Generacijski jaz: online vs offline

Da Internet koristi sve veći broj ljudi i nije neko epohalno otkriće. Ništa manje epohalna je i informacija da je sve veći broj korisnika, mlađih i starijih, koji realnost mijenjaju za digitalnu stvarnost (Inače, ako niste znali, postojao je život prije i bez Interneta).

Statistike i dalje ne govore mnogo. Različiti izvori procijenjuju da u Crnoj Gori trenutno Internet koristi preko 310.000 osoba. Podataka koji pomažu da shvatimo i prodremo dublje u fenomen digitalnih generacija kod nas i nema mnogo, ali, onog trenutka kad izađete na ”teren” i suočite se sa generacijama koje su digitalne po rođenju, otvara vam se ogromno polje za istraživanje i spoznaju (sebe ponajviše).

2015 02 Zombijana za DigitalizujMe Feature

Rođena u vrijeme kada Interneta nije bilo, kada je Commodore 64 bio vanzemaljac u kući, a najbolji drug igla za namotavanje posrednika između ovoga računara i igrice (ličilo je na kasetofon) … to sam ja. I dalje pamtim čuđenje prvih ambasadora sigurnog Interneta koji pitaju Vladimira Vulića čemu je služio kompjuter ”koji nije imao Internet”. Sada već četvrtu godinu zaredom, nove generacije sa kojima radimo i pričamo #SurfujPametno priče, tjeraju na razmišljanje koliko se stvari brzo mijenjaju i koliko nam Internet svima čini život drugačijim. Drugačiji je i Internet. Zvuk mog dial-upa (oh, kako je to bio bolan zvuk – naročito kad se u ponoć kradom kačite ne biste li se ušunjali na mIRC) zamijenio je nečujni super brzi 4G. Drugačiji je i moj pogled na klince sa kojima radimo sada kad ulazimo u četvrtu godinu Inicijative kroz koju kontinuirano učimo jedni od drugih kroz radionice, online i offline priče. Digitalna generacija nas stalno podsjeća koliko i sami moramo brzo da se mijenjamo, da usvajamo nova pravila i novi jezik, da mijenjamo navike. Rad sa njima nas istovremeno podsjeća da ne smijemo da zaboravimo da dijelimo iskustvo i znanje, da budemo otvoreni, i da spajamo generacije.

A kad godine (ah!) progovore iz vas, sjetite se i one priče o jazu među generacijama. Stereotipno ili ne, ali u ovoj priči je vrlo primjenjiva. Jedna generacija je online, druga je offline. I naizgled su nepomirljive, jer ova je prva odveć brza i nestrpljiva, a druga nije sigurna da li želi da pređe na novi nivo igre. U tim krajnostima, zaboravi se da je taj svijet jedan isti, da su pravila ista, a da jedni drugima trebamo, na kom god nivou se nalazili. Offline generacija treba da uči od online generacije, dok digitalci moraju pomoći upravo u tome. Kad offline generacija prilagodi način na koji prenosi svoje znanje i iskustvo, digitalnima po rođenju će biti lakše da se snađu i prihvate jednostavno pravilo: pravila iz stvarnog života treba samo primjeniti u digitalnom svijetu, i olakšati sebi da iz njega izvučemo ono najbolje. Jer digitalne komunikacije jesu tu da bi nam svakodnevni život činile lakšim i boljim, a vrijeme koje provodimo kvalitetnijim.

2015 02 Zombijana za DigitalizujMe2

I ne, Internet ne jede malu djecu, iza ekrana se ne kriju samo opasnosti, i ne – izolovani ekstremno loši događaji ne treba da budu isključivo u našem fokusu. Internet nema granica, i to je ono što ne treba da zaboravimo. Stalno treba da se podsjećamo šta sve možemo upravo zahvaljujući tome…

Novi klinci i nove #SurfujPametno priče stižu! Stay tuned! 🙂

Autor: Adrijana Husić

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: