Vanevar Buš – pionir hiperteksta i čovjek koji nije izumio kompjuter

Danas ga pamtimo kao “čovjeka koji nije izumio kompjuter” – poslednjeg velikog šampiona diferencijalnih pogona – mehaničkih računara koji su još za njegovog života izgubili bitku sa digitalnom braćom. Ono što ga čini velikim je manje poznata činjenica da je daleko prije nastanka Interneta, postavio temelje hiperteksta – jednog od njegovih glavnih koncepata.

1945-Vannevar-Bush-TIME

Vanevar Buš (1890-1974) je sebe smatrao profesionalnim pronalazačem. Njegov živopisni um, ljubav prema mehaničkim uređajima i duboko razumijevanje najsitnijih pojedinosti njihovog rada doveli su do niza pronalazaka u najrazličitijim oblastima. Njegovo ime nalazi se svuda – na patentima i u projektima od farmacije i geodezije, preko matematike i ranih računara, do projekta razvoja oružja moćnijeg od svega za šta je čovječanstvo do tada čulo.

The profile tracer

vanevarbus
Kao apsolvent, Vanevar Buš je patentirao mašinu za mjerenje nivoa elevacije zemljišta. Ova naprava je crtala grafik promjene nadmorske visine po putu kojim se kotrljala. Sabiranje promjena u visini kako bi se dobila trenutna visina bio je zadatak koji je Buš povjerio integratoru – jednoj od osnovnih komponenti analognog kompjutera. Konačni proizvod bio je toliko inovativan i funkcionalan da je 1912. Bušu dodijeljen patent na osnovu koga je dobio i akademsko zvanje.

Omiljeni profesor

Doktorirao je inženjerstvo elektrotehnike na MIT-ju i Harvardu. Neko vrijeme je radio u Dženeral Elektriku, ali se ubrzo vratio na MIT i postao profesor. U prenošenju znanja imao je otvoren pristup. Ohrabrivao je studente da iznose sopstvene ideje i odavao im priznanja za stvari koje su znali bolje od njega. Nikada nije propuštao da oda počast i priznanje drugome. Njegova predavanja matematičke analize električnih kola bila su toliko popularna da je morao da među nekadašnjim studentima traži dodatne predavače, a njegova knjiga o temi smatrala se najvažnijim obrazovnim zapisom u toj oblasti. Nakon što je shvatio da o toj materiji neki znaju više od njega, predao im je katedru i prava nad budućim dopunjenim izdanjima knjige.

Najljepša mašina svih vremena

Bušov upliv u računarstvo takođe je bio vezan za praktične potrebe. Bio je opsjednut pokušajima da pronađe efikasan način za rješavanje diferencijalnih jednačina vezanih za prenos električne energije. U doba elektrifikacije Amerike, prije današnjih računara, rješavanje ovih jednačina bilo je izuzetno sporo a neophodno za procjenu tačne “količine” struje koja može biti prenešena dalekovodima. Očajnički je tražio metode da ubrza proces rješavanja ovih jednačina koji je znao da traje i mjesecima. U njegovom umu to rješenje je bio analogni računar.

Ideju pravljenja mehaničkog računara predložena je MIT-ju 1925. godine i odmah je dobila zeleno svijetlo. Ideja mašine koja pomaže u diferenciranju nije bila nova. Koncept ovakvog pogona postavio je Čarls Bebidž, sto godina prije toga, i od tada su brojni matematičari i inženjeri, manje ili više uspješno, pokušavali da naprave sopstvene verzije. Gaspar-Gustav Koriolis je funkcionalnu mašinu za integrisanje diferencijalnih jednačina prvog reda dizajnirao još 1836-te.  Buš i njegovi studenti imali su na umu mašinu sa širokom namjenom u praksi, i počeli su da rade na projektu “elektromehaničkog multiplikatora i integratora“.

102680080-03-01

Tri godine nakon početka rada, odsjek elektroinženjerstva na MIT-ju je imao uproštenu verziju mašine koja je svojim radom dokazala izvodljivost koncepta. Iako je bilo potpuno očigledno da bez genijalnog vođstva i autoriteta koji je držao čitav tim na okupu, Vanevar Buš je insistirao da mašina nije njegov pronalazak, već rezultat zajedničkog napora koji je dijelio sa studentima i saradnicima. Ekipa je na ovom projektu radila gotovo dvije decenije i njihov zaštitni znak su postali napori da mehaničke komponente, zarad povećanja efikasnosti, zamijene elektromehaničkima. Do 1929. godine bila je gotova i naredna, još kompleksnija verzija mašine, sa velikim brojem servo mehanizama koji su mehaničke komponente činili preciznijima.

Mehanička kompleksnost “diferencijalnog analizatora” vremenom je samo rasla. Rad njegovih kasnijih verzija bio je toliko hipnotički kompleksan da mnogi zaljubljenici u mehaničke uređaje diferencijalni analizator mahom smatraju najljepšom mehaničkom mašinom svih vremena. Mašina i njen rad korišteni su kao rekvizit u filmu “zemlja protiv letećih tanjira” iz 1956. Rad kasnije verzije pogledajte na videu ispod:

Digitron?
Danas o diferencijalnom analizatoru razmišljamo kao o naprednom digitronu, ali je u svoje vrijeme smatran prvom naznakom vještačke inteligencije. Njujork Tajms je o njemu objavio članak sa naslovom “Mašina koja razmišlja i radi višu matematiku”. 

Bilo je očigledno da je Vanevar Buš detaljno poznavao rad Čarlsa Bebidža i njegove pokušaje da napravi analitičku mašinu, i da je shvatao da je naredni korak koji računari treba da naprave uspostavljanje programabilnosti (mogućnosti da se za njih pišu programi). Njegov naučni rad iz 1936. (“Instrumental Analysis”, American Mathematical Society) predviđao je da će u kombinaciji sa IBM-ovim bušenim karticama i nekom vrstom centralnog programatora mašina njegovog tima postati mnogo bliža onome što je Bebidž zamišljao.

Sredinom tridesetih godina, Vanevar Buš je počeo da odustaje od mehaničkih mašina, i počeo rad na “Mašini za brzu aritmetiku“. Svi registri, logičke i aritmetičke jedinice u ovoj mašini bile su napravljene korištenjem vakuumskih cijevi, a za smještanje podataka korištene su tri papirne trake – jedna za podatke, druga za program, i treća kao neka vrsta read-only memorije. Pošto binarni zapis i dalje nije bio opšteprihvaćen (za njegovu popularizaciju će se kasnije pobrinuti Bušov student Klod Šenon) mašina je koristila dekadni zapis, što je značilo da je svaka cifra reprezentovana “prstenom” od deset cijevi.

 

djeloviRAMA

Mašina za brzu aritmetiku je, zbog prirode elektronskih komponenti, dobrim dijelom nepoznanica. Ne zna se da li je uređaj ikada izgrađen do kraja niti kako je tačno radio. Procjenjuje se da bi ovaj računar radio na 0,01MHz i množio dva šestocifrena broja za dvije desetinke. Mašina je bila zaboravljena sve do patentnog rata između ENIAC-a i Univac-a kad je Buš, u sudskom sporu, skromno odustao od svojih zasluga za patente i insistirao da njegov izum bude izuzet iz sudskih odluka.

Projekat Menhetn

Sa početkom Drugog svjetskog rata, Vanevar Buš prestaje da se bavi razvojem računarstva, i svoje pronalazačke sposobnosti stavlja u službu vojske. Postaje direktor OSRD-a (Kancelarije za naučno istraživanje i razvoj), tima naučnika koji je aktivno radio na pronalascima koji će saveznicima pomoći da dobiju rat. Tim je patentirao blizinski detonator, značajno unaprijedivši moć antiraketnog i artiljerijskog oružja, ali je njihov rad obilježio “Projekat Menhetn“.

atomskabomba

Buš je igrao ključnu ulogu u ubjeđivanju Amerike da razvoj atomske bombe učini ključnim strateškim ciljem. Reorganizovao je Komitet za uranijum, stavio ga pod svoj nadzor, dodao mu ključne naučnike i preimenovao ga u “Sekciju S-1”. U martu 1942. Buš je Ruzveltu poslao izvještaj u kome ističe rad i proračune Roberta Openhajmera, koji su postali osnov za dalji razvoj. Nakon Triniti testa, prve uspješne probe atomske bombe u istoriji, Buš je skinuo šešir i poklonio se Openhajmeru.

Memeks

Vanevar Buš se nikada nije vratio aktivnom razvoju računara, što nije okončalo njegove zasluge za digitalni svijet kakav danas znamo. U vizionarskom eseju “Kako možemo misliti” (“As we may think”) iznio je svoje viđenje budućnosti u kome je, pored mnogih drugih stvari, predvidio “potpuno novi oblik enciklopedija, sastavljen od mreže povezanih tragova koji mogu biti prošireni”. Bez moćnih digitalnih računara da pogone ove vizije, Buš je predstavio koncept Memeksa – mašine zasnovane na mikrofilmu (uz predviđanje da će mikrofilm u jednom trenutku zamijeniti magnetne trake) i niza koncepata koji su postali osnova hiperteksta – stranica uvezanih “linkovima” – jednog od osnovnih principa današnjeg Interneta. Memeks nije predviđao rješenja za efikasnu pretragu i metapodatke. Bušov opis koncepta rada uređaja pogledajte u ovoj (prevedenoj) animaciji:

Nedugo nakon što je ovaj esej objavljen, Daglas Engelbart je, inspirisan Bušovom vizijom, počeo rad koji će dovesti do pronalaska računarskog miša. Bušove grube koncepte je u današnje pojmove hiperteksta i “hipermedije” uobličio Ted Nelson. Ovaj esej je predvidio dalji razvoj nauke, “eksploziju informacija”, dolazak vremena u kome će ljudi nositi male kamere svuda sa sobom i mnoge druge stvari koje su se obistinile u narednih pola vijeka. “Kako možemo misliti” je inspirisao mnoge naučnike, inženjere i akademike da nauci stvore ključnu ulogu koju je imala u razvoju američkog društva. DARPA je 2014. svoj interni pretraživač koji “za cilj ima da unese svijetlo u mračni internet i otkrije pravila i odnose u podacima kako bi pomogao organima reda da prate nelegalnu aktivnost” nazvala Memeks.

Učenici Vanevara Buša:

klodsenon

Klod Šenon

Američki matematičar, elektroinženjer i kriptograf poznat kao “otac teorije informacija“. Kao 21-godišnjak je u svojoj magistraturi na MIT-ju demonstrirao elektronsku primjenu bulovske algebre kako bi se predstavila bilo koja, logička, relacija među brojevima. Čuven je i kao tvorac teorije digitalnog računarstva i teorije digitalnih kola. Imao je značajan doprinos na polju kriptoanalize i kompresije podataka. Trideseti april 2016. obilježava stogodišnjicu njegovog rođenja i slavi se širom svijeta. Za ovu priliku, Makedonija će izdati komemorativnu poštansku marku.

fredrikterman

Fredrik Terman

Čuveni američki akademik, hemičar, elektroinženjer, i jedan od osnivača Nacionalne Akademije Inženjerstva (NAE). Sa Viljemom Šoklijem smatra se ocem Silicijumske doline. Stenfordov centar za inženjerstvo nosi njegovo ime. Kao dekan Škole inženjerstva na Stenfordu, 1951. pokrenuo je stvaranje “industrijskog parka” gdje je univerzitet davao na korištenje djelove svog imanja firmama koje su se bavile visokom tehnologijom. Kompanije poput Kodaka, General Electric-a i HP-a uselile su se u Parki napravile inovacioni centar koji je prerastao u Silicijumsku dolinu.

Kombinacija inovativnog razmišljanja, genijalnog poznavanja rada mašina, inženjerskog i naučnog talenta i nadljudskog vizionarstva učinili su Vanevara Buša jednim od najvećih naučnika dvadesetog vijeka. Njegova nesebičnost i želja da oda počast onome ko je zaslužuje inspirisala je mnoge genijalne umove narednog doba da nastave da se bave naučnim i istraživačkim radom. To što njegovo ime u enciklopedijama ne stoji uz mnoge pronalaske na koje bi se u istoj situaciji mnogi njegovi savremenici potpisali bila je mala cijena za inspirisanje budućnosti kakvu danas poznajemo.

Author: Milutin Pavićević

Milutin je programer i grafički dizajner. U slobodno vrijeme bavi se stripom, animacijom i video igrama. Totalni antitalenat za istoriju, geografiju i sport.

Share This Post On

Vaše mišljenje: