U srijedu 14.05, na 26. Digitalizuj.Me događaju, koji je organizovan u saradnji sa Nikšićkim pivom, gost nam je bio Miloje Sekulić, internet i poslovni konsultant. Da bi nas uputila u sve ono što Miloje jeste i čime se bavi Itana je na početku spremila “kratak” govor. I saznali smo svašta, počev od toga da je suvlasnik digitalne marketinške agencije Homepage, vlasnik konsultantske Internet agencije, jedan od osnivača Srpske asocijacije menadžera, zatim da je sarađivao sa kompanijama Coca-Cola, Carlsberg, Toshiba, Bambi i postavio temelje E-PR struke u Srbiji, pa sve do onoga što nećete naći na Internetu, da je nekada nosio čirokanu i držao alternativni klub u Sarajevu. 🙂
Osim toga, otkrila nam je da je Miloje toliko predan poslu da neće da kupi auto, jer je to gubljenje vremena (jer zaboga ne može da kucka na laptopu dok vozi 🙂 ). Ono što još više govori o njegovoj predanosti je i činjenica da je poslednji put uzeo godišnji odmor kada mu je žena zaprijetila razvodom. 🙂 I odmah smo znali da nas čeka interesantan govornik!
Na početku nam je dao zanimljiv zadatak da ga pronađemo na slici njegovog odjeljenja prvog razreda. I nakon par kolektivnih promašaja uspjeli smo da pogodimo. 🙂 Na taj način nas je uveo u ono o čemu želi da priča. O zajednici. O društvenoj zajednici. O važnosti komunikacije u njoj. Mi ovdje pričamo o ljudima. Komunikacija se konačno vratila ljudima. Nešto što je suviše dugo bilo prepušteno medijima.
Upoznao nas je sa interesantnom kampanjom
Asics kompanije Support Your Marathoner, za vrijeme velikog njujorškog maratona. Asics se nije služio klasičnim reklamama, već je ponudio ljudima nešto novo. Spoj tehnologije i emocija. Naime, kako svaki od trkača nosi na sebi čip koji očitava njihovu poziciju, iskoristili su to da, kada trkači dodju do određene tačke, na veliki digitalni displej se pusti poruka za njih. Lična poruka, poruka koju su njima dragi ljudi osmislili da bi ih bodrili. Nešto što sigurno stvara nalet energije, zauzima posebno mjesto, nešto što se pamti.
Zatim je nastavio priču o brendu, najkraćom i najtačnijom definicijom istog – Brend je voljena robna marka. I nije svaka marka brend. A ko su vlasnici brenda? Vlasnici Asicsa su ljudi koji te patike imaju na nogama. Vlasnici Nikšićkog piva su ljudi koji ga piju. I uopšte, vlasnici brenda su svi oni ljudi koji konzumiraju taj proizvod, zajednica ljudi koji taj proizvod vole. Na koju morate obratiti pažnju.
A društveni mediji su potpuno zaokrenuli način na koji se obraćate toj zajednici. Jer danas je svako od nas mala medijska kuća, svako od nas ima moć. A to je ono što zavisi od našeg društvenog kapitala. Od broja ljudi na koje možete da utičete. Interfejs je zamijenjen – umjesto medija, tu su danas ljudi. Društvene mreže su omogućile da mi postanemo mediji.
Koliko je to važno u praksi kompanija najbolje govori činjenica da je Coca-Cola najavila da će do 2015. godine ukinuti sva klasična saopštenja za javnost! Okreću se sopstvenim medijima. I izvjesno je da će taj primjer slijediti i ostale kompanije.
A to, uprkos nepriznavanju mnogih, nije nešto što se dešava samo u svijetu, već nešto što je naša realnost. To još jednom potvrđuje upravo primjer Coca-Cole. Prošle godine su organizovali takmičenje, gdje su se, putem glasanja na sajtu i Facebook aplikaciji, korisnici u Srbiji takmičili da baš njihova opština dobije teretanu na otvorenom. Akcija je poprimila nevjerovatne razmjere, mladi ljudi su se sami organizovali, postavljali punktove po gradu, zakupljivali bilborde, angažovali porodice, prijatelje… Na kraju je i svaka opština koja je učestvovala dobila teretanu na otvorenom, a sve to je imalo sjajan odjek u medijima.
Izlazak na društvene mreže stoga znači davanje prostora korisnicima, interakciju sa njima, a ne jednolično plasiranje vijesti i informacija od strane kompanije. Potrebno je izgraditi prisustvo na društvenim mrežama. Bitu tu u svakom trenutku. Kako to zapravo funkcioniše u Milojevom timu i izgleda u brojkama? Jednostavno postoji obećanje klijentima o tome koliko će brzo odreagovati, a to je za maksimalno dva sata radnim danom do ponoći, i vikendom i praznikom u roku od četiri sata. A čak i kada uspijete da izgradite zajednicu, potrebno je dodatno podsticati ljude da reaguju. Jer ljudi su spremni na razne, čak i sulude stvari, ako ih na pravi način motivišete.
Odgovore na mnogobrojna pitanja koja su Miloju postavljena nakon predavanja, i kompletan snimak događaja, možete pogledati ovdje. 😉
