samo – nešto.

Ima onaj stari vic kada dvojica mladića nalete na tigra i jedan krene da beži. U neverici ovaj drugi krene da viče za njim “nema svrhe da trčiš, nikada nećeš biti brži od njega”. Trčeći nesmanjenom žestinom, prvi mu odgovara “ne moram biti brži od njega, dovoljno je da budem brži od tebe.” Maurice Saatchi, jedan od braće koja su stvorila Saatchi & Saatchi, često je imao običaj da kaže da u situacijama kada se borio za klijenta 1-na-1 sa protivnicima, da ne mora da pobedi, već samo njega naterati da izgubi.

Ne možete svaki put zatresti mrežu, nekad će lopta jedva preći preko gol linije – ali oba ova slučaja se broje jednako, samo se drugačije pamte i čine da se drugačije osećamo. Da biste odlučili koji je vaš put morate probati sve, a kada ste mlađi, rane lakše zarastaju. Zato krenite, odmah, ako treba i po cenu da uspete.

Digitalno ili analogno, suština je na kraju ista – sve ostalo je samo platforma.

Autor: Ivan Minić, osnivač Burek Foruma, najveće online zajednice na ovim prostorima i ConQUIZtador, najpopularnije browser igre znanja

 

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

1 Comment

Vaše mišljenje: