Vjerovatno vrlo često možete da čujete mlade kako se žale da nemaju posao, kako bi rado započeli neki biznis, ali nemaju finansijskih sredstava, ili da se žale kako je neko drugi, ko je gori od njih, umjesto njih dobio bolji posao… Da li je sve stvarno ovako ili postoji nešto što mladi ne znaju, otkrili smo na konferenciji “Zapošljavanje mladih – Korak naprijed”, koja se održala u Podgorici, u Velikoj sali hotela “Ramada”, 19. novembra, koja je održana pod pokroviteljstvom Ministarstva rada i socijalnog staranja Crne Gore.
Konferenciju su otvorili ministar rada i socijalnog staranja Predrag Bošković, šef delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Mitja Drobnič i šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Benjamin Perks.
Zanimljivo je istaći da su mladi ljudi u prošlosti u prosjeku mijenjali 3 posla, a sada prosječno mijenjaju čak 8 poslova. Danas, zbog pristupačnosti novih tehnologija, većina mladih ima pristup većoj količini informacija nego prije, i, samim tim, ima više opcija za zaposlenje. Međutim, kod mladih je i dalje na snazi stav da je bolje imati siguran posao za koji je potrebno uložiti manje truda, nego sam kretati u nove poslovne avanture. Na pitanje “Da li biste prije prihvatili 450 eura u javnoj upravi ili 750 eura u privatnoj firmi?”, 68% studenata je dalo odgovor da bi prije prihvatili da rade u javnoj upravi. Takođe, 75% roditelja smatra da je idealan posao za njihovu djecu upravo u javnoj upravi. “Razlog nije to što mladi vole državni posao, nego to što žele manje da rade”, rekao je Benjamin Perks. U istraživanjima koja su rađena sa mladima, samo 28% njih razmišlja da pokrene svoj biznis, a samo 4% od njih ga zaista i pokrene. Buđenje svijesti o značaju preduzetništva je bitno zbog generisanja zapošljavanja i diversifikacije ekonomije.
Konferencija je održana kroz tri panela. Prvi panel je bio “Zapošljivost mladih”, čiji je moderator bio Srđan Vukčević. On je konstatovao da je dan posle fakulteta uvijek najteži dan, i da zato smatra da je jako bitno da mladi već na prvoj godini fakulteta budu aktivni i da rade. On je rekao i da studenti nisu svjesni da prilikom zapošljavanja postoji dosta prepreka, za koje tek vremenom nauče šta su…
Poslodavci se često žale da student teoretski sve zna, ali da nije u mogućnosti da to prijmijeni u praksi. Kroz panel su predstavljene ključne kompetencije koje uključuju set znanja, vještina i stavova. U današnjem vremenu se formiraju samo akademska znanja. Jedan od panelista, Nevena Čabrilo, navela je nekoliko ključnih kompetenci među kojima su: digitalne kompetencije, socijalne i građanske kompetencije, kompetencije za preduzimljivost, kulturološke kompetencije i, jedna od važnijih kompetencija, “Učiti kako se uči”. Panelista Milica Kavedžić je govorila o programu stručnog osposobljavanja visokoškolaca. Čak 4.000 visokoškolaca je dobilo šansu za stručnim usavršavanjem od 9 mjeseci, a njih 13% je, na kraju, i zadržano na poslu.
Ukoliko ste se nekada pitali šta je to po čemu treba da se razlikujete od drugih, šta je to što imate i šta vam nedostaje, onda je Jasmina Đukić, kroz predstavljanje “VUK” vještine (Vještine upravljanja karijerom), imala odgovor za vas. “VUK” vještine stavljaju u funkciju meke, akademske i specifične vještine, koje u sebi sadrže četiri bitne stvari. To su:
- odgovor na pitanje “Šta je to što ja imam i šta je to što mi nedostaje?”
- vještine pravovremene obrade sadržaja
- odgovornost
- postavljanje ciljeva
Kao bitne vještine koje treba da budu uključene u sistem formalnog i neformalnog obrazovanja navedene su nekognitivne vještine, koje su, ujedno, bitne i za preduzetništvo. Maja Kovačević iz UNICEF-a smatra da su nekognitivne vještine neophodan dio obrazovne prakse. Neke od nekognitivnih vještina su: samokontrola, istrajnost, radoznalost, motivacija, integritet, empatija… Ove vještine se uče, razvijaju i postoji mogućnost da se mjere. Prema PIZA testiranju, djeca koja su smatrala da su uporan rad i istrajnost bitni su imali za 30% bolje rezultate od ostale testirane djece. Kroz program “Sebi želim”, panelista Jelena Miljanić je pokušala da, zajedno sa svojim timom, promijeni stavove mladih o mogućnostima za ostvarivanje životnih aspiracija. Kroz niz predavanja, većina mladih je na pitanje “Šta želiš sebi?”, odgovorila sa “Siguran posao.” Zato je panelista Radoje Cerović izložio činjenicu da što ranije počnemo da razvijamo vještine kao što su: upornost, odlučnost, samokontrola, optimizam – to ćemo ranije, tokom svog rasta i razvoja, početi da postižemo dobre rezultate. Djeca koja su prošla kroz predškolsku nastavu su uspješnija, bar u socijalnim vještinama. Naše dinamičke mogućnosti je moguće razviti u starijoj dobi. Jedna od mladih osoba koja je razvila svoje vještine i primjenila ih kroz kretanje svoje karijere je Jovana Živković, koja je govorila o proaktivnosti i ličnoj odgovornosti u odnosu na lični i profesionalni razvoj.
Na drugoj panel diskusiji, moderator je bio Vladimir Vulić koji je sa panelistima razgovarao o preduzetništvu. Panelista Ana Maraš je predstavila poslovni ambijent kao važan faktor koji pruža mnoge mogućnosti. U preduzetništvu, faktor koji se često kritikuje kao prepreka je dostupnost finansijskih sredstava, nepovoljni krediti, visoke kamatne stope i tako dalje. Crna Gora se nalazi na 36. mjestu na listi Svjetske banke koja se bavi spremnošću i otvorenošću država za preduzetništvo. Panelista Gordana Vukčević je govorila o mogućnostima finansiranja, kreditima i načinima finansiranja, kao jednom od načina stimulacije za pokretanje biznisa. Mladi mogu da steknu razna praktična iskustva kroz virtuelna preduzeća koja se pokreću u srednjim školama i na fakultetima. Neke od preduzetničkih kompetencija su: inovativnost, spremnost na rizik, planiranje i motivacija. Sam razvoj smisla za preduzetništvo se razvija i počinje u osnovnom obrazovanju. Jedan od načina za stimulaciju mladih da počnu sa biznisom je, bez ikakve sumnje, otvaranje Inovacionog preduzetničkog centra „Tehnopolis“, u smislu mogućnosti ulaganja u preduzetničke infrastrukture. Velibor Bošković je iznio činjenicu da 65% ljudi smatra da je nedostatak infrastrukture najveći problem za otpočinjanje biznisa i formiranje biznis okruženja. Svoje iskustvo u otpočinjanju biznisa je podijelio i Danilo Popović iz kompanije Zaposli.Me, koji kaže da postoje tri stvari koje su mu pomogle da pređe sve barijere, a to su:
- istrajnost
- drugojakost
- mreža poznanstava
Kroz treću panel diskusiju, čiji je moderator bila Lidija Brnović, panelisti su govorili o učešću mladih u kreiranju programa i politike za mlade. Krsto Vukadinović smatra da je snaga u mladima. On je govorio i o značaju učešća mladih u svim fazama izrade i realizacije programa i politika. Vuk Vujinović smatra da će se kroz aplikaciju „Budi odgovoran“ prevazići visoka i tradicionalna tolerancija prema problemima kao što su: rad na crno, nepravilnosti u trgovini i kršenje saobraćajnih zakona. Postoje tri faktora koje ova aplikacija posjeduje, a koja motivišu građane da je koriste: transparentnost, efikasnost, i opštedruštveno dobro. Čak 4.000 građana je registrovano preko ove aplikacije, a oko 1.000.000 eura kazni je izrečeno, od čega pola novca ide u projekte od opštedruštvenog značaja. Ova sredstva su uložena u Institut za bolesti djece, dnevne centre za djecu sa posebnim potrebama, park na Ćemovskom polju i Dom za stare u Risnu. Ovakvi projekti su, osim materijalne, i od neprocjenjive društvene vrijednosti…
Ana Dautović smatra da su mladi potpuno neiskorišten resurs. Oni su voljni da učestvuju, i postoje tri načina usmjeravanja i njegovanja učešća mladih u donošenju odluka: jačanje generacijskog liderstva, razvoj nekognitivnih vještina, podsticaj motivacionih i održivih načina zapošljavanja. Kao dobar primjer za podsticanje uključivanja mladih u dijaloge, može se istaći Forum MNE, kroz koji je Tamara Čirgić pokrenula Omladinski autobus, u kome su mladi sa sjevera Crne Gore imali mogućnost da postavljaju pitanja gradonačelnicima svojih gradova. I, za kraj, Miloš Marković, iz NVO Aktivna zona, je savjetovao sve mlade da nikad ne čekaju da neko drugi uradi nešto za njih, već da stvari preuzmu u svoje ruke.
Mladi treba da budu više aktivni ukoliko žele da njihova budućnost bude sigurna. Ne treba da traže siguran posao, već da kroz razne aktivnosti, ulaganja u svoje vještine i stvaranje raznih mreža poznanstava osiguraju da im posao bude zanimljiv. Oni ne treba da traže da rade manje, već da uživaju u tome što rade, jer posao treba da predstavlja zadovoljstvo, a ne samo način za dolaženje do zarade…
Autor: Sandra Vukčević
