Digitalizuj.me vol. 34 – Paul Wennekes

Na 34. Digitalizuj.Me događaju (16. april 2015), oganizovanom u saradnji sa Nikšićkim pivom, ugostili smo Paula Wennekesa, holandskog novinara sa više od 40 godina novinarskog iskustva. Bez klasičnog predavanja i prezentacije, kroz sasvim opušten razgovor, Paul je govorio o svom više nego zanimljivom novinarskom i životnom putu.

Bilo je interesantno čuti kako je ovaj Holanđanin, od mladog buntovnika koji je časove umjesto u školi uglavnom provodio na plaži, postao novinar, strani dopisnik, autor turističkih vodiča; kao i zašto je, nakon toliko proputovanih zemalja, došao u Crnu Goru, i još bolje, zašto želi da ostane ovdje.

Postao je novinar, čini se, jednostavno da bi saznao istinu i govorio o istini. U vrijeme kada je u holandskim, i uopšte zapadnoevropskim školama, propagirana priča o užasnom istoku i nadmoćnom zapadu, Paul Wennekes se interesovao i za onu drugu stranu priče, za život i stanje u istočnoj Evropi. Slušajući njegovu priču o tome kakva je slika o ovom dijelu Evrope, o našoj zemlji i regionu, tada puštana u javnost, čini vam se kao da slušate sve one teorije zavjere starijih ljudi o zapadnom svijetu koji mrzi Balkance.

Velika istočnoevropska pustolovina ovog Holanđanina započela je u ANP, nacionalnoj holandskoj press agenciji, gdje je radio kao jedini strani dopisnik iz ove regije, prije svega zahvaljući svom odličnom poznavanju istorije. Prve u nizu zemalja su bile Poljska (Varšava), Češka (Prag) i Jugoslavija (Beograd), u kojima je proveo po 18 mjeseci. Nakon Beograda, u kojem se, kako kaže, osjećao “kao riba u vodi”, uslijedio je Bukurešt, u kojem se jednostavno nije pronašao, i iz kojeg je, bukvalno, tražio da ga “izbave” nakon već nekoliko mjeseci. Ipak, to nije ništa u poređenju sa Moskvom u kojoj se uspio zadržati svega šest nedjelja! 🙂 Međutim, ovaj put ne svojom voljom! Opis sobe u koju upadaju nepoznati ljudi, izvlače ga napolje i šalju prvim avionom kući, sa crvenim pečatom zabrane ulaska u zemlju, zaista je podsjećao na neku filmsku scenu.

paul radio

Godinama kasnije je počeo da radi na radiju. Fotografijama nam je prikazao kako je izgledala oprema korišćena u to vrijeme: mikrofoni, žice, telefoni, kablovi koje su nosili sa sobom i spajali aparate ne bi li prenosili poruke, pisaće mašine. Ipak, početkom devedesetih, za vrijeme Zalivskog rata, uspjeli su da zahvaljujući toj opremi i kompjuterskom programu, ali i tehnologiji iz Drugog svjetskog rata, presreću i dešifruju razne važne poruke, iz ambasada, sa terena… Poruke koje niko nije imao, i koje su im za 40 dana danonoćnog rada i spavanja u kancelariji donijele preko 600 eksluzivnih vijesti i objava.

Prvi "laptop"

Prvi “laptop”

Nakon radnih zadataka na Kosovu za vrijeme rata, a onda i u Turskoj za vrijeme zemljotresa, psihički teških iskustava, kao i ličnih uspona i padova, Paul se posvetio putovanjima, turističkim obilascima, planinarenju, biciklizmu, pisanju… Taj put ga je doveo i u Crnu Goru, u kojoj živi već četiri godine i koju je obišao i upoznao sigurno bolje nego dobar dio nas koji ovdje živimo cijelog života. Baš zato vam preporučujem da, između ostalog, poslušate zašto se Paul ovdje osjeća ljepše nego u Holandiji, a potrudio se i da nam to ilustruje (vidjećete na videu na kraju blog posta). 🙂

Na jednoj od avantura

Na jednoj od avantura

Kao ljubitelj novih tehnologija, Paul i dalje piše na svom blogu (na holandskom) Tekstespress, aktivan je na društvenim mrežama, i vjeruje da su Internet i blogovi odlično mjesto za pronalaženje i razvoj dobrih mladih novinara. Za sada je objavio turističke vodiče o Pragu, Albaniji, Ohridu i Crnoj Gori, a za poslednji kaže da ga u Holandiji zovu Biblijom Crne Gore. 🙂 Piše ih zajedno sa svojom ženom, Marianne van Twillert, autorkom bloga Montenegro for Me, koja je nedavno bila  predavač na našoj Blog radionici.

Paul čvrsto vjeruje da bi mogao skoro svakoga naučiti tehničkim elementima novinarstva i pravilnom pisanju, ali da pravi novinar mora imati srce, odnosno žar za tim poslom. Stoga, ako ga pitate koju školu je potrebno završiti da biste postali novinar, reći će vam da je to životna škola. A ako ga pitate da vam preporuči jedno mjesto u Crnoj Gori koje se mora posjetiti, njegov odgovor će biti – Durmitor!

Ako niste imali priliku da prisustvujete ovom događaju, možete ga ispratiti na sledećem linku:

Na kraju, hvala gospodinu Paulu Wennekesu što je bio naš gost i prenio nam dio priča iz svoje bogate biografije. Vidimo se na 35. Digitalizuj.Me događaju! 🙂

Jelena Lakicevic

Author: Jelena Lakicevic

:)

Share This Post On

Vaše mišljenje: