Najbolje iskustvo u životu – Studije u Americi

Razmišljala sam da ovaj tekst nazovem “Studiranje u Americi – PROs and CONs”, a onda sam shvatila da je jedina stvar koja bi ušla u CONs – cena studija u Americi. Ali, ukoliko dobijete full stipendiju, eliminišete taj jedan CON i možete se prepustiti uživanju u studiranju, bez razmišljanja o novcu.

Imala sam tu divnu sreću da dobijem full stipendiju zahvaljujući U.S. Department of StateGLOBAL UGRAD programu za školsku godinu 2011/12 i da se uputim u Ameriku da završim treću godinu osnovnih studija. Uvek sam znala da ću otići u Ameriku, jer sam smatrala da imaju najbolji visokoškolski sistem, a sada sam to i potvrdila.

Kao i svaki student biznis škole, volim da budem jasna, konkretna i direktna, pa će i ovaj tekst biti u tom duhu. Dakle, evo po meni glavnih prednosti studiranja u Americi. Da počnemo:

  • Prvo što me je oduševilo je što se svake godine za internacionalne studente pravi ogromna žurka dobrodošlice sa celodnevnim turama po kampusu, upoznavanjem sa profesorima, učionicama, teretanama i ostalim ljudima i građevinama na kampusu. Ceo dan imate na raspolaganju besplatnu hranu, osveženje i male kartice sa imenom i zemljom iz koje dolazite. Niste još ni izašli do grada, a networking je počeo.

  • Fokus na networking je zaista veliki i to je mene kupilo na prvu loptu. U školu nam dolaze neverovatni predavači o kojima sam ranije samo čitala u Forbesu, dok mi časove drže najpoznatiji svetski profesori i uspešni ljudi iz biznisa. Tu su profesori sa višegodišnjim iskustvom u IBM, Googleu, Rocheu i slično. Ne znam za vas, ali ja više cenim profesore kada vidim da iza sebe imaju i real life business experience, a ne kada samo prepričavaju knjige koje su pisali sedeći kući u pauzi između dosadnih predavanja. Ovi profesori zrače energijom, sijaju svakog časa i čini se da nikada ne unose svoj privatni život u posao, (o velikog li čuda!) nakon studiranja u zemlji Srbiji. Ovi profesori nemaju ukočene prste od vrtenja slajdova, jer slajdovi ovde ne služe da profesor čita sa njih, nego da studenti imaju u glavi tok predavanja.
  • Knjige se menjaju svake godine, informacije su uvek sveže i relevantne, a ukoliko se nešto promenilo u tom periodu, profesor unapred sve obavesti. Ali ne na srpski način: “E, deco knjiga je buđava, prastara, ima duplo više godina nego vi sami, ali u nedostatku resursa, ideja i profesionalnosti, ja ću vam dati da učite napamet 1.300 strana čisto da se ja ne osećam bez veze što predajem, a vi da se ne osećate namagarčeno što plaćate fakultet, a niste naučili ništa pametno.”
  • Događaji na fakultetu su zaista još jedna stvar neuporedivno bolja nego u Srbiji. Od poseta Broadwayu, krstarenjima Manhattanom, World Faira, kulinarskih eventova, muzičkih koncerata… da ne idem dalje, ali zaista količina energije koju ljudi ulažu u svoje studente nije zanemarljiva. I oni to i te kako cene, pa se nakon studija vraćaju da ulažu novac u taj fakultet i mlade ljude koji su sada tamo gde su oni bili.
  • Takođe je od velikog značaja kada vidiš da tvoji profesori rade poznata istraživanja i da će dobre volje da te uključe u proces ukoliko se pokažeš izuzetno talentovanim na datom času. Sama sam imala prilike učestvujem u  researchu za NBEA 2012 konferenciju i iskustvo koje sam stekla radeći jedan semestar sa profesorom Consumer Behaviora može odmah da zameni ono iskustvo studiranja u Beogradu od dve školske godine.

  • Shvatiš koliko je dobro postavljati pitanja. I da nije sramota ne znati, već je sramota praviti se da znaš, a onda nemati pojma kada ti to nešto zaista zatreba u životu.
  • Još jedna prednost studija u inostranstvu su prakse u kompanijama koje zaista uspešno posluju, ali još više od toga, kompanije u kojima praksa ne znači donositi kafu šefu i javljati se na telefon. Preko prakse koju sam ja radila ovog semestra i događaja na fakultetu dobila sam ponude da radim u nekim jako uspešnim kompanijama po povratku u Ameriku. Ni za šta ne bih menjala to iskustvo prakse na kome sam toliko naučila i toliko uspešnih ljudi upoznala. Da ne pričam o tome da u Srbiji ne bih imala ni prilike da upoznam te ljude, ni da apliciram za te prakse.

  • Da se vratim na to koliko je bitan networking i koliko mi je smešno da uopšte i zamislim ovakve događaje u Srbiji znajući spremnost naših studenata na tako nešto. Koliko ih poznajete koji uvek nose sa sobom svoje vizitke? Koliko njih uopšte ima vizitke ? A kamoli one sa QR kodom? Čekajte, sad se oni pitaju šta joj je taj QR kod. A da ne pričam kako na društvenim mrežama objavljuju slike sa mora u alkoholisanom stanju, kako im je profilna slika u kupaćem kostimu ili ako si tip sa nekim dobrim kolima koje si iskoristio za slikanje, a pripadaju slučajnom prolazniku. Ne krivim decu, krivim sistem. Krivim roditelje, profesore, ali na kraju dana nije bitno ko je kriv, bitno je ko želi da uzme stvar u svoje ruke i nauči ove propale generacije koji je pravi način da promovišu sebe u poslovnom svetu, ukoliko i dalje žele da pripadaju tom svetu.
  • Još jedna pozitivna stvar je da ovde niko ne kuka na fakultetu. A ni na ulici. Studenti studiraju i rade paralelno da bi platili sebi život i visoke školarine, ali nikada nisam čula da neko kuka. Iako je kao i svuda prisutna kriza, ljudi se ne žale da nema posla. Jer ukoliko čitate novine isto tako znate koliko je upražnjenih radnih mesta na raspolaganju svakog trenutka.

Želim da kažem koliko cenim pozitivne ljude, koliko sam alergična na negativce, slabiće i kukavice iz zemlje iz koje dolazim. Koliko sam ljuta na sve te ljude koji ti čitavog života usađuju negativnu energiju, koji ti govore da je sve nemoguće ako nemaš pare ili vezu i koji ti uništavaju snove, jer nisu imali snage, kvaliteta i volje da ostvare svoje.

Žao mi je što imam takva osećanja prema mestu iz kojeg dolazim. Volim Srbiju, ali ne mogu da volim život tamo kada sam uskraćena za sve mogućnosti koje studenti ovde oberučke prihvataju i koriste. I kako posle da budemo kompetentni i da se snađemo na radnom mestu, kako da radimo u globalnim kompanijama, kada mali deo studenata u Srbiji ima globalnu perspektivu. Kada još manji broj čita vesti iz sveta ekonomije, politike, tehnologije, biznisa svuda u svetu. Kako očekujete da takvi ljudi zarađuju godišnje $100.000, što je normalo za većinu mojih prijatelja koji žive u New Yorku nakon završenog mastera i jedne godine prakse u nekoj dobroj kompaniji.

Žao mi je ako vam ova cifra bode oči, ali tako je. Ti momci nisu imali veze da bi dobili takve poslove, te devojke nisu prodavale izgled. Ako se pitate kako je onda to moguće, znajte da vas je srpski sitem već pošteno unakazio. Dakle, evo magičnog odgovora kako je to moguće. Upišeš dobru školu, učiš, vredno radiš prakse, pokazuješ inicijativu, ideš na networking eventove, pokažeš ljudima koliko si sposoban, kvalitetan i koliko možeš da doprineseš njihovoj kompaniji i to je to. Više nećeš morati da brineš o novcu.

Nadam se da sam vas podstakla da još jednom razmislite da li je za vas studiranje u Americi. Odmah da vam kažem da neće biti lako, ali da će vredeti svaki sekund uloženog vremena za spremanje TOEFL-a, GMAT-a ili GRE-a ili kojeg god ispita da vam treba za upis fakulteta u Americi.

Ukoliko želite neke konkretne informacije o studijama u Americi, a živite u Beogradu možete posetiti IACBG.

Ukoliko imate konkretna pitanja o mom iskustvu ovde, kontaktirajte me mejlom na jovana DOT miljanovic AT gmail DOT com ili putem Twittera na @JoxyNYC.

Nadam se da ste uživali u tekstu i da ste saznali neke korisne informacije.

Do sledećeg čitanja… 🙂

Autor: Jovana Miljanović, http://jovanamiljanovic.com/

 

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

7 Comments

  1. Hvala ti na ovim inspirativnim i nadahnjujućim iskustvima, stvarno znači. Takođe taj aspekt života u USA me je uvek zanimao, sada se osećam prosvećeno. Ja ću te vrednosti usvojiti kako bih se potrudio da neke aspekte tvog žvrljanja ovde prenesem na okruženje, ko zna možda jednog dana i sistem u Srbiji počne da kupi nešto od toga, da doprinesemo nekoj istinskoj promeni.

    Post a Reply
  2. divim joj se!! tekst predobar!

    Post a Reply
  3. od ovog i sličnih iskustava treba praviti udžbenik 🙂

    Post a Reply
  4. Nema na cemu. Hvala vama na lepim komentarima, drago mi je da vam se tekst dopao.
    Pozdrav s druge strane bare 🙂
    J.

    Post a Reply
  5. Drago mi je da si stekla nova iskustva, i ja mogu da potvrdim da je sve ovo tacno. Nadam se da ce mnogo nasih studenata imati prilike da iskuse studentski zivot u Americi. 🙂 Samo ne dozvoli da engleski jezik utice toliko na tvoj srpski,na ovaj nacin nas jezik propada.

    Post a Reply
  6. Hvala ti Jovana na ovom odličnom i sasvim realnom pogledu na dva različita sistema. Nadam se da će ga mnogi pročitati i da će nekima kojima je to potrebno predstavljati wake up call.

    Post a Reply
  7. sve si super rekla, informativno. Jedina zamerka je bespotrebna upotreba engleskih reci za koje je lako naci srpske. Mnogi ljudi koji ne znaju engleski nece razumeti te reci. Sve najlepse!

    Post a Reply

Trackbacks/Pingbacks

  1. Za sve one iz Srbije koji ne znaju odakle da počnu | Jovana Miljanovic - […] Najbolje iskustvo u životu, studije u Americi. https://digitalizuj.me/…/najbolje-iskustvo-u-zivotu-studije…/ […]

Vaše mišljenje: