Digitalizuj.Me 4.0: Crnogorski političari vam zaista mogu biti prijatelji (na Facebooku)

Dočekali smo prvi februar, prvi snijeg u Podgorici i četvrto okupljanje (odnosno drugu panel diskusiju) Digitalizuj.Me pokreta. Na temu „Političari na Facebooku – Add Friend?“ nekih osamdesetak ljudi (dosadašnji rekord!) imalo je priliku da čuje mišljenje pet političara iz pet parlamentarnih stranaka, koji su partijsku politiku (zajedno sa odijelima i kravatama) ostavili kod kuće, i došli nam u „kežual“ varijanti. 🙂

Kako bi se panelisti predstavili u nešto drugačijem svijetlu od uobičajenog i započeli priču o temi koja je preko dva sata držala pažnju prisutnih, moderatori su odradili domaći zadatak i prikupili informacije o učesnicima od njihovih najbližih. Tako za Aleksandra (Sašu) Bogdanovića (DPS) saznajemo da je zaista „dobar momak“ koji „voli pomalo uveče da izađe.“ Snežana Jonica (SNP) voli da pravi ćerki društvo, ali i da joj drugarice „pozajmi“ s vremena na vrijeme. Pored toga što je doktor nauka, Zarija Pejović (PzP) je potajno i autor proze, koja će uskoro biti objavljena na blogu – što je i prvi konkretni rezultat sinoćnjeg oklupljanja. Najzad, saznajemo da poslednja dva člana panela imaju dodatnu motivaciju da na njemu učestvuju – u slučaju Slavena Radunovića (NOVA, hashtag #zet) rođačka veza sa Natašom, dok je Raško Konjević (SDP, hashtag #GosnKonjevic) školski drug sa Vanjom, čovjekom koji ima jedan od najvećih Klout rezultata na teritoriji Crne Gore. 😀

Upravo Slaven otvara diskusiju odgovaranjem na pitanje zašto se odlučio da koristi društvene medije. Kao najstariji član panela i, po sopstvenom priznanju, techno-geek, objašnjava da je nekada bio vlasnik jednog od prvih mobilnih telefona u Podgorici. Facebook nalog je stidljivo otvorio na samom početku, 2007/2008. godine – a Vanja dodaje da Mark Zuckerberg nije još ni pomislio da ga napravi, a Slaven ga je već imao. 🙂 Ima i Twitter nalog, ali ga još uvijek aktivno ne koristi – što će se vjerovatno promijeniti nakon pritiska tviteraša (hej, #ekipa!) sa sinoćnjeg okupljanja, i računa se kao već drugi konkretni rezultat diskusije. Svjestan potencijala koji društveni mediji imaju za političku propagandu, tvrdi da je izuzetno bitno da, kao političko lice a i kao privatno, svu komunikaciju lično ostvari, te da je greška uz privatni, imati i službeni profil, na kome građani, umjesto političara, kontaktiraju „njegovu fotelju“ ili administratore koji profilom (ne)upravljaju.

Saša, međutim, navodi lični primjer uspješnog korišćenja dva profila. Da bi izbjegao situaciju da otvara drugi nalog ukoliko dostigne 5 000 prijatelja (uz Slavenovu šalu da isti već postoji – pod nazivom Bogdanović Aleksandar), po preuzimanju funkcije gradonačelnika Cetinja, odlučio je da otvori i zvaničnu Facebook stranicu koju sam uređuje. Jedino na taj način, kaže on, uz dvosmjernu i direktnu komunikaciju sa građanima, moguće je iskoristiti pravi potencijal društvenih mreža i prednosti koje nam one pružaju, uključujući i nevjerovatnu brzinu kojom se vijesti šire. Jedan od primjera je inspirisan i jučerašnjim nevremenom, o kome su građani Cetinja bili odmah obaviješteni putem zvanične stranice prijestonice (koju treba razlikovati od gradonačelnikove, i koju uređuje administrator – pozdrav, Dražene!).

Očekivano se postavilo pitanje i kako razgraničiti privatni život sa političkim na društvenim mrežama, uz par zahtjeva da se prokomentarišu nedavne medijske polemike inspirisane Facebook objavama javnih ličnosti. Zarija odgovara da, imajući u vidu prolaznost političkih funkcija, čovjek na društvenim mrežama treba da bude ono što zaista jeste, vodeći računa o internet bontonu i ne žureći sa objavljivanjem sadržaja u jeku emocija. Raško se slaže s njim, uz konstataciju da su pravila ponašanja na Facebooku slična onim na ulici (Slaven dodaje: ne objavljujte ništa što ne biste htjeli da vidite na trećoj strani Dana! :)). Takođe napominje da sami doziramo svoju privatnost, a funkcija je, sama po sebi, ne može ugroziti. Snežana, koja je Facebooku pristupila na nagovor ćerke i radi obnavljanja starih kontakata (i koja ističe primjer stranice SNP kao izuzetno dobre u zemlji i regionu), ima slična razmišljanja, uz napomenu da smatra da se nedostatak kulture u životu prenosi i na internet. Slaven ide korak dalje, napominjući da su, zbog relativno kratke tradicije slobodnih medija u našoj zemlji, domaći mediji izuzetno blagi prema javnim ličnostima u odnosu na kolege iz zapadne Evrope, uprkos pritužbama koje se često čuju o (zlo)upotrebi informacija sa (otvorenih) Facebook profila.

Naravno, ne može se govoriti o društvenim mrežama, a da se ne pomene sad već čuvena pjesma čiji je glavni lik Raško Konjević. Uz mnogo dobre volje, Raško je prepričao svoj prvi susret s njom kao i opšte utiske, a Saša najavio i njen nastavak u vidu francuske verzije u izvođenju Indire Radić, na opšte oduševljenje svih prisutnih. Dokaz krajnje opuštene atmosfere je i najpopularnije pitanje večeri – „Jeste li kad muvali nekog preko Facebooka?“ koje je jedino Slaven opravdano izbjegao, usled ranije pomenutih rođačkih veza sa Natašom i zbog relativno malog odstojanja između njih. 😀 Ostalima se bilježi neopravdani, ali im se i odaje priznanje za mnogo smijeha i dobrog razgovora ove sniježne večeri.

Mislim da su, nakon panela, svi prisutni mogli dati potvrdan odgovor na pitanje postavljeno u zadatoj temi – „Političari na Facebooku – Add Friend?“. I dok željno iščekujemo aktivno učešće panelista na Twitteru, iskoristićemo priliku da se i virtuelno družimo sa njima, a možda usput i dobijemo odgovor na Neodgovoreno Pitanje u relativnoj privatnosti Inboxa. 😀

Author: Maša Đikanović

Share This Post On