Najbolje petorke NBA timova – 3. dio

Nakon prethodnog posta u kojem sam vam predstavio najbolje petorke Detroita, Atlane i Philadelphie, u ovom postu “na radaru” se nalaze nove tri ekipe. Pa da počnemo…

  Brooklyn Nets

Ekipa koja je trenutno u vlasništvu ruskog milijardera Prohorova, nikada nije došla do titule u NBA ligi, iako su igrali dva finala. Mogu se pohvaliti sa dvije titule, ali u ABA ligi. Poslednju deceniju bilježe slabije rezultate i poznati su po tome da gotovo uvijek predvode ligu po tome koliko izdvajaju za ugovore igrača.

Plejmejker: Bez ikakve dileme, najbolji plej u istoriji ove ekipe je Jason Kidd. U sezoni prije njegovog dolaska, Netsi su imali skor 26-56, a u njegovoj prvoj sezoni 50-32! Vodio je ekipu do dva finala, ali se protiv Lakersa i Spursa nije moglo. U dresu Netsa, koji su tada nastupali u New Jerseyu, Kidd je nastupao sedam sezona. Njegov prosjek u ovoj ekipi je bio 14,5 poena, 7,3 skoka, 9,2 asistencije i 1,9 ukradena lopta po meču. Uz neosporne napadačke kvalitete, Kidd je bio i vrhunski defanzivac – četiri puta je biran u najbolju defanzivu petorku, a još pet puta u drugu najbolju defanzivnu petorku. Kidd je u karijeri ostvario čak 107 triple-doublova (dvocifen učinak u tri statističke kategorije) i po tome se nalazi na trećem mjestu svih vremena.

Jason Kidd i njegov karakteristični ritual prije šutiranja slobodnog bacanja

Jason Kidd i njegov karakteristični ritual prije šutiranja slobodnog bacanja

Bek: Nakon trejda u kome je iz Toronta došao Vince Carter, Netsi su postali još ozbiljniji faktor u Istočnoj konferenciji. Zajedno sa Kiddom, Carter činio je jedan od najboljih bekovskih tandema u ligi početkom novog milenijuma. Navijači Netsa su se zbog njegovih zakucavanja podsjetili vremena kada je Dr. J harao ligom. Vince je u ekipi proveo pet godina, i to su vjerovatno najbolje sezone u njegovoj karijeri. Bilježio je prosječno 23,6 poena, kao i 5,8 skokova i 4,7 skoka po meču. U njegovoj eri, Netsi su igrali dva finala, ali su Lakersi i Spursi bili uspješniji od njih. Za sluöaj da neko nije pogledao ONO zakucavanje:

Krilo: Julius Erving – iako je samo tri sezone proveo u ekipi, Dr. J je, bez ikakve dileme, najbolje krilo u istoriji Netsa. U te tri sezone imao je nevjerovatan prosjek od 28,2 poena po meču. Bilježio je i 10,9 skokova, što je FENOMENALAN prosjek, kad se ima u vidu da je igrao na poziciji krila. Takođe je imao prosječno i preko pet asistencija. U tri sezone, donio je dvije ABA titule Netsima, koji su tada nastupali u New Yorku. U oba ova finala uzeo je MVP titule. Upravo je Dr. J popularisao čuveno zakucavanje Tomahawk. Njegov dres sa brojem 32 je povučen iz upotrebe.

Krilni centar: Derrick Coleman, prvi pik na draftu 1990. godine, zauzima mjesto na poziciji krilnog centra. U toj sezoni je dobio i nagradu za najboljeg rukija godine. U dresu “Mrežica” je proveo prvih pet godina karijere. U tom periodu je bilježio prosječno 19,9 poena i 10,6 skokova po meču, kao i 1,6 blokada po meču. Coleman je bio član drugog Dream Teama, koji je učestvovao na svetskom prvenstvu 1994. godine u Kanadi. Zabilježio je i nastup na All-star meču.

031915-NBA-Brooklyn-Nets-center-Brook-Lopez-SS-PI.vresize.1200.675.high.82

Brook Lopez i njegov brat blizanac Robin

Centar: Još jedan težak izbor. Ipak sam se odlučio za Brooka Lopeza. U ekipi je od 2008. godine, kada je draftovan kao deseti pik. Brook je uvršten u najbolju petorku novajlija u svojoj prvoj sezoni. Trenutno je drugi bloker, četvrti strijelac i sedmi skakač u istoriji ekipe. Svakako bi ove brojke bile i bolje, ali su ga u dosadašnjoj karijeri mučile konstantne povrede. Njegov prosjek je trenutno na 17,8 poena i 7,3 skoka po meču. Zabilježio je i jedan nastup za All-Star meču…

Honorable Mentions: Dražen Petrović, Kenyon Martin, Richard Jefferson, Rick Barry, Buck Williams

imageedit_2_8483613938

Washington Wizards

Ekipa iz glavnog grada Sjedinjenih Američkih Država u svojoj istoriji ima jednu titulu (1971. godine), i još tri finala, od kojih je poslednje bilo davne 1979. godine.

Plej: Čuveni “Agent Zero”, Gilbert Arenasje, bez dileme, najbolji plej koji je do sada nosio dres “Čarobnjaka”. Treba vam koš preko četiri ruke? Nije problem. Treba vam šut van balansa u poslednjoj sekundi? Nije problem. Gilbert je doslovno mogao da pogodi koš iz bilo koje pozicije. Jedan od najboljih napadača u ligi početkom XXI vijeka. Za sjajne partije je nagrađen novim ugovorom, čak su i određena pravila morala da se mijenjaju zbog toga. U svojoj najproduktivnijoj sezoni bilježio je 29,3 poena po meču. U ekipi je proveo osam sezona uz nevjerovatan prosjek od 25 poena po meču. Ono što je vjerovatno spriječilo Gilberta da postane još veća zvijezda je njegov, u najmanju ruku, buran život van parketa. Ne mogu se pobrojati svi njegovi ekcesi i privođenja, a poznat je i po tome što je potezao pištolj na saigrača Javarisa Crittentona u svlačionici!!! Poslednji u nizu “bisera” je izjavio u srijedu veče kada je rekao da je kanadska himna samo gubljenje 5 minuta vremena u kojem igrači mogu da se zagrijavaju. Washington će u prvoj rundi plej-ofa igrati protiv Toronta, u čijoj sali je običaj da se pred početak meča pusti himna Kanade. U sledećih nekoliko minuta pogledajte na koji način je došao do rekorda karijere protiv Lakersa.

Bek: Legendarni “Biser” Earl Monroe zauzima svoje mjesto na bekovskoj poziciji. On nije najbolji bek koji je igrao, već je igrač koji je pružao najbolje partije u ovom dresu jer ne treba zaboraviti da je i Jordan proveo neko vrijeme u ekipi iz glavnog grada. Draftovan je od strane ove ekipe 1967. godine, ali u periodu kada su nastupali u Baltimoru pod imenom Bullets. Proveo je pet sezona tamo i interesantno je da je u svakoj sezoni imao prosjek od preko 21 poen po meču. Mislim da ne treba napominjati da u tom periodu još uvijek nije uvedena trojka, tako da je ova brojka još impresivnija. Četvorostruki je učesnik All-Star mečeva, kao i dobitnik priznanja za najboljeg rukija godine. Interesantno je da je svoj rekord karijere od 56 poena postigao u svojoj ruki sezoni u meču protiv Lakersa.

Krilo: Možda je Bernard King pred kraj svoje karijere došao u ekipu, ali je i pored toga ostavio izvanredan utisak. Prosječno je bilježio 22 poena po meču, uz izvanredan šut iz igre od blizu 49%. U tom periodu, ekipa je igrala samo jedan plej-of. U poslednjoj sezoni u dresu Washingtona imao je prosjek od preko 28 poena po meču. U dresu Washingtona došao je i do svog četvrtog, a ujedno i poslednjeg nastupa na All-Star mečevima. Prava je šteta što su njegovu karijeru dva puta prekinule povrede, i to u momentima kada je bio na vrhuncu karijere i zbog kojih je propustio gotovo dvije pune sezone.

Krilni Centar: Dolaskom Elvina Hayesa počinje da se formira šampionska generacija u timu Washingtona. Elvin je bio najbolji strijelac gdje se god pojavio, od srednje škole, preko koledža, do NBA lige. Ne samo da je bio vrsni strijelac već je bio i vanserijski skakač. Elvin je trenutno četvrti skakač i deveti strijelac u istoriji lige. Za devet godina u ekipi, bilježio je prosječno 21 poen i 12,7 skokova po meču. Najbolji je strijelac i igrač sa najviše blokada u istoriji ekipe, kao i drugi po broju skokova. U svoju biografiju dodao je i 12 nastupa na All-Star mečevima, šest puta je biran u najbolje NBA petorke. Njegov dres sa brojem 11 je povučen pod svodove dvorane u kojoj je Washington domaćin.

Elvin Hyles

Elvin Hyles

Centar: Bez ikakve dileme, mjesto pod samim košem zauzima Wes Unseld. Draftovan je kao drugi pik na draftu 1968. godine. Njegove glavne karakteristike bile su sjajna defanziva i odličan skok, kao i nevjerovatan osjećaj za asistenciju. Jedini je igrač uz Chamberlaina koji je u istoj godini proglašen za najboljeg rukija i najboljeg igrača lige. Bio je član jedini šampionske generacije tima iz 1978. godine, a dobio je i nagradu kao najkorisniji igrač te finalne serije. Karijeru je završio sa prosjekom od 10,8 poena i 14 skokova po meču. Wes je najbolji skakač, asistent i igrač sa najviše odigranih mečeva u istoriji ekipe Washingtona, treći je strijelac i peti kradljivac lopti. Njegov dres sa brojem 41 je povučen iz upotrebe.

Honorable Mentions: Gus Johnson, Walt BellamyPhil Chenier, Antawn Jamison, Manute Bolt

imageedit_1_8128723300

Indiana Pacers

Ovo je još jedna ekipa bez titule u NBA ligi, iako imaju čak tri trofeja u ABA ligi. Igrali su samo jedno finale lige, i to 2000. godine, ali su tada izgubili od Lakersa. U poslednjih par sezona su imali odličan i ukomponovan tim, ali je Miami predvođen Jamesom, bio nepremostiva prepreka u par navrata.

Plej: Omaleni Mark Jackson je najbolji organizator igre koji je nosio dres Indiane. Mark je pravi primjer kategorije koja u današnjoj košarci polako izumire, a to su klasični plejmejkeri. Zabilježio je nešto preko 400 nastupa za Indijanu, u dva navrata. Treći je na listi po broju asistencija u istoriji ekipe, ali prvi po prosjeku asistencija po meču (8,1). Sa njim na poziciji organizatora igre, došli su i do jedinog finala u istoriji. Mark je u karijeri zabilježio jedan nastup na All-Star meču, a i četvrti je na listi najboljih asistenata u istoriji lige.

Bek: Prva asocijacija na ekipu Pacersa , makar za mene, je Reggie Miller. Koliko god meni bio omražen, mora mu se odati priznanje da je jedan od najvećih šutera u istoriji lige. Cijelu karijeru je proveo u Pacersima, gdje je za 18 sezona postigao preko 25 hiljada poena. Prosječno je bilježio 18,2 poena po meču. Bio je majstor kretanja bez lopte i na taj način je najčešće dolazio do pozicije za šut. Još jedna karakteristika mu je i “trash talk”. Reggie drži rekord, čak 13 vezanih sezona ima pogođeno minimum 100 trojki. Miller je od djetinjstva morao da se dokazuje, jer je njegova starija sestra Cheryl bila takođe profesionalna košarkašica. Miller je najbolji poenter, najbolji asistent i igrač sa najviše odigranih mečeva i minuta u dresu Pacersa. Zabilježio je i pet nastupa na All-Star mečevima, a takođe je član kluba 50-40-90. U momentu povlačenja bio je igrač sa najviše ubačenih trojki u istoriji (2.560). Na njegovu žalost, a na moju veliku radost, prestigao ga je Allen koji je trenutno na 2.973 ubačene trojke. 🙂 Pogledajte kako je za nepunih devet sekundi postigao osam poena.

Krilo: Na poziciji krila se nalazi jedan od prvih Evropljana koji su ostavili dublji trag u NBA ligi, Detlef Schremph. Njemac rođen u Leverkuzenu je svoje najbolje partije pružao upravo u tih pet sezona, koliko je nosio dres Indiane. Prosjek od 17 poena i 8,6 skokova uz sjajan šut od 52.6%. Nije ni čudo što je u tom periodu dobio dvije nagrade za najboljeg “šestog igrača” (nagrada koja se dodjeluje igračima koji startuju meč na klupi za rezervne igrače). Zabilježio je i tri nastupa na All-Star mečevima. Jednom je biran u treću najbolju petorku lige.

Krilni centar: Nakon malo razmišljanja, ipak Jermaine O’Neal dobija prednost i zauzima mjesto na poziciji četvorke. Nakon što je trejdovan od “najmaleroznije” ekipe u ligi, Potrlanda, O’Neal 2000. godine dolazi u Pacerse. Vrlo brzo se izborio za poziciju lidera. Za osam godina, koliko je proveo u ekipi, bilježio je prosječno 18,6 poena i 9,8 skokova po meču. Njegova glavna karakteristika je bila odlična igra “na postu” kao i sjajan osjećaj za blokadu – bilježio je prosječno 2,4 blokade po meču. Tek je treći igrač u istoriji ekipe koji je izabran u treću petorku lige, a kasnije je biran i u drugi najbolji tim lige. Zabilježio je i šest nastupa na All-Star mečevima. Dobitnik je nagrada za igrača koji je najviše napredovao 2002. godine. Te godine je bio i član reprezentacije SAD na Svetskom prvenstvu, koje se održalo baš u Indijanapolisu.

Centar: Još jedan igrač iz Evrope je našao svoje mjesto u idealnoj petorci Pacersa. Rik Smits je biran kao drugi pik na draftu 1988. godine, a tokom godina je dobio nadimak “The Dunking Dutchman”. Cijelu karijeru je proveo u istoj ekipi i završio je sa odličnim prosjekom od 14,8 poena po meču. Karijeru je završio porazom od Lakersa u finalu 2000. godine. Nažalost, njegova koljena nisu mu dozvoljavala da više igra na visokom nivou. Zabilježio je jedan nastup na All-Star meču. Smits je pasionirani sakupljač motocikala, i u kolekciji ih ima preko stotinu, a čak se pojavljivao i na određenim trkama.

2011EXpr

Rik Smits na ˝pobjedničkom postolju˝ nakon jedne od trka 🙂

Honorable mentions: Dale Davis, Vern Fleming, Billy Knight, Chuck Person, Jeff Foster, Austin Croshere (omiljeni igrač iz meni mrske generacije) 🙂

imageedit_5_4673347767

Sledećeg petka nove tri ekipe… 🙂

Author: Marko Tufegdzic

Vjeciti student Ekonomije. Privređuje već godinama. Ljubitelj svega slatkog. Voli i bodri "samo jedan Klub na svetu celom".

Share This Post On

Vaše mišljenje: