Najbolje petorke NBA timova – 8. dio

Nakon prethodnog posta, danas se “na radaru” nalaze nove tri ekipe koje nastupaju u zapadnoj konferenciji.

Houston Rockets

Ekipa je osnovana u San Diegu 1967. godine pod sadašnjim imenom. Nakon četiri godine su se preselili u Houston. Do sada imaju dvije titule prvaka, kao i još dva poraza u finalima.

Plejmejker: Na poziciji pleja nalazi se Calvin Murphy. Interesantna podatak je da je sa 15 godina bio državni prvak u baton twirlingu. U ligu je ušao sa drafta 1970. godine kao 18. pik, i biran je od strane San Diego Rocketsa. Kroz karijeru ga je odlikovala agresivna odbrana i velika brzina. Zapravo, taj stil igre je jedino i mogao da ga održi u ligi jer je bio “visok” samo 175 cm. Cijelu karijeru je proveo u Rocketsima prosječno ostvarujući 18,9 poena po meču. Zabilježio je i jedan nastup na All star meču. Najniži je igrač u istoriji koji je uvršten u Hall of fame. Vodio je poprilično buran život van parketa. Otac je čak 14-oro djece sa devet različitih žena. 🙂 Početkom XXI vijeka, optužen je i za seksualno zlostavljanje jedne od svojih ćerki, ali su optužbe odbačene. Trenutno radi kao komentator i analitičar na klupskoj TV stanici.

Bek: Kad je Tracy McGrady u pitanju, nisam objektivan. On mi je jedan od omiljenih igrača u eri kada sam ozbiljnije počeo da pratim ligu. U Rocketse je došao iz Magica. Tracy je imao sposobnost da pogodi koš iz bilo koje pozicije na terenu. Treba vam neko da zakuca preko centra? Nema problema, tu je T-Mac. Treba vam neko da postigne 13 poena za 35 sekundi? Nema problema, može i to! Sa Mingom je činio jedan od najboljih tandema u ligi, i vodili su Rakete do 22 vezane pobjede, što je rekord ekipe, kao i treći rezultat u istoriji lige. Tracy možda nije imao kapaciteta da bude na nivou Jordana, ali sam siguran da bi ostao upisan kao jedan od najvećih igrača sa početka XXI vijeka da ga povrede nisu omele u tome. U dresu Houstona je proveo više od pet godina, i u tom periodu je bilježio prosječno 22,7 poena po meču. Kao i mnogi veliki igrači, i on je veliki humanitarac. U jednom dijelu svoje karijere nosio je broj 3, kako bi “promovisao” svoju humanitarnu akciju u Sudanu, to jest u oblasti Darfur. U tom periodu je i snimljen dokumentarac “3 points” koji govori o njegovoj uključenosti u humanitarnim akcijama. Tracy je bio NBA superstar i imao je sve što poželi, ali tek prošle godine je ispunio jedan dječački san, da postane bejzbol igrač. Debitovao je za tim koji je u njegovom vlasništvu, a koji se takmiči u jednoj od nižih liga. Za kraj priče o njemu, pogledajte kako je postigao 13 koševa za 35 sekundi.

Krilo: Na poziciji krila se nalazi Rudy Tomjanovich. Iako je veći dio karijere proveo na poziciji krilnog centra, uvrstio sam ga u petorku na poziciji krila. Za njega sam se odlučio, između ostalog, jer je cijelu karijeru proveo u ekipi, i jer je istinska i igračka i trenerska legedna “Raketa”. Nakon uspješne karijere na koledžu Michigan, Rudy je draftovan 1970. kao drugi pik. Zabilježio je pet nastupa na All star mečevima, u karijeri je prosječno bilježio 17,4 poena i 8,1 skokova po meču. Momenat koji je obilježio njegovu karijeru, ali i promijenio NBA ligu, je nokaut koji je pretrpio od igrača Lakersa Kermita Washingtona. Nakon usješne igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu i donio Houstonu jedine dvije titule prvaka. Legendarna je njegova izjava.

Krilni centar: I pored ogromne konkurencije na ovoj poziciji, Elvin Hayes dobija svoje mjesto u petorci. Studirao je na Houston koledžu gdje je bio jedan od najboljih igrača. Možda i najbolju svoju partiju na koledžu je pružio u “Game of the century“. Kao prvi pik na draftu 1968. godine, Elvin je ispunio sva očekivanja. U svojoj ruki sezoni predvodio je ligu sa 28,4 poena po meču, i poslednji je ruki koji je uspio da predvodi ligu po broju poena. U dresu Houstona je proveo sedam sezona u dva navrata. U karijeri koja je trajala 16 godina, propustio je svega devet mečeva. Na samom kraju karijere, vratio se u Houston i značajno je pokvario brojke. Karijeru je završio sa prosjekom od 20,6 poena i 12, 1 skok po meču. Zabilježio je 12 vezanih nastupa na All star mečevima. Samo su Cousey, Havlicek i West zabilježili više vezanih nastupa na All star mečevima, po 13. Dres sa njegovim brojem je povučen iz upotrebe.

120920034359-hakeem-1995-finals-video-ipad

Centar: Igrač sa vjerovatno najboljom centarskom tehinkom u istoriji, Hakeem Olajuwon, zasluženo nalazi svoje mjesto u petorci. Iako već gazi šestu deceniju Hakeem i danas radi sa najboljim centrima lige, i pokušava da im prenese djelić njegove tehnike. Koliko je bio DOBAR, govori podatak da je on prvi igrač kojeg su SAD “naturalizovali”. Rođen je u jednom od najvećih gradova na svijetu, Lagosu. Njegovo prezime na jeziku Yaruba koji je njegov maternji jezik znači “uvijek biti na vrhu”. Interesantno je to da je kao srednjoškolac branio u fudbalskom timu, ali na sreću svih nas emigrirao je u SAD i upisao koledž Houston. Na vjerovatno najjačem draftu ikada biran je kao prvi pik od strane Rocketsa. U prvih 13 godina karijere nikada se nije spuštao ispod prosjeka od 20 poena i 10 skokova po meču. Na svojim leđima je nosio ekipu do jedine dvije titule u istoriji. U karijeri je prosječno bilježio 22,5 poena, preko 11 skokova i 3,2 blokade po meču, u doigravanju su te brojke bile još veće. Koliko znate vrhunskih sportista koji nemaju ugovore sa najvećim sportskim kompanijama? Hakeem je bio takav i predstavljao je zaštitno lice kompanije Spalding i njihove serije sportskih patika koje su se prodavale za nepunih 35$. Razloge je objasnio sa par kratkih rečenica.

“How can a poor working mother with three boys buy Nikes or Reeboks that cost $120?…She can’t. So kids steal these shoes from stores and from other kids. Sometimes they kill for them.”

Pored nespornih napadačkih sposobnosti bio je i vanserijski defanzivac, pa devet puta je biran u najbolje defanzivne petorke lige, a ima i 12 nastupa na All star vikendima. Definitivno je jedan od najvećih igrača koji je ikada igrao i sigurno u top 3 centra ikada, a po Jordanu i najbolji:

“If I had to pick a center [for an all-time best team], I would take Olajuwon. That leaves out Shaq, Patrick Ewing. It leaves out Wilt Chamberlain. It leaves out a lot of people. And the reason I would take Olajuwon is very simple: he is so versatile because of what he can give you from that position. It’s not just his scoring, not just his rebounding or not just his blocked shots. People don’t realize he was in the top 7 in steals. He always made great decisions on the court. For all facets of the game, I have to give it to him.”

Honorable Mentions: Yao Ming, Moses Malone, Otis Thorpe, Ralph Sampson

imageedit_2_4489058442

Phoenix Suns

Ovo je jedna od rijetkih ekipa koje nisu mijenjale svoju lokaciju. Osnovani su 1968. godine i od tada imaju samo dva nastupa u finalima lige, bez titula.

Plejmejker: Na poziciji plejmejkera je Steve NashRođen je u Južnoafričkoj Republici, od oca Engleza i majke Velšanke (evo me kao Šofro, nazdravlje meni 🙂 ). Da su mu fudbal i sport u krvi, govori i to da ima udjela u fudbalskom klubu Vancouver Whitecaps. Postao je prvi Kanađanin koji je zaigrao na All Star vikendu (2002. godine). Nash je jedan od samo šest igrača koji su članovi kluba 50-40-90. Da bi neko postao član ovog kluba potrebno je da u jednoj sezoni šutira minimum 50% iz igre, 40% za tri poena i 90% sa linije slobodnih bacanja. U dresu Phoenixa proveo je deset sezona, prosječno ostvarujući  14,4 poena i 9,4 asistencije po meču. Ove brojke bi bile znatno veće da nije bilo prve dvije sezone u kojima je bio daleko ispod svog nivoa. Najgori meč u karijeri odigrao je protiv Portlanda 1997. godine kada je za samo šest minuta dobio šest ličnih grešaka i tako postao jedan od 12 igrača u istoriji lige koji su za tako kratko vrijeme dobili šest ličnih. Prosto je nezamislivo šta je ovaj čarobnjak mogao da uradi sa loptom i kako lako može da “pronađe” saigrače na terenu. Dobio je dvije MVP nagrade, imao je osam nastupa na All star vikendima, sedam puta je biran u najbolje petorke lige. Uz sve to, Nash je jedan od najboljih izvođača slobodnih bacanja u istoriji, uz njegov karakteristični ritual. Prava je šteta što nikada nije došao do prstena. Za kraj da pomenem da je povreda koja je okončala njegovu karijeru nastala dok je nosio torbe sa garderobom, koju je spremio za porodični odmor.

Bek: Na poziciji beka nalazi se trenutni gradonačelnik Sacramenta, Kevin Johnson. Nakon studija na poznatom univerzitetu Berkeleyu, odlazi u NBA ligu. Na draftu 1987. godine kao sedmog pika draftovali su ga Cavaliersi, međutim, za njih je odigrao nepunu sezonu i prelazi u Arizonu. Prvi je igrač u istoriji svog univerziteta čiji je dres povučen iz upotrebe. U dresu Sunsa je pokazao sav svoj potencijal i talenat. Jedan je od trojice igrača u istoriji lige koji su u tri vezane sezone imali prosjek od preko 20 poena i 10 asistencija po meču. U njegovih prvih sedam sezona provedenih u Sunsima, ekipa je imala najviše pobjeda u cijeloj ligi i bili su jedina ekipa koja je u svakoj sezoni imala minimum 50 pobjeda. Jedini je igrač uz Magica koji je u jednoj sezoni imao prosjek od preko 20 poena 12 asistencija po meču i šut iz igre preko 50%. Zabilježio je i četiri nastupa na All star mečevima, a dobitnik je i priznanja za igrača koji je najviše napredovao. Kao član “Dream Team II”, osvojio je zlatnu medalju na svetskom prvenstvu 1994. godine koje se održalo u Kanadi.

Krilo: Bez dileme, na poziciji krila se nalazi Shawn Marion. Već u prvoj sezoni dobija nadimak “Matrix” koji ga prati kroz cijelu karijeru. Shawn je neko ko je mogao da brani gotovo svaku poziciji i radio je sve moguće poslove na terenu. U Sunse je došao preko drafta 1999. godine. Za broj 31 koji ga prati kroz veći dio karijere odlučio se jer je taj broj nosio i njegov idol Reggie Miller. Za osam i po sezona u klubu bilježio je prosječno nešto preko 18 poena i 10 skokova po meču. Kao i mnogi veliki igrači koji nisu došli do titule sa klubom u kojem su proveli veliki dio karijere, i Shawn je zatražio trejd. Poslednji kontakt sa loptom u dresu Sunsa je bio pobjednički koš protiv Bullsa, a nakon tog meča trejdovan je u Heat. U karijeri je zabilježio četiri nastupa na All star mečevima, i dva puta je biran u najbolje petorke lige. Do titule je došao 2011. godine u dresu Dallasa.

Krilni centar: Na poziciji krilnog centra nalazi se “Sir Charles” je vjerovatno imao najbolji osjećaj za skok i za pozicioniranje u istoriji. Sa svojih 198 cm dominirao je protiv znatno viših igrača. I u Sunsima se borio sa kilažom kao i kroz cijelu svoju karijeru. U ekipi je proveo svega četiri godine, ali sasvim dovoljno da pronađe svoje mjesto u ovoj petorci. Prosječno ostvarujući 23,4 poena i 11,5 skokova po meču, Charles samo u svojoj ruki sezoni nije imao dabl-dabl prosjek. Na listi igrača sa najviše skokova u istoriji lige nalazi se na 18. mjestu. Zabilježio je i 11 nastupa na All star vikendima i isto toliko puta je biran u najbolje petorke lige. Sa reprezentacijom SAD osvojio je i dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama. Njegov dres sa brojem 34 povučen je iz upotrebe.

Centar: Na poziciji centra nalazi se Jedan je od igrača koji su u NBA ligu došli direktno iz srednje škole. Po njegovim riječima, odigrao je manje od 200 mečeva prije nego što je počeo da igra u ligi. Nakon što je promijenio čak pet srednjih škola, Amar’e je biran kao deveti pik na draftu 2002. godine. Njegovih 38 poena protiv Minnesote je rekord za rukije koji su u ligu došli direktno iz srednje škole. Uvijek ga je krasila izvanredna pik igra, a u Sunsima je sarađivao sa sjajnim plejmejkerima koji su sve saigrače pa i njega činili boljim. Amar’e je kroz cijelu karijeru mučio muku sa povredama, prije svega koljena. Upravo ta povreda ga je udaljila sa terena na gotovo godinu dana, tako da je u četvrtoj sezoni odigrao samo tri meča. U dresu Phoenixa bilježio je prosječno 21 poen i 8,9 skokova po meču. I on napušta Arizonu u potrazi za titulom, ali njegova epizoda u Knicksima je bila sve, samo ne pohod na titulu. Šest puta je učestovovao na All star mečevima, a pet puta je biran u najbolje petorke lige. Većinski je vlasnik košarkaškog kluba Hapoel. Po sopstvenim riječima, postoje velike šanse da nakon završetka NBA karijere pojača svoj klub.

Honorable Mentions: Walter Davis, Paul Westphal, Tom Chambers, Jeff Hornacek, Dan Majerle

imageedit_6_4454987235

Utah Jazz

Ekipa koja je osnovana 1974. u New Orleansu, a pet godina kasnije se seli u Salt Lake City. Iako su kroz istoriju imali veliki broj zvijezda nikada nisu došli do titule.

Plejmejker: Ovo je jedan od najjednostavnijih izbora od svih sa kojim sa se susreo. Bez ikakve dileme, John Stockton je najbolji plej u istoriji ekipe. Nakon završene srednje škole, odlučuje da “ispoštuje” porodičnu tradiciju i upiše Gonzaga univerzitet. Biran je kao 16. pik na super jakom draftu 1984. godine. Prva asocijacija na Stocktona je dugotrajnost. Igrao je punih 19 sezona, a u svakoj sezoni ekipa je igrala u doigravanju. U karijeri je propustio svega 23 meča, od toga čak 19 u jednoj sezoni. John je jedan od igrača sa najboljim “pregledom” igre u istoriji lige. Njegovi pasovi “kroz” odbranu “hranili” su sve saigrače, a najviše koristi od njih je imao Karl Malone. Stockton i Malone su zajedno odigrali 1.412 mečeva, što ih čini duetom sa najviše zajedničkih odigranih mečeva. Čak devet sezona je predvodio ligu po broju asistencija, tako da nije ni čudo što je najbolji asistent u istoriji lige. Stockton je takođe i najbolji kradljivac lopti u istoriji, i vrlo teško će ga neko prestići u ovim kategorijama. Od šest sezona sa najvećim brojem asistencija, pet je u njegovom “vlasništvu”. Još jedna njegova karakteristika bio je i ultra kratki šorc koji je uvijek nosio. Zabilježio je 10 nastupa na All star vikendima, sa jednom MVP titulom. Takođe, 11 puta je biran u najbolje petorke lige, i pet puta u najbolje defanzivne petorke. Njegov dres sa brojem 12 je povučen iz upotrebe i od strane univerziteta na kom je igrao, ali i “Džezera”. Uz ove snimke, mnogi današnji igrač bi mogli da uče kako se igra “pick&roll” i “pick&pop”.

Bek: Jedan od najubojitih strijelaca u istoriji lige Pete Maravich koji zasluženo dobija mjesto na ovoj listi na poziciji beka. Čovjeku je nadimak bio “Pistol”. Šta više reći o njemu i njegovim šuterskim sposobnostima? Za njega se često kaže da je posjedovao najbolju kontrolu lopte u istoriji i da je sa njim mogao da uradi bilo šta. Zašto “Pistol”? Još u srednjoj školi je dobio ovaj nadimak, jer je često izvodio šut držeći loptu pored sebe, i onda je podizao i šutirao, kao da povlači revolver. Koliko je bio napadački dominantan pokazuje da je na koledžu prosječno bilježio preko 44 poena po meču. Niko nikada nije uspio da mu se približi po tom parametru, kada je u pitanju elitna grupa koledža u Americi. Draftovan je sa 3. pozicije na draftu 1970. godine. Već u svojoj prvoj sezoni u dresu Hawksa, bilježio je 23,2 poena po meču. Nakon četiri sezone, seli se kod “Džezera” gdje je za pet i po sezona prosječno bilježio 25,2 poena po meču. Na kraju njegove karijere, uvedeno je pravilo “tri poena” i iz 15 pokušaja ostvario je 10 pogodaka. Na veliku žalost, karijeru je završio sa 32 godine. Tokom jednog “basketa” 3 na 3 doživio je srčani napad i preminuo je, a imao je samo 40 godina. Njegova prerana smrt poslužila je kao motiv Bob Dilanu za snimanje pjesme “Dignity”. Pet puta je igrao na All star vikendima, a četiri puta je biran u najbolje petorke lige. Dres sa njegovim brojem 7 povučen je iz upotrebe.

Pistol

Krilo:Vrlo teško će ekipa Utaha imati strijelca poput AdrianProveo je sedam sezona noseći dres Jazza i u tom periodu imao je nestvaran prosjek od 29,6 poena po meču. Ove cifre dobijaju još više na značaju kada se uzme podatak da je u cijeloj karijeri pogodio samo sedam šuteva za tri poena. Dva puta je predvodio ligu po broju poena, a u čak četiri vezane sezone je bilježio preko 30 poena po meču. Tako nešto su uspjeli još samo Jordan, Wilt i Oscar. Posjeduje i zlatnu medalju sa Olimpijskih igara u Montrealu. Šest puta je igrao na All star mečevima. Na njegovu žalost, nikada nije osvojio šampionski prsten, iako je bio dio Pistonsa u njihovoj šampionskoj sezoni (trejdovan je tokom nje). Treći je strijelac u istoriji ekipe, ali je ubjedljivo prvi po prosjeku (29,4 po meču). Njegov dres sa brojem 4 je povučen iz upotrebe.

Krilni centar: Još jedan lagani izbor. 🙂 Karl Malone dobija svoje mjesto na poziciji krilnog centra. Karl je odrastao u siromašnoj porodici zajedno sa majkom i još osmoro braće i sestara, i od djetinjstva je radio teške poslove kako bi se oni prehranili. U ligu je došao 1985. godine kao 13. pik. Na njegovu sreću, odmah ga je sačekao Stockton i njih dvojica su postali sinonim za izvanrednu saradnju i dugotrajnost. Njegov nadimak “Mailman” dobio je, jer je svaki meč, bez obzira na protivnika, “isporučivao” svoj dio, to jest, obavljao je svoj dio posla. Njegov prosjek u dresu “Džezera” je 25,4 poena i 10,2 skoka po meču. U 18 godina igranja za ekipu propustio je svega 10 mečeva. Drugi je najbolji strijelac u istoriji lige, četvrti je po broju odigranih mečeva. Najstariji je igrač koji je ostvario tripl-dabl, kao i najstariji starer u ekipi koja je igrala finale lige. Malone je vjerovatno fizički jedan od najjačih igrača u istoriji lige. Koliko je Karl bio veliki govori i sledeći podatak. Nakon što je pojačao Lakerse, uzeo je broj 11, jer je 32 povučen u Magicovu čast. Magic se oglasio i odobrio da Karl igra sa brojem 32, ali je Karl to ipak odbio. Zabilježio je 14 nastupa na All star vikendima (dva puta MVP nagrada), 14 puta je biran u najbolju petorke lige, i osvojio je dvije zlatne olimpijske medalje. Veliki broj igrača će pamtiti više njegov lakat nego partije. 🙂

Centar: Pored svih ovih virtuoza koji su u napadu radili šta su htjeli, svoje mjesto nalazi i Mark Eaton. U srednjoj školi je i pored svoje visine trenirao vaterpoloNakon završene srednje škole, Mark je tri godine radio kao automehaničar!!! Tako ga je i zapazio pomoćni trener koledža Cypress i doveo ga na trening. Nakon toga odlazi na UCLA i sa nepunih 26 godina debituje u NBA ligi. Svih 11 sezona u ligi proveo je u ekipi Utaha. Igra u napadu nikada nije bilo njegovo najjače oružje i to mu je zadavalo mnogo muke tokom koledž karijere. Nakon razgovora sa Chamberlainom, shvatio je da je predodređen za “zaštitu obruča” i za odbranu. Eaton je izrastao u jednog od najboljih blokera u istoriji lige. Za samo 11 sezona došao je do preko 3.000 izblokiranih šuteva i četvrti je u toj kategoriji svih vremena, uz nestvaran prosjek od preko 3,5 blokade po meču! U najboljoj sezoni u karijeri imao je prosjek od 5,6 izblokiranih šuteva.

Honorable Mentions: Deron Williams, Jeff Hornacek, Andrei Kirilenko, Carlos Boozer, Darrell Griffith

imageedit_4_3127660974

Polako se približavamo kraju serijala… 🙂 Sledeći petak je pretposlednji  blog post u kom ćete moći da čitate o najboljim petorkama u istoriji NBA lige.

Author: Marko Tufegdzic

Vjeciti student Ekonomije. Privređuje već godinama. Ljubitelj svega slatkog. Voli i bodri "samo jedan Klub na svetu celom".

Share This Post On

1 Comment

  1. Zanimljivo, mada bi kod Hjustona imalo materijala za razmisljanje, tamo su igrali i Carls Barkli i Klajd Dreksler (ima titulu), a i Sema Kasela ne bi trebalo zanemariti, bio je jedan od kljucnih igraca u sedmoj utakmici u prvoj tituli Hjustona.

    Post a Reply

Vaše mišljenje: