Kako je Hrvatska dobila Vladu uz pomoć društvenih mreža
Pripremajući se za Digitalizuj.Me panel diskusiju na temu “Političari na Facebooku – ‘Add Friend’”? koja je zakazana za 01. februar, krenuli smo u potragu za političkim prisustvom na društvenim medijima u regionu. O ovoj temi se priča i piše već neko vrijeme i brojne su polemike na temu prisustva, ponašanja, odbrane (i zaštite). 🙂 Naš prijatelj Nikola Krajačić, aka @Blackshtef, saradnik web-magazina Netokracija i community manager u agenciji Acumen, je prihvatio da pruži svoj doprinos našem blogu i odgovori na nekoliko pitanja. Nikola je inače autor teksta “Kako Vlada vlada na Twitteru i Facebooku” objavljenog na Netokraciji u januaru, koji preporučujem da pročitate. Evo što kaže Nikola…
– Kada su društveni mediji počeli prvi put da se koriste u političke svrhe u Hrvatskoj?
Okvirno, prije dvije-tri godine, kako su se društvene mreže i pozicionirale kao marketinški kanal. Za vrijeme predsjedničkih izbora (krajem 2009. godine) dobili smo i prve kandidate tviteraše, točnije, kandidati su mahom otvarali profile na Twitteru i Facebooku i pokušavali ih koristiti u promotivne svrhe. No, prije toga se našlo nekoliko saborskih zastupnika (eh, parlamenta, nisam upoznat sa crnogorskom političkom terminologijom, pa slobodno prevedi termine ;)) koji su privatno počeli tweetati i Twitter su koristili kao medij kroz kojeg su neslužbeno dojavljivali što se događa na sjednicama Sabora, kao što su i pokrenuli, rekao bih kvalitetne političke rasprave (u odnosu na tipične “lijevi-desni-crveni-ovakvi-onakvi”…)
– Koje stranke i koji političari su bili pioniri u upotrebi društvenih medija?
Saborska zastupnica Marija Lugarić, današnja zamjenica ministra obrazovanja, Daniel Mondekar, njen stranački kolega i saborski zastupnik te Vojko Obersnel, također iz redova SDP-a (Socijaldemokratska partija Hrvatske), a danas gradonačelnik grada Rijeke. Ta upotreba je bila u pravilu u privatne svrhe, s tek dozama politike i njihovi profili nikad nisu pokušavali progurati ideologiju stranke ili koristiti taj kanal kao marketing svoje stranke.
SDP je također imao aktivan profil na Twitteru i Facebooku, ali bio je daleko neorganiziraniji od Kukuriku koalicije (čiji je član, SDP, HNS, IDS te HSU).
Tokom predsjedničkih izbora, većina kandidata je otvorila profile, ali tek neki su ih kvalitetno vodili – Nadan Vidošević (predsjednik uprave Kraša) ili Ivo Josipović (aktualni predsjednik). Oba kandidata se ističu po tome što su angažirali upravo twitteraše i to ne bilo koje već one koji “kuže” politiku. Za Vidoševića je Twitter i Facebook komunikaciju vodio Fran Kušeta, srednjoškolac ali poznat u Hrvatskoj po svom aktivizmu, dok je Josipoviću online kampanju vodio Marko Rakar, poznatiji kao Mrak, politički aktivist.
Na posljednjim parlamentarnim izborima, tzv. Kukuriku koalicija je imala izuzetno kvalitetnu razrađenu ne samo strategiju za društvene mreže, već i cijelu online strategiju. Njihov online tim se sastojao od nekoliko ljudi, među kojima spomenuti Fran Kušeta i Marija Lugarić. Obzirom da su pobijedili na izborima, danas je profil Kukuriku koalicije nešto tiši, ali ga je zato uspješno zamijenio profil Vlade Republike Hrvatske.
– Koji kanali komunikacije se najčešće koriste – Facebook, Twitter, YouTube, blogovi, forumi…?
Gotovo u potpunosti prevladava Facebook. Ipak se radi o najpopularnijoj platformi, čak i po broju korisnika. Facebook u Hrvatskoj broji 1,4 milijuna korisnika dok je samo 19 tisuća twitteraša. Trenutna Vlada podjednako (i to intenzivno) koristi Facebook, Twitter, YouTube gdje objavljuje snimke sa sjednica te Flickr gdje se objavljuju razne fotografije sa sjednica, posjeta Vlade i slično.
– Kako se političari i stanke ponašaju na društvenim medijima – da li su aktivni svakodnevno, da li odgovaraju na komentare/mentione, da li postavljaju fotografije/video zapise…?
Hrvatska “društvena scena” već je navikla da se profili zaustavljaju danom izbora. Ne zbog predizborne šutnje, već što gubitnik jednostavno prestaje s aktivnošću. Predsjednik Josipović još uvijek ponekad objavi status na Facebooku, ali ne sudjeluje u rasprava, dok Vlada aktivno sudjeluje u raspravama, tweetovima, komentarima.
Postavlja se sav mogući sadržaj, odgovaraju se i na manje ugodna pitanja, sve što je u njihovoj moći. Prije nekoliko dana je Vlada kroz Twitter i Facebook prikupljala pitanja o proračunu koji trenutno prolazi mnoge rezove, a ministar financija je u 18-minutnom YouTube videu odgovorio na ta pitanja.
– Da li političari koriste društvene medije i u lične svrhe (kao obični građani) ili isključivo pokušavaju da ostvare stranačke ciljeve?
Da, koriste se i u privatne svrhe, posebice na Twitteru. Mala je zajednica pa bi svako guranje stranačkih ciljeva naišlo na unfollow, block, disrespect i slično.
– Da li političari dominantno samostalno osmišljavaju i vode svoje prisustvo na društvenim medijima ili imaju specijalizovan tim koji to radi u njihovo ime?
Kako koji. Aktualni Predsjednik i Vlada imaju profesionalne online timove (digresija: Vlada je nedavno unutar svog odjela za odnose s javnošću otvorila i ured za online komunikaciju) koji taj posao rade na veoma profesionalnoj razini i mogu biti dobar primjer drugim političarima.
Naravno, bilo je i kandidata koji su pokušavali to samostalno voditi, pa se sve svodilo na poruke tipa “Dobar vam dan, dragi građani” ili “Danas sam u Zagrebu na trgu…” (dok su na turnejama kroz Hrvatsku).
– Postoji li razlika u stilu komunikacije političara na društvenim mrežama u odnosu na njihovo ponašanje na tradicionalnim sredstvima informisanja?
Postoji i oko toga se vode upravo problemi u hrvatskoj online zajednici. Činjenica je da je ljudima novo da Vlada postoji službeno na Facebooku ili Twitteru i da komunicira u stilu publike. Na Twitteru će Vlada često poslati smajlić, #win, koristiti stručnu terminologiju na engleskom i općenito “opuštenije” nastupa nego u novinama ili televiziji. E sad, dok je nekima to super, drugi smatraju da bi “vlada trebala biti ozbiljna”, “naučiti hrvatsku gramatiku”, “imate ozbiljnih problema u zemlji a vi tu sijete smajliće” itd.
Predsjednik je još uvijek suzdržaniji i njegove objave na Facebooku su (tokom kampanje i nakon) ostale “na razini” i vrlo su slične stilom kao i one koje izgovara u Dnevniku.
– Da li političke stranke imaju strategiju nastupa na društvenim medijima?
Osim Kukuriku koalicije, nisam primjetio da je ikoja druga stranka imala imalo razrađenu strategiju nastupa. SDP je sudjelovao na Twitteru, ali u 95% slučajeva je to bila jednosmjerna komunikacija. Doduše, tada su bili oporba, pa je i to možda imalo utjecaja. Ako je bilo kakvih prijedloga od strane twitteraša za oporbu, češće bi se ljudi javljali Mariji Lugarić primjerice, koja bi poruke prenesla stranci.
– Kako građani prihvataju pojavljivanje političara na društvenim medijima?
U pravilu je to dobro prihvaćeno. Naravno, uvijek će biti onih koji će tražiti dlaku u jajetu i neargumentirano unositi šum, ali ovo pojavljivanje Vlade na društvenim mrežama pokazuje njihovu spremnost na transparentnost što građani pozdravljaju.
Što se tiče pojedinačnih političara, svi su dobrodošli i dobro prihvaćeni isključivo kao osobe; dakle, ako se možeš uključiti u razgovor o tweetupu recimo, bez da pokušavaš progurati sponzorstvo svoje stranke (tipa, ajde, platit će stranka piće, samo pričajte fino o nama) – sve je okej.
– Da li se političari na društvenim medijima obraćaju isključivo svom glasačkom tijelu ili pokušavaju da budu otvoreni i prema neistomišljenicima u cilju njihovog pridobijanja?
Teško je reći obzirom da su do sada svi političari koristili društvene mreže kao jednosmjerni kanal komunikacije. Tako se i jesu obraćali samo svojim biračima, ali vjerojatno će trenutni nastup Vlade postaviti nekakve temelje oko toga kako treba nastupati kao političko lice (pa makar i stranka) na društvenim mrežama.
Za vrijeme parlamentarnih izbora Kukuriku koalicija je primala prijedloge svih, na njihovom webu se moglo postaviti pitanje vezano uz bilo što nakon čega bi uslijedio odgovor građanima.
– Ima li neprijatnih situacija u komunikaciji između građana i političara – pretjerano i nekulturno kritikovanje, poltronstvo…? Kako političari rješavaju ovakve situacije?
Primjerice, Vlada objavi status u kojem kaže kako otvaraju ured za online komunikaciju, prvih nekoliko komentara je bilo tipa “dajte vi nama posla!” ili “bravo, još ljudi koji će raditi na moj račun!” i slično.
Takve situacije su teške jer se u pravilu komunicira s ljudima koji su… nerazumni i ne znaju za mirnu, argumentiranu raspravu već samo ističu ono loše i drže se toga kao pijan plota. Ne bih se volio naći u ulozi onih koji na takve upite moraju odgovarati jer se radi o rupi bez dna. “Haters gonna hate”, reklo bi se.
Dobra stvar kod Twittera konkretno je što se takve rasprave završe brzo uz pomoć zajednice. Ako meni netko bez argumenata napada Vladu, pa opomenut ću ga ja i blokirati jer meni je dosadan! Čovječe, vidiš da Vlada radi, vidiš da pokušavaju čim više ti pristupiti i ako imaš imalo razuma, znaš da si jedan od 4,5 milijuna građana i ne može tvoj problem imati prioritet! Doći ćeš na red, ostaje ti jedino vjerovati da će te Vlada jednog dana cimnuti sa “hej @blackshtef, imamo rješenje za tebe”.
– Možeš li da navedeš primjer efektne upotrebe društvenih medija u političke svrhe u Hrvatskoj – na ličnom nivou i na nivou stranke?
Na privatnom nivou bi to bili Marija Lugarić i Vojko Obersnel svakako. Marija je jedna iznimno ugodna žena i nakon početnog “wow” efekta kojeg imaš kad skužiš da sjediš na Tweetupu (da da, ona je prisutna na gotovo svakom Tweetupu u Zagrebu) pokraj saborske zastupnice, shvatiš da je i ona osoba kao i svaka druga i s njom se može pričati o frizurama, odjeći, cipelama, hrani, štogod.
Vojko je pak gradonačelnik Rijeke i rijetko ga se viđa u Zagrebu, ali se pozicionirao kao pristupačna osoba, odgovorit će na razna pitanja i dati svoje mišljenje. Naravno, u oba slučaja to indirektno pomaže ratingu stranke, ali kao što rekoh prije, te profile koriste isključivo kao i svi drugi, tek se tu i tamo zalomi koji promo-politički tweet.
Na nivou stranke bih spomenuo SDP koji je imao prilično loš nastup, ali kako se oformila Kukuriku koalicija sa svojim online timom, taj nastup je podignut na razinu da svi community manageri mogu iz toga izvući lekciju. Ažurno, fotke s lica mjesta, danas fotke sa sjednice Vlade, divota!
– Da li možeš da izdvojiš primjer upotrebe društvenih medija u političke svrhe u Hrvatskoj koji i nije baš za pohvalu?
Ovdje bih opet spomenuo SDP – često su tweetali stvari u kojima se obrušavaju na tada aktualnu Vladu. Nije smisao društvenih mreža ocrniti protivnika, jer time ćeš više štete sebi nanijeti, već pričaj o svojim prednostima i što ti možeš napraviti za svoje followere i fanove.
– Koliko je Vlada Republike Hrvatske aktivna na društvenim medijima?
Aktivni su od početka izbora, dakle od Kukuriku koalicije. Nakon što im je povjeren mandat, kulturno su se zahvalili i pokrenuli profile Vlade. Iznimno su aktivni i odgovaraju na većinu upita putem Twittera i Facebooka. Angažirani su oko komentara, sve sagledavaju iz više kutova i pokušavaju uspostaviti zdravu komunikaciju.
Imaju i odličan online tim koji poznaje društvene mreže pa se ne ograničavaju samo na Facebook i Twitter, već i YouTube i Flickr, dokumente objavljuju na SlideShareu i slično. Zanimljivo je da trenutno taj tim sve radi volonterski.
– Šta bi preporučio političarima i strankama – kako da se ponašaju na društvenim medijima?
Obzirom da su društvene mreže još mlad medij i, kod naših političara prilično nepoznat, predložio bi im da angažiraju stručnjake za to i da slušaju njihove ideje. Neka se uposli i PR agencija ako je potrebno, ali i da sami političari “sjede i uče” o tom novom kanalu komunikacije.
Ono što svakako trebaju znati jest da na društvenim mrežama NEMA MULJANJA i prodavanja parola i političkih izjava. Dakle, iskrenost i samo iskrenost, razumijevanje problema naroda i poštivanje njihovog prava na iznošenje mišljenja. Uz nešto vježbe iz odnosa s javnošću i krizne komunikacije, mislim da se svaki političar, neovisno o svom političkom uvjerenju, može fino uklopiti među lokalnu online zajednicu, koja je na kraju krajeva, potencijalno izborno tijelo.
Autor: Vladimir Vulić
