Zašto Pecha Kucha? (PKN Podgorica vol. #3)

Zagovornik sam teze da o određenoj temi, pojavi, dešavanju, događaju ili akciji mogu da govore samo oni koji iskustveno prođu kroz pomenuto. U suprotnom, teorija i praksa nemaju dodir, a priča nema kredibilitet. Upravo to neslaganje stvari, kao i mnogo drugih faktora, o kojima neću sada govoriti, proizvodi duh palanke – jedan mentalni zatvor u kojem je zabranjeno razlikovati se po bilo kojem osnovu od sredine u kojoj se nalaziš, a presudno do smrti ako možda i neku progovoriš javno, izneseš svoje mišljenje, htjenje, strepnje, strasti, nade, vjerovanje.

Pecha Kucha, shvaćena na način na koji je mi organizatori shvatamo i doživljavamo, upravo ima za cilj da malo razdrma duh. Da protrese sredinu u kojoj se nalazimo, kako je Nikola (BaDAA) rekao na samom uvodu – da razbije sujetu i da nas približi. Kao osnovnu ideju na kojoj počiva naša organizacija Pecha Kucha, ja prepoznajem NETWORKING. Povezivanje. Povezivanje strastvenih pojedinaca koji iznose svoje viđenje stvarnosti, svako na svoj način, uglavnom kreativno. Danas se neću baviti individualno prezenterima, kao što je to uradio naš drugar Luka iz Digitalizuj.me (iako je i to potpuno legitiman pristup). Ja ću holistički pristupiti analizi događaja održanog u Culture Club Tarantino prošlog četvrtka (24.04), gdje smo po treći put zaredom organizovali događaj u kojem se ljudi upoznaju, dijele iskustva, stavove, ideje, vizitke.

pkn

Na Pecha Kuchi nema zarade (makar ne one direktne od organizacije). Ovaj događaj nam donosi nešto mnogo više od toga – otvorenost. Otvorenost uma, koji ima tendendciju hibernacije kada je dugo učauren u jednu istu sredinu, okružen jednim te istim ljudima. Od jednog pametnog čovjeka (i izuzetno uspješnog u poslu koji obavlja), sam naučio da je potrebno da čovjek upozna makar jednu osobu nedeljno, kako bi kroz život imao veće šanse za prosperitet, po bilo kojem osnovu. Znamo svi priču kako je Hitler počinjao – u pivnicama Minhena, gdje su njegove monstruozne ideje prihvatili najprije beznadežni alkoholičari, potom i stalni posjetioci, a kasnije cijela nacija tadašnje Njemačke. Je li nam ambicija da pokrenemo Treći svjetski rat? Ili da oformimo koncentracione logore za genocid? Naravno da nije. Analogiju sam izvukao iz prostog razloga što želim da pokažem koliko je, ustvari, riječ jako oružje, koliku snagu nosi sa sobom, i što su konsekvence riječi koje izgovaramo, koje opet potiču od misli u našim glavama, koje kreira naše svakodnevno iskustvo i mapa stvarnosti. S tim u vezi, organizovati događaj na kome govori 10 ljudi, različitih iskustava, vaspitanja, okruženja, branši, država, donosi jednu novu vrijednost društvu. I to ne samo u pogledu razmjene ideja, već i u pogledu širenja vidika.

najava

Ove godine smo imali čast da, po prvi put, ugostimo prezentere iz Beograda i Sarajeva, što nam je posebno drago, obizrom da smo svi sa jednog govornog područja, pa onda biva jako interesantno čuti iskustva kolega koja prolaze kroz iste (ili slične) izazove sa kojima se susrećemo mi u Crnoj Gori. Način na koji su nam oni prezentovali je odisao pozitivnom energijom i željom za povezivanjem, što smo i nastavili na Fluid dizajn forumu, na Cetinju. Ono što je meni bilo jako interesantno u četvrtak veče jeste demografska struktura publike. To je jedan specijalan momenat, jer okupljamo uglavnom mlade ljude iz različitih branši, različitih interesovanja, koji su voljni da čuju, vide i nauče. Ono što je još interesantnije je geometrijska progresija posjetilaca – na prvoj smo imali oko 30 posjetilaca, potom oko 60 na drugoj, dok je na trećoj bilo oko 120 posjetilaca (što u lokalu, što u bašti lokala). To je znak, podstrek, motivacija da se družimo, i da organizujemo PKN druženje svakog drugog mjeseca u godini.

1

Saznao sam mnogo, od toga koliko se zarađuje igrajući online igrice, preko kurioziteta koji čine Olimpijske igre, do problema naših mladih naraštaja. I bilo je fenomenalno, jer mnogi prezentirani fakti i stavovi su za mene bili nepoznanica. A vjerujem i dobrom djelu naših posjetilaca i prezentera. Jesam li mogao bez toga? Jesam. Jesam li mogao da odem negdje drugo i saznam nešto drugo? Jesam. Jesam li imao tremu vezanu za sami dio organizacije događaja, uprkos dosadašnjem stečenom iskustvu na istim ili sličnim događajima? Jeste. Ali ono što je nezamjenjivo i neprocjenjivo jeste osjećaj pripadnosti zajednici mladih, kreativnih, otvorenih i inspirisanih duša, koje žele da ih čuju i koji sa ponosom dižu glas, koji će daleko da se čuje. Kada je motor pokretač motiv koji je inspirisan stvaranjem i spajanjem, onda obično stvari budu dugovječne, i, posle određenog vremena, vrlo kvalitetne.

2

Nadam se da je moj pristup bio dovoljno inspirativan, makar u mjeri da su se, bar malo, zapitali oni koji su stava ,,A ja bi prezentova/la, nego mi je nešto bezveze to, pred ljudima, da mi se smiju svi.” Jer, da sam opisivao prezentacije pojedinačno, malo mi je birokratski, proceduralno, a oni koji me poznaju, znaju da je to sve, sem moj stil. Nisam htio takođe da dosađujem sa tehničkim detaljima, jer je sve bilo fenomenalno sa tog aspekta i ovom prilikom bih se zahvalio osoblju lokala Tarantino, koji su se postarali da svoj dio odrade profesionalno i uslužno, kako i jeste bilo. Kraj Pecha Kucha Vol. III je obilježen tako što je naš najmlađi prezenter Balša (19 godina), zatvorio usta svima, jednom istinom i emotivnom prezentacijom, koja se ticala problema njegove generacije. Zar i to nije pokazatelj da je Pecha Kucha zbor istine i plemenitih vrijednosti?

Jedan od mojih omiljenih rep izvođača iz tinejdžerskih dana, DMX (Earl Simmons) kaže ovako: “The spoken word is stronger than the strongest man, carries to whole world like the strongest hand…”

Gledamo se na PKN Vol. IV, koji već sada mogu da najavim za topli jun mjesec. 🙂

Autor: Danilo Popović, ko-organizator PKN Podgorica

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: