Digitalizuj.me 36. događaj – Ivan Ćosić – Social Media Day

Fenomenalni utisci koje je na sve nas ostavila Spark.me konferencija, održana prije nešto više od mjesec dana (31. maja i 01. juna u Budvi) još uvijek se nisu u potpunosti slegli, ali ipak, došlo je vrijeme da kreiramo i neke nove, a prilika za to se sama ukazala, i to 30. juna. Četvrti po redu Social Media Day je bio je više nego dovoljan razlog da se okupimo i čujemo dobro predavanje. Tako je, u saradnji sa Nikšićkim Pivom, održan 36. Digitalizuj.me događaj. Naš gost je ovog puta bio Ivan Ćosić, vlasnik kreativne agencije Plain&Hill, a utiske sa održanog predavanja prenosimo u nastavku.

Ivan Ćosić featured image

Kreativac i, kako sam kaže, univerzalni vojnik, bloger i predavač na brojnim domaćim i regionalnim konferencijama, održao je predavanje na temu “Uvek može drugačije”. Za Ivanovo prisustvo na Digitalizuj.me događaju odgovoran je Vladimir Vulić, koji pak, zbog činjenice da trenutno nije u Crnoj Gori, nije prisustvovao predavanju. Ivan je to povezao sa dva ranija iskustva, kada je po preporuci bio pozvan da održi predavanja na konferencijama (Proactive i DaFED) ali osobe koje su ga preporučile takođe nisu bile u mogućnosti da budu lično prisutne. Obzirom da za Proactive konferenciju kaže da je bila jedna od prekretnica u njegovoj karijeri, a da predavanje na DaFEDu nije bilo ništa gore, uvjerio nas je da, ako bismo pratili tradiciju, i ovo predavanje mora ispasti sjajno. I zaista je bilo.

11214152_867981916588875_7492910122301242133_n

Na samom početku, Ivan nam je govorio o ličnim preporukama (word-of-mouth) i njihovom sve većem značaju. On je iznio podatak da se danas 75% individualnih poslova dobija preko preporuka, što zaista pokazuje koliko je važno povezivati se sa ljudima i stvarati kontakte. Ivan kaže da pravila ne postoje, već da ih sami kreiramo i odlučujemo kojim ćemo putem ići. Potom nam je postavio neočekivano, a krajnje jednostavno pitanje: “Šta ste htijeli da budete kad porastete?” Nismo bili ni malo lijena publika, pa smo odmah počeli da nabrajamo odgovore, među kojima su bila sva moguća zanimanja, od doktora i nastavnika, preko arheologa i astronauta, do duhovitih “ja i dalje ne znam šta ću biti kad porastem”. Onda nas je Ivan iznenadio još jednim (manje jednostavnim) pitanjem: “A zašto to niste postali?” Niko nije znao odgovor i, iako ja otprilike znam zašto nisam postala astronaut, ovo me je navelo da se zamislim. Ivan je na sasvim dobar način otkrio suštinu postavljenog pitanja, predstavljajući nam primjer Barta Connera. Kao dječak, Bart je često hodao na rukama i njegova majka ga je, kad je imao samo devet godina, odvela u školu za sport. Rezultat? Sa osamnaest godina Bart osvaja zlatnu medalju na razboju za američku reprezentaciju na Olimpijadi. On postaje najodlikovaniji američki gimnastičar svih vremena. Da li bi se sve ovo desilo da je njegova majka zanemarila njegova interesovanja u najranijem dobu i pripisala ih nečem nebitnom, dječijem ili prolaznom, teško je reći. Ipak, ovaj primjer nas je sve naveo da se prisjetimo želja iz djetinjstva i razmislimo o njima…

Potom je uzela maha priča o Generaciji Y (Millennials – ljudi rođeni u periodu od 1980-2000) i poređenju sa prethodnim generacijama. Koje su to razlike? Ivan kaže sledeće:

“Iskustvo čovjeka koji 40 godina obavlja jedan posao nije isto što i 40 godina iskustva mijenjanja poslova.”

Generacija Y je generacija koja živi u vremenu konstantnog unapređivanja tehnologije. Školujemo se za poslove koji još uvijek ne postoje, koji će se tek kreirati u budućnosti. Živimo u vremenu društvenih mreža, čiji uticaj iz dana u dan raste. Ivan se osvrnuo na primjer LinkedIna. Naime, svake dvije sekunde registruje se novi korisnik na ovoj društvenoj mreži, a donji limit za registraciju je spušten na svega 13 godina kako bi mladi ljudi na vrijeme mogli da kreiraju svoju budućnost. Sigurni poslovi postaju prošlost u vremenu diskontinuiteta i društvene mreže postaju važan faktor zaposlenja.

11230777_867982226588844_8442798155897548027_n

Pričali smo i o tome šta je najvažnije našoj generaciji (Y) u karijeri. Ivan nam je predstavio sledeću statistiku o faktorima koji utiču na našu “sreću” na poslu:

  • 30% – značajan (smislen) posao
  • 27% – novac
  • 24% – osjećaj postignuća

Šta očekujemo od poslodavca?

  • 22% – lični razvoj
  • 19% – fleksibilno radno vrijeme (“Posao više nije od 9 do 5. Ljudi žele da rade onda kada mogu da pruže najbolje rezultate.”)
  • 14% – keš bonusi

Naredno pitanje koje nam Ivan postavio je bilo: “Da li želite da radite na sebi? I kako?”

U 21. vijeku znanje je postalo dostupno i potpuno besplatno za sve koji se interesuju da ga prikupe. Ono što je nekad bilo van domašaja, sada je skladišteno u vidu ogromnog broja podataka koji su, putem Interneta, dostupni svima.

“Ja sam naučio da Internet nije ni dobar ni loš. Internet je samo multiplikator vašeg potencijala. Pametan će postati pametniji, lud luđi, loš gori.“

Suština je da ćemo napredovati onoliko koliko se potrudimo i koliko nas interesuje da prikupimo dostupna znanja. Ivan daje korisne savjete o mentorstvu za koje smatra da je jedna od ključnih stvari poslovnog uspjeha svakog mladog čovjeka. Zašto? Zato što je iskustvo neprocjenjiv resurs koji može biti od ključnog značaja za napredak ako se iskoristi na pravi način.

Šta smo naučili o dijeljenju iskustva nakon Ivanovog zanimljivog predavanja? Svako naše iskustvo može biti vrijedno drugima. Ivan kaže da je potrebno naći nekog ko će da nas “vuče” naprijed, ali istovremeno da i sami nađemo nekoga koga ćemo mi gurati. Na taj način stvaramo lanac prenošenja iskustva od kog svi imamo koristi. Ili, jednostavnije rečeno:

“Find a master. Be a master.”

Na koji način ćemo se povezati sa sebi sličnima? Odgovor je, naravno, putem Interneta. Ivan daje fenomenalno poređenje novih tehnologija sa logorskom vatrom – kaže da je Internet omogućio da ponovo počnemo da se povezujemo u zajednice – plemena, a da društvene mreže i tehnologije predstavljaju logorske vatre oko kojih se okupljamo da bismo uradili stvari veće od nas samih. Ovo je, po mom mišljenju, kreativan i krajnje neobičan pristup, koji daje pravu sliku onoga što Internet zapravo i jeste.

1510907_867982029922197_2624074577112494985_n

Saznali smo i kroz koje to faze svako od nas prolazi prilikom korišćenja nove društvene mreže. Prva faza je slušanje. Mi na Internetu dajemo odgovor na pitanje sa čim želimo da interagujemo, a sa čim ne, i na taj način vršimo selekciju ponuđenih sadržaja.

Druga faza predstavlja uređivanje. Sadržaje dijelimo kroz grupu ljudi koju smo “prikupili” dok smo slušali, a istovremeno nas počinju da prate i drugi ljudi.

Treća i finalna faza jeste faza kreiranja sadržaja koje dijelimo i formiranja zajednice ljudi koji dijele slična interesovanja. Na taj način je znanje o željenim temama dostupno svima, 24/7.

“Ultimativni nivo korišćenja društvenih mreža je saradnja.”

Iako bi neko, čitajući ove faze, možda pomislio da ključnu ulogu igra kreiranje, Ivan fokus pomjera na saradnju. Jer, ukoliko se pridržavamo navedenih koraka sa jasnim ciljem, omogućeno nam je da, uz pomoć drugih ljudi, uradimo stvari koje su veće od pojedinca. Kao fantastičan i inspirativan primjer navodi projekat Foursquare for Development čiji je cilj bio da se sjeverne opštine uključe u turističku ponudu Crne Gore. To je nešto što svakako prevazilazi mogućnosti pojedinca, ali ne predstavlja problem za Internet zajednicu. Međutim, nismo govorili samo o pojedincima. Ivan je postavio zanimljivo pitanje: “Da li bi jedna velika firma mogla da napravi Wikipediu?” Razmislite o potrebnim resursima – što ljudskim, što tehničkim i tehnološkim, zatim o troškovima, razradi plana i organizaciji. To bi bilo neizvodljivo. Ipak, zahvaljujući saradnji, Wikipedia je danas sredstvo kojem svi makar jednom dnevno pristupimo kako bismo testirali ili prikupili neko znanje.

Za kraj, Ivan nas je pitao: “Šta vas pokreće?” Otkrio je da je njegov glavni pokretač dijeljenje znanja i dao odličan savjet:

“Svako treba da pronađe svoju unutrašnju motivaciju jer je to motor koji nas pokreće da radimo veće stvari.”

Nakon ovog fantastičnog predavanja, inspirisani i obogačeni novim saznanjima, sigurna sam da su bar neki od nas “otišli u potragu” za svojom unutrašnjom motivacijom, ukoliko je nisu ranije otkrili. Ako ne za njom, onda sigurno za mentorom ili mentorstvom, čiji je značaj Ivan odlično predstavio u toku predavanja. Ukoliko vam je tema “Uvek može drugačije” bila interesantna, a željeli biste da čujete još, link sa predavanja održanog uoči obilježavanja Soical Media Daya možete pogledati ovdje.

Author: Anja Drobnjak

Anja Drobnjak je Content and Campaign Manager u Alicornu i ponosni član Spark.me i Digitalizuj.Me timova.

Share This Post On

Vaše mišljenje: