Većini ljudi (inter)net neutralnost ne znači mnogo, ili su pak čuli za ovaj pojam kao aktuelan na društvenim mrežama u proteklim mjesecima. Smatram da je net neutralnost jedno od najvećih pitanja našeg doba jer odlučuje o sudbini interneta koji, čini mi se, svi uzimamo zdravo za gotovo.
Internet neutralnost je ideja, odnosno princip po kome internet servis provajderi (kompanije koje nam pružaju pristup internetu) tretiraju sav sadržaj jednako. Šta to znači? Jednostavno objašnjeno, kakve god mi sadržaje na internetu gledali, bilo da je to klip sa YouTubea, početna stranica Facebooka ili Instagrama, ili serija na Netflixu, pristup svemu imamo po jednakim brzinama. Provajder je kao poštar koji nam dostavlja ono što smo poručili, nezavisno od toga šta je u pitanju. Dakle, mi za cijenu našeg paketa dobijamo pristup svim sadržajima na internetu i to po istoj (određenoj) brzini. Ovo je naizgled nešto sasvim prirodno, ali pitanje je do kada će internet ostati ovakav.
Kako bi izgledao internet bez net neutralnosti?
Ukidanje net neutralnosti omogućilo bi provajderima da nam prodaju segmente interneta po određenim cijenama. Mogli bi za određenu pretplatu dozvoljavati samo chat i mejlove, a tražiti više novca za društvene mreže ili strimovanje sa Youtubea ili nekog sličnog servisa. Ovo bi učinilo da cijene pretplate za korisnike rastu, jer oni ne koriste samo jedan servis.
Ovakva praksa bi promijenila internet u potpunosti. Kuda to vodi? Kao kada bi elektro-distribucija počela da smanjuje i povećava jačinu svijetla u stanovima u zavisnosti od toga koliku pretplatu plaćate ili koji pretplatni paket imate. Uz to, provajderima bi se dala ogromna moć cenzurisanja internet sadržaja. S obzirom da ne bi bili dužni da nam daju jednak kvalitet pristupa svim servisima, ništa ih ne bi sprječavalo da uspore ili potpuno blokiraju određene. Oni bi odlučivali šta mi gledamo, a ne mi sami. Ili bismo za taj luksuz, koji nam je za sad bio nešto sasvim normalno, morali da plaćamo ogromne pretplate. Provajderima se ne smije dati pravo da odlučuju sami i da na osnovu toga diskriminišu korisnike. Internet je najbolje mjesto za razvoj, a ovo bi vodilo samo stagnaciji i, u krajnjem, degradaciji!
Internet bez neutralnosti se često poredi sa kablovskom televizijom. Za neku pretplatu dobijamo pristup određenim kanalima (sajtovima i servisima), a svako proširenje se naplaćuje dodatno. Provajderi žele da povećaju pretplate korisnicima, ali i da dobijaju novac od kreatora internet sadržaja, kao što su Google, Facebook itd. Da stvar bude još gora, u većini mjesta ljudi nemaju priliku da biraju provajdera, već su prisiljeni da koriste onog koji ima adekvatnu infrastrukturu u mjestu u kojem žive. Ovo provajderima, bezmalo, daje monopol na tržištu i postavljaju cijene kakve žele, jer nemaju konkurenciju. Ko će zaštititi nas kao potrošače?
Kako smo došli do ovog problema?
Krajem 2013. godine, jedan od najvećih internet provajdera u SAD, Comcast, smanjio je svojim korisnicima brzinu pristupa Netflixu, zahtijevajući od Netflixa novac kako bi povećao brzinu. Comcast je ovaj potez opravdao time da Netflix čini oko 30% strimovanog sadržaja i da bi kompanija trebalo da učestvuje u izgradnji internet infrastrukture na taj način što će plaćati Comcastu. Ovaj potez nije ništa drugo do ucjena. Isti provajder je takođe i vlasnik TV mreže NBC, kao i filmskog studija Universal Pictures. Ukidanje neutralnosti omogućilo bi im plasiranje isključivo svog sadržaja i blokiranje svakog drugog.
Zamislite kada bi FedEx počeo naplaćivati Amazonu dodatno da bi isporučivao proizvode, inače će usporiti poštansku isporuku Amazonovih proizvoda korisnicima, koji tu isporuku sami plaćaju. Potpuno je jasno da ovo nema smisla i da posrednik između pružaoca usluga i korisnika (dostavljač, odnosno ISP) pokušava da profitira na obje strane, ucjenom i na štetu potrošača. Nakon što je, pod ovakvom prisilom, Netflix platio, brzine su povećane. Ovo se jasno uočava na grafiku koji je napravio Wall Street Journal.
Zbog ovog incidenta je američka vlada 2015. godine uvrstila internet pod Common Carrier Law, zvanično stavljajući u praksu princip net neutralnosti. SAD je u polju interneta i tehnologije najznačajnija zemlja na svijetu i postavlja primjer ostalima. Međutim, novi direktor američke Federalne komisije za komunikacije (FCC), Ajit Pai, je veliki borac za ukidanje net neutralnosti. Prije svog trenutnog posla, Pai je bio korporativni advokat Verizona, jednog od najvećih američkih provajdera, što govori dosta. Na glasanju 14. decembra 2017. godine FCC, sada pod kontrolom Republikanske stranke, je odlučila da poništi strogu regulativu o neutralnosti, koju su, pod vlašću Demokratske stranke, uveli prije svega dvije godine. Ovim je zvanično dato pravo provajderima u SAD da vrše diskrimaciju sadržaja, a samo je pitanje vremena kad će se ova odluka odraziti i na druge zemlje.
Da li je sloboda korisnika kolateralna šteta u borbi za profit?
Sav sadržaj na internetu mora biti tretiran jednako. Smatram da ako je nešto legalno ne smije se dozvoliti nikome, pa ni internet provajderima, da blokiraju pristup tome. Imamo pravo na slobodu pristupa podacima i pravo da se naš glas čuje. Internet, ovakav kakav jeste, nam to i omogućava. Ne smijemo dozvoliti plaćenu prioritizaciju podataka!
Internet bez neutralnosti će usporiti rast i inovacije. Bilo da ste globalna korporacija, mala firma ili samo mlada osoba sa startap idejom možete doći do jednakog broja ljudi putem interneta. Upravo ovo je omogućilo ogromnom broju ljudi da svoje ideje realizuju i razviju u poslovne poduhvate koji su doprinijeli cijeloj zajednici.
Navedeno se jasno vidi na primjeru američkog startapa Discord, chat i video-conferencing aplikacije namijenjene i optimizovane za gejmere. Da nisu imali internet koji sve jednako tretira i daje im iste mogućnosti kao velikim kompanijama ne bi uspjeli da se razviju, kako ističe osnivač i izvršni direktor Discorda, Jason Citron. A ni sa trenutnim sredstvima i korisnicima kojih ima više od 45 milona nijesu u stanju da se takmiče sa servisima kao što su Microsoftov Skype, Googleov Hangouts i Facebookov WhatsApp.
Ovakav kakav jeste, internet je najplodnije tlo za razvoj ideja i inovacija, ali ukoliko se neutralnost ukine, sve će se promijeniti. Internet će postati naklonjen samo velikim kompanijama koje to sebi mogu priuštiti, a mala preduzeća i mladi ljudi neće imati jednake šanse da ostvare svoj potencijal.
Nije u pitanju samo novac!
Internet će umjesto slobodnog igrališta ideja i inovacija postati mjesto gdje možemo naći samo određeni i „odobreni“ sadržaj. Da li bi ovo ubilo internet i da li bi ovakav internet uopšte imao smisla?
Slobodan internet je možda najveće postignuće čovječanstva. Ovakav kakav jeste, on omogućava da za osobu sa dobrom idejom čuju milioni preko noći. To je vjerovatno jedino mjesto gdje se glas čuje jače od novca. Upravo zbog toga mislim da je ovo najznačajnije pitanje naše generacije. Moramo raditi zajedno kako bi zadržali internet koji volimo – haotično ali i fantastično mjesto gdje se svačiji glas može čuti!
