“Yes I Can” – panelisti koje su studenti tražili

Sedmica studenata – postoji li bolji način da se obilježi ova manifestacija od panel diskusije sa panelistima za koje su se studenti izjasnili da ih najradije slušaju. U anketi koju je Savez Studenata Ekonomskog fakulteta Podgorica sproveo krajem prošle godine, studenti su rekli da za govornicom žele svoje asistente – Vladimira Vulića, Srđana Vukčevića i Radivoja Drobnjaka. Ideja o ovakvom događaju se planira od tada. U srijedu, 03. aprila, u 12h u sali Mediteran, naša želja je ispunjena kroz panel diskusiju „Yes I Can“. Svrha panela je bila da nam kroz svoja iskustva i znanja panelisti približe preduzetništvo i njegov značaj u današnjem okruženju.

panelisti

Prisutnima se obratio Dražen Gazivoda, predstavnik SSEFa, koji nam je poželio dobrodošlicu i uveo nas u ideju o panelu sa odabranim gostima. Riječ je dao Srđanu, vlasniku konsultantske kuće „Blue Coach“. Srđan nam je, svojim dobro poznatim načinom predavanja, počeo priču o prvim susretima sa preduzetništvom. Prvu lekciju naučio je kao dvanaestogodišnjak na Bečićkoj plaži, dugoj 2km, prodavajući 40 kukuruza dnevno. Sa kukuruza je prešao na krofne, u biznisu u kojem je bio radnik i menadžer dvojici zaposlenih. Nakon toga uslijedila su dva neuspjeha, jedan u NVO sektoru, gdje je shvatio da sebe ne vidi u tim vodama, dok je drugi bio neuspješan manji biznis. Sva praktična znanja steknuta kroz ove preduzetničke poduhvate uz teorijska znanja koja je upijao na fakultetu, a više samoobrazovanjem, omogućila su mu da započne priču o konsultantskim kućama u Crnoj Gori.

Svoj početak sa nama je podijelio i Vanja, jedan od osnivača DownloadZone.me, prvog download sajta u Srbiji i Crnoj Gori, i pokreta Digitalizuj.Me, koji ima za cilj da približi građanima Crne Gore nove biznis šanse i izazove u digitalnom okruženju. Njegova priča počinje na I godini studija (tada student PMF), kada sa dvojicom prijatelja iz djetinjstva odlazi u kompaniju Internet Crna Gora (prvi internet provajder u zemlji), sa idejom da zajedničkim snagama otvore prvi download sajt na našim prostorima. Neiskustvo, način dolaska u kompaniju (jedan od njih je bio u šortsu), nezakazivanje sastanka, ipak nisu bili dovoljni da ih izbace iz kompanije i uspore razvoj interneta u Crnoj Gori. 😉

563820_496597367060771_956811526_n

Riječ preuzima Rajo, koji je bio u generaciji (koja se vjerovatno više neće ponoviti), kojoj su 15 minuta nakon diplomiranja nudili po nekoliko poslova. Na putu ka Studentskoj službi, nakon odbrane diplome, on je dobio dvije ponude za posao u javnom sektoru i jednu u privatnoj kompaniji. Bez razmišljanja je prihvatio posao u privatnom preduzeću, iako to nije moglo da pokrije troškove stanovanja u Podgorici. Svojim upornim i predanim radom, omogućio je vlasniku kompanije da mu nakon par mjeseci utrostruči platu. Smatra da je za njega prekretnica bio trenutak kada je ušteđevinu, od posla sa pločicama kojim se bavio sa stricem, morao da utroši na liječenje teške povrjede koljena.

Nakon uvodnih izlaganja uslijedila su pitanja prisutnih. Studente je preciznije zanimalo čime se bavi kompanija Blue Coach, odnosno pokret Digitalizuj.Me. Htjeli smo da nam objasne i povezanost startupa i investitora. Najviše savjeta smo dobili kroz odgovor na pitanje šta bi to promijenili u dosadašnjem radu, tj. šta bi voljeli da nisu uradili na dosadašnjem putu ka uspjehu.

Najenergičniji u odgovaranju bio je Srđa (dokaz su bili njegovi zajapureni obrazi), čiji su stavovi i citati naišli na oduševljenje svih nas. Odgovarajući na pitanje o svojim greškama složili su se da sada najviše žale za idejama koje nisu pokušali da realizuju, jer ako pogriješimo jednom to je škola. Srđan je pomenuo značaj „petlje“, a onda nam je to približio kroz citat – „Nije sramota usrati se, sramota je prduckati“. 😉 Nakon najglasnijeg aplauza do tada i najdužeg prekida zbog smijeha, Vanja je dodatno pojasnio značaj petlje za uspjeh, citirajući legendarnog košarkaša, Sašu Đorđevića, koji je u jednom od intervjua rekao – “Da bi uspjeli, morate da imate ono što ne smijem da kažem na televiziji, a što se nalazi ispod pojasa“. 🙂

483452_496597293727445_167323241_n

Poručili su nam da iako je trenutno aktuelna ekonomska kriza najgora u istoriji (sa aspekta oporavka broja izgubljenih radnih mjesta), to ne smije da nam bude izgovor. Nikada do sada, finansijski, nije bilo lakše započeti biznis. Srđan nas je pitanjem: „Odakle sve to što danas nosite?“, dobro zamislio. Kako to da nemamo biznis ideju, a ništa od onoga što nosimo na sebi nije proizvedeno u našoj zemlji? Zašto da se novac iz naše zemlje i dalje odliva u druge? Zašto da se panelisti časte vodom iz komšijske nam zemlje?

Vanja smatra da je ulaganje u sebe od presudnog značaja za buduća postignuća. Ako ste kao zaposleni u jednoj godini uložili više u svoj automobil (za servisiranje, za gorivo, za registraciju) nego u sebe, ne možete uspjeti. Neko će vas prestići. Ako smo kao student u toku godine „uložili“ više u kafani nego u sebe, mnogi će biti ispred nas. Srđan, Vanja i Rajo su uspjeli zato što su uvijek ulagali u sebe, nikada nisu i neće prestati da uče. Moramo biti „mašine za čitanje“ gladne novog štiva. Čitanje je najbolja čovjekova vrlina iz koje proizilaze ostale.

Poslednje pitanje je bilo pravi način da se zaključi tema. Koleginicu Mašu zanimalo je kako da se u društvu u kojem „kidaju glave ljudima sa idejama“, motivišu mladi da se odupru. Kako da im se olakša? U odgovoru je bilo priče o aktuelnom programu Vlade o stručnom osposobljavanju i značaju izbjegavanja javnog sektora nakon diplomiranja. Rajo nam je poručio da je najvažnije razmišljati svojom glavom, jer od tapkanja po ramenu nemamo ništa. Da bismo postigli neki uspjeh moramo da volimo ono što radimo. Iako je odrastao uz princip “od ljubavi se ne živi”, izdvojio se iz mase. Od ljubavi se živi, jer ono što radimo moramo da volimo – to nas čini srećnim. Shvatio je, na teži način, da trebamo da budemo srećni, a srećni smo kada smo zdravi. Da bismo bili zdravi moramo da se liječimo, a za to nam treba novac.

523526_496597470394094_1710330803_n

Do sada smo slušali i čitali nevjerovatne priče o uspjehu raznih biznisa i onih koji su ga gradili. Nažalost, mnogi na to gledaju „Ah, imao je sreće“, „Dobro tamo, ne može to kod nas“. Uspjesi naše trojice panelista to opovrgavaju. Rođeni su gdje i mi, odrasli smo u istoj sredini, okuženi istim mentalitetom, školovali se u istoj visokoškolskoj ustanovi. Šta ih odvaja od ostalih? Oni su u preduzetništvo ušli jako rano, radili su i dan i noć (neki su spavali kod druga u garaži), nisu mogli da se odupru ideji, nisu mogli a da ne pokušaju.

Složili smo se, bio je ovo panel pun pozitivne energije i entuzijazma. Svi smo salu napustili pod utiscima atmosfere koja je vladala, inspirisani i sa njihovim pitanjem – „A šta nakon ovoga? Šta sa svim ovim što ste čuli?“. Stvarno, šta ćemo uraditi sa tom energijom? Šta je prvo sledeće što ćemo uraditi kad izađemo iz sale? Kako ćemo iskoristiti puna dva mjeseca ovog ljeta bez obaveza na fakultetu? Da li ćemo samo reći „Yes I Can“ ili ćemo nešto zaista i promijeniti?

Autor: Natalija Mušura

Photo Credits: Igor Milić Photography

 

Gostujući bloger

Author: Gostujući bloger

Share This Post On

Vaše mišljenje: